Ako je vjerovati Aleksandru Stankoviću i njegovu izboru nekih osoba koje su zaslužile da po njima pamtimo 2013. godinu, a koje je ugostio u današnjoj emisiji 'Nedjeljom u dva', to su podjednako zaslužile odvjetnica udruge Franak i Nives Celzijus, zafrkanti s News-Bara i Željka Markić. Ne želim omalovažiti nikoga od ugošćenih - sve su to ljudi koji su u svojoj domeni nešto postigli upravo protekle godine, ali ipak mi se kriteriji po kojima je Stanković odabrao goste za emisiju čine kao malo organiziranija varijanta gađanja popisa vijesti strelicom za pikado. Ili kao situacija u kojoj je urednik i voditelj ove zapažene emisije rekao nešto u stilu: 'Dajte mi Markićku, Bandića i... nemam pojma, tko god se javi na telefon!'

Sam sadržaj razgovora bespredmetno je komentirati - u slučaju Markićke i Bandića bila je riječ tek o skraćenim reprizama onoga što su mu govorili i dok su gostovali u emisiji (da, da, znam da su ovaj put govorili o nešto drugačijim temama, ali filing je bio potpuno jednak, baš kao i odnos snaga između voditelja i gosta), a u slučaju ostalih gostiju tek o ležernoj rekapitulaciji razloga zbog kojih su pozvani u emisiju. Ništa posebno. Jedini veseo moment ostvario je Milan Bandić, koji je u jednom trenutku izjavio da će biti iskren do jaja. Sve ostalo vrludalo je između već viđenog, dosadnog, marginalno zabavnog i relevantnog jedino u slučaju gospođe iz udruge Franak.

Rekla bih da je emisija nalikovala onim lijenim epizodama TV serija u kojima se scenaristima ne da pisati pa kroz flashbackove nasjeckaju ulomke iz već emitiranog, ali ovo nije zapravo bilo ni to. Bio je to čisti gubitak vremena - i za Stankovića, i za goste, i za gledatelje. I bilo bi bolje da je emitirana nasjeckana emisija s isječcima iz onih koje su 2013. godine bile najzapaženije. Ovako smo se samo svojski trudili ne zaspati pred televizorom, što je, vjerujem, samo rijetkima i uspjelo.