Pisac, književni kritičar, esejist, kolumnist, polemičar Igor Mandić, koji je, kako je rekao, u doba korone u svome stanu zatočen 'kao prstac u kamenu', vjeruje da bitka s virusom još dugo neće biti gotova.

'Nisam ni fatalist ni znanstvenik, nisam struka. Ali onako laički, prateći sve te moguće zloguke proroke, čini mi se da se još dugo nećemo otarasiti toga, dok se sve pučanstvo totalno ne procijepi. Ali globalno, ne samo naše', smatra.

Period samoizolacije prebrodio je, govori, bez problema.

'Nisam dosad bio podložan zarazi Covidom-19. Ja sam negativac od rođenja, pa sam negativac i sada. Nisam pozitivan i prema tome, ja sam se mogao slobodno kretati vani, čista obraza i čistih ruku. Ali ipak sam poslušao osnovna pravila. Uglavnom, ostao sam u svom starom, uobičajenom načinu života. Kao što me i vidite ovdje, kao puž u nekoj kućici, u sobici, najmanjoj sobi u našem stanu. Evo, imam pogled na cijeli grad do katedrale. Ali ja često ne konzumiram taj pogled, svejedno mi je, naučio sam se', rekao je.

Od virusa, tvrdi, ne strahuje jer se 'ne može strahovati od nevidljivog'.

'Cijeli svijet boji se Boga i Duha Svetoga, ali ja se ne bojim jer ih ne vidim i ne znam ih. COVID isto tako ne poznajem, kao ni Boga ni Duha Svetoga, prema tome, nemam se što bojati. I ta briga za stare je za mene morbidna i stupidna. Otkad je to nekoga briga za starce. Starci su za otpad, za smeće, za rezalište, za grobište. Došlo je tako doba da se ide put groba. Hoćeš ovako ili onako. Ili će me srušiti neki biciklist ili će mi pasti cigla s krova ili će se neki virusić zalijepiti uz mene', govori Mandić te za sebe kaže da je ikonoklast i divergent.

'Nisam deterdžent, nego divergent. Onaj koji divergira, koji između svega prođe, ali svojom vlastitom glavom. Ja sam sam svoja stranka i sam svoja generacija', navodi, dodajući kako mu nije smetalo biti napadan i kritiziran.

'Zato što sam provocirao. Ali što je najgore, provocirao sam istine. Recimo, moje predviđanje i konstatiranje pojave fašizma u Hrvatskoj. Kad sam to napisao, još 2001., treće do trinaeste, rugali su mi se, napadali me. Ma nema fašizma u Hrvatskoj, Igore, ajde se, bre, liječi. A kad tamo, ispalo je da sam bio potpuno u pravu kad sam predvidio i konstatirao po nekim svojim ticalima da je ono što se događa u politici u Hrvatskoj dobrim dijelom začinjeno nostalgijom za endehazijom. Napisao sam to dakako bojeći se što će biti, ali naučio sam od jednog velikog pisca – kada napišeš rečenicu koje te strah, nemoj odustati, nego je baš napiši jer to znači da si u pravu', kaže Igor Mandić u razgovoru koji se može pogledati na YouTubeu Zagreb Book Festivala.

Razgovori, koje vodi Morana Kasapović, nastavljaju se večeras, kad se u 20 sati na Trećem programu HRT-a može pogledati intervju s Anicom Tomić, a slijede oni s Helenom Puljiz, Tanjom Jurin i Robertom Torreom, najavljuju iz ZBF-a.