Jedan od najvećih holivudskih redatelja desetljećima nas privlači pred kino platna filmovima različitih tema i žanrova. U film i kamere zaljubio se još kao dijete i pekao zanat snimajući svoju obitelj. Pregledavajući i montirajući kućne snimke nastale u tinejdžerskoj dobi, primijetio je nešto što je njegova kamera uhvatila na vidljivom mjestu, nešto šokantno o njegovoj obitelji. Danas 75-godišnji Steven Spielberg ponovno nas mami pred kino platna, a ono što je tinejdžer Steven vidio i kako je to doživio srž je njegova novog filma 'The Fabelmans' o vlastitom odrastanju
Iznošenjem priče o svojoj obitelji Steven Spielberg bavi se veći dio svoje dugogodišnje karijere, ali obično ju je prikazivao kroz žanrovske filmove kao što su 'Bliski susreti treće vrste', 'E.T.' ili 'Indiana Jones i posljednji križarski pohod', kojima je ugađao publici. Spremnost za pričanje te priče bez svemirskih brodova izvanzemaljaca i 700 godina starih vitezova osjetio je 2020. godine.
'Počeo sam ozbiljno razmišljati o tome da moram snimiti film kakav još nisam, nešto što stvarno želim napraviti na vrlo osobnoj razini, i koji bi to film bio? Postojala je samo jedna priča koju sam stvarno želio ispričati', kaže Spielberg za The Hollywood Reporter.
Tu priču o svom djetinjstvu i raspadu braka njegovih roditelja Spielberg nam iznosi u filmu 'The Fabelmans', prvoj o svom odrastanju koju je ispričao 75-godišnji redatelj. U njoj pratimo majku Mitzi (Michelle Williams), koja predstavlja Spielbergovu majku Leah, oca Burta (Paul Dano), koji predstavlja njegova oca Arnolda, i sina Sammyja (Gabriel LaBelle), koji predstavlja Stevea, kako Spielberga zovu oni koji su ga upoznali prije 1976. godine.
Kad su petogodišnjeg Sammyja Burt i Mitzi prvi put odveli u kino, kako bi skupa pogledali za njega malo zastrašujuću 'Najveću predstavu na svijetu', u dječaku je potaknuta fascinacija filmom, kamerama, igračkama i alatima.
Iako je najpoznatiji američki filmaš uložio u ovaj film više od 40 milijuna dolara i u njemu glume nagrađivani glumci, 'The Fabelmans' su neka vrsta kućnog uratka jer je sniman na vjerno rekonstruiranom setu domova iz Spielbergovog djetinjstva u New Jerseyju, Arizoni i Kaliforniji. Rekreirane su čak i scene koje je mladi Spielberg snimao 8mm i 16mm kamerama.
'Život s mamom i tatom naučio me lekciju koju ću, nadam se, barem malo prenijeti ovim filmom. Kad mlada osoba u obitelji počinje doživljavati svoje roditelje kao ljudska bića? U mom slučaju, mamu i tatu počeo sam cijeniti ne kao roditelje, već kao stvarne ljude, zbog onoga što se događalo između moje sedme i 18. godine', objašnjava Spielberg te svojim novim filmom razotkriva obiteljsku povijest.
Glumica Michelle Williams kaže da se Spielberg ovim filmom prilično ogolio i kako bi se ona osobno bojala dati svima uvid u svoju obiteljsku povijest. Međutim među rijetke koji se nisu plašili ovog filma ubrajaju su Spielbergovi roditelji, majka Leah, preminula 2017., i otac Arnold, preminuo 2020. godine. Spielberg kaže da su mu roditelji prije smrti stalno zanovijetali pitajući kad će ispričati priču o njihovoj obitelji.
Spielbergov otac bio je uspješan inženjer koji je dugo radio za Radio Corporation of America (RCA) i General Electric (GE). Majka je bila vrlo društvena koncertna pijanistica i slikarica, a kasnije i vlasnica košer restorana u zapadnom dijelu Los Angelesa. Neki dijelovi filma za koje bi se moglo pomisliti da su dio umjetničke slobode, recimo kad se Mitzi na kampiranju penje na drvo ili za kućnog ljubimca kupi majmuna, stvari su koje je Leah doista učinila. Osim što je Stevenu i njegovim mlađim sestrama Anne, Nancy i Sue predstavljala glavu obitelji, Leah je bila i Petar Pan u njihovom kućanstvu.
'Arnold je bio sistematičan, vrlo drag, vrlo tih. Leah je bila zabavna i sklona izražavanju velikih emocija prema svojoj djeci. Nije bila tipičan roditelj, nego jednostavno svoja, izrazito neovisnog duha', kaže Spielbergova dugogodišnja producentica Kristie Macosko Krieger i dodaje da je Steven spoj tog mozga i tog srca.
Ključni trenutak svog djetinjstva, koji je okosnica filma, Spielberg je podijelio 2004. godine s Tonyjem Kushnerom, scenaristom i jednim od najvažnijih suradnika u svojoj karijeri. Snimajući na Malti film 'München', Kushneru je opisao kako je otkrio nešto šokantno o svojoj obitelji montirajući kućne filmove koje je prije snimio. 'Kamera je uhvatila nešto što je bilo na vidljivom mjestu, nešto što nitko u obitelji nije vidio jer to nisu tražili ili im je bilo u interesu da to ne vide. Jako me dirnula ta priča i odmah sam mu rekao da će o tome jednoga dana morati snimiti film', kaže Kushner te je tijekom idućih razgovora sa Spielbergom o njegovu djetinjstvu hvatao bilješke s idejom da ih jednog dana pretoči u film.
Tijekom proba za mjuzikl 'West Side Story' 2019. Spielberg i Kushner žestoko su se sukobili oko neke ideje, što nije neuobičajeno u njihovoj suradnji. Kushner je bio jako uzrujan zbog toga, a Spielberg ga je nazvao i predložio mu da počnu pregledavati bilješke za 'The Fabelmans' i razgovarati o sjećanjima. 'Baš slatko. Daje mi do znanja da smo još uvijek prijatelji', pomislio je tada Kushner, a tijekom karantene tri dana tjedno provodio je tri do četiri sata dnevno sa Spielbergom na Zoomu.
Nacrt filma bio je gotov taman kad je u kolovozu 2020. Spielbergu umro otac i krenuli su pisati scene. Kushner je bio dosta skeptičan prema ideji zajedničkog pisanja jer ima svoj laganiji tempo i nikad nije radio s drugim scenaristom. Uz sve njegove silne pokušaje otkazivanja sastanaka preko Zooma, Spielberg je Kushnera stalno držao na zadatku. Iako je i inače najsretniji kad radi, ovo mu je bio način da lakše prebrodi smrt oca i tugu zbog života bez oba roditelja.
Iako u scenama snimatelja Janusza Kaminskog ima dječaka koji jure biciklima ulicama predgrađa i braće i sestara sakrivenih u ormar, a koje nas podsjećaju na Spielbergov film 'E.T.' iz 1982. godine, redateljeva je želja bila da on bude razumljiv i gledateljima koji nemaju pojma tko je on. Stoga su scenariju pristupili kao obiteljskom epu.
Producentica Macosko Krieger u prosincu 2020. imala je prvi nacrt scenarija, što je s obzirom na Kushnerov uobičajen tempo izgledalo kao bljesak munje. Do srpnja 2021. godine Spielberg je već stajao u kuhinji identičnoj onoj u kojoj je odrastao u Arizoni, pokušavajući se ne raspasti pred svojom glumačkom postavom i filmskom ekipom. Borbe s emocijama imao je i ranije.
Glumac Paul Dano najpoznatiji je po ulogama mizantropa i čudaka (antagonist u 'Bit će krvi', Riddler u 'Batmanu'), no na temelju svojih saznanja o njegovom temperamentu izvan ekrana, Spielberg je smatrao da bi mogao savršeno uhvatiti smirenu pristojnost njegova oca. Kad mu je tijekom poziva preko Zooma objasnio o čemu se radi u 'The Fabelmansu', Dano kaže da se moglo vidjeti kako mu je poskočilo srce, a to je mogao vidjeti i Spielberg. 'Sigurno nisam želio doći na prvi sastanak s Paulom i biti malo previše familijaran, ali bilo je nešto što me tako podsjećalo na moga tatu. Deset minuta nakon razgovora gušio sam se i suzdržavao svoje emocije', kaže Spielberg.
Glumica Michelle Williams kaže da o Spielbergovom pozivu sanja još od glumačkih početaka u tinejdžerskoj seriji 'Dawson's Creek', a dvadeset godina kasnije ne samo da je dobila poziv da glumi u jednom od njegovih filmova, nego je zamoljena da glumi njegovu voljenu majku. 'To je kao da te unesu u nečije srce i povjere ti najosobniji materijal', kaže Williams.
Manje poznat glumac iz Vancouvera, 19-godišnji Gabriel LaBelle svoju snimku za casting napravio je znajući samo da je radnja filma smještena u 1960-e i da se natječe za ulogu tinejdžera Sammyja. Kad mu je kasnije menadžer rekao da je Sammy zapravo Steven, pomislio je zašto mu to nije odmah rekao, ali priznaje da je bolje da to nije znao. Zahvaljujući entuzijazmu i ranjivosti koje je pokazao nekoliko mjeseci kasnije tijekom razgovora preko Zooma, LaBelle je dobio ulogu i ubrzo počeo upućivati pozive Spielbergu. Slavni redatelj kaže da je bio njegov subjekt i namjeravao je odgovoriti na sve što ga pita, jer bilo je to njegovo istraživanje, priprema za ulogu.
Spielberg i njegove sestre bili su otvoreni za sva pitanja glumačke postave, a na raspolaganju su im bili i svi autentični kućni filmovi. Dano je čak naručio sam izraditi kristalni radio kako bi uhvatio nešto čarolije koju je Arnold osjećao radeći na elektronici. Spielberg je naučio LaBellea služiti se 8mm i 16mm kamerama iz 1950-ih i 1960-ih, a rekviziteri su pazili da su uvijek napunjene filmom kako bi razvili ono što je snimio. Spielberg kaže da je njegova majka voljela raskošan nakit pa ga je Williams nosila, među ostalim narukvicu s privjescima na kojima su slike njezino četvero djece.
Film 'The Fabelmans' nije samo Spielbergov portret sebe samog kao umjetnika u usponu, već nudi pogled na to kako je bilo biti žena u Americi 1960-ih, kad su se neki počeli pitati postoji li za njih još koja uloga u svijetu osim domaćice i majke. 'Kad sam pročitala scenarij, rekla sam svom mužu kako su je pustili da živi kao žena, a ne samo kao majka. Sve što je radila, radila je u potpunosti', kaže Williams, glumica koja je upravo rodila treće dijete.
Kushnerova majka također je bila glazbenica, a karijeru je zamrznula da bi se posvetila odgoju djece. Pišući scenarij, njih su dvojica razgovarala o žrtvi koju su njihove majke podnijele kao umjetnice, a Kushner kaže da su se pozabavili tim pitanjem ženskog osjećaja samovlasništva i samoposjedovanja. Spomenuti majmun kojega je Leah odabrala za kućnog ljubimca, kaže Spielberg, imao je terapeutski učinak za njegovu mamu jer joj je odvlačio pozornost s problema u tom razdoblju života, u kojem je patila od depresije.
Jedna rečenica iz filma posuđena je iz stvarnog života, a u njoj jedna od Stevenovih sestara traži tinejdžera filmaša da snima više filmova u kojem glume i djevojčice, a ne samo vesterne i ratne priče koje je snimao sa svojim prijateljima. Williams kaže kako je ulogom Mitzi Fabelman Spielberg to sigurno napravio, dodajući da još nije naišla na takvo što.
Spielberg kaže da nije bio dobar u sportu pa je kao autsajder imao dosta iskustva s maltretiranjem. Bez obzira jeste li Židov ili ne, kaže Spielberg, mnoga djeca znaju što znači biti maltretiran, no njega je na buđenje potaknulo antisemitsko nasilje koje se pojavilo u Kaliforniji, a dio toga uključio je u film. Kaže da su mu roditelji uvijek govorili o holokaustu, a on mu je uvijek bio apstraktan. Tek kad je doživio antisemitsko nasilje na svojoj koži priče njegovih roditelja za njega su dobile osobno značenje. 'To je oblikovalo mnoge priče koje ću ispričati u budućnosti', kaže Spielberg te se i šezdeset godina kasnije smatra autsajderom. 'Bez obzira jeste li u Hollywoodu ili izvan njega, ono što osoba osjeća o sebi vrlo je osobna stvar i ne može se zakamuflirati na temelju prihvaćanja u nekoj grupi. To je doživotna borba', kaže Spielberg.
Spielberg se na snimanju okružio dugogodišnjim suradnicima, a oni su se zaštitnički odnosili prema njemu. 'Znali smo da prvi put ljudima otvara svoje srce', kaže producentica Macosko Krieger. Dolazak svakog jutra na posao i hodanje u vjernoj replici kuće u kojoj je odrastao, otkriva Spielberg, izazivalo je nostalgiju koja je graničila s tugom. Iako je to bio zdrav način tugovanja, u produkciji je bilo točaka povratka u djetinjstvo kad bi se slomio.
'Bili su to teški trenuci, trenuci u kojima sam morao napustiti set nakon što bih rekao: 'Rez.' I neizbježno, odjednom bih ugledao Paula kako se pojavljuje iza ugla. Samo bi me zgrabio i objesio se o mene, a isto je bilo i s Michelle. Vidjela bi me kako dižem ruke i rekla da treba odmor. Otišao bih, a ona bi me pronašla', prisjeća se Spielberg snimanja filma koje je trajalo 59 dana.
Iako je utjehu svojih filmskih roditelja rado prihvatio, 19-godišnjeg LaBellea želio je zaštititi od nekih svojih emocija. 'Nisam ga želio previše opteretiti jer je tek počeo snimati filmove. Odjednom je dobio redatelja u kojeg se može ugledati, nadati se nekoj vrsti smjelosti i iskustva. A redatelju su oči pune suza i pokušava smiriti donju usnu da se ne pomiče previše gore-dolje', iskren je Spielberg.
Snimajući jednu ključnu scenu obitelji na kampiranju, u kojoj Sammy snima svoju majku dok pleše pod svjetlima automobila, filmska ekipa mislila je da su završili kad ih je Spielberg zamolio da pomaknu kadar. Želio je prikazati sjene koje je Williams bacala na lica glumaca koji su je nijemo promatrali. Kushner se prisjeća kako su bili u šumi i kako su svi potpuno utihnuli. 'Njegova sestra Anne sjedila je pored mene dok smo gledali sjenu koja se kretala preko ta tri lika. Kad je Steven rekao 'Rez!', Anne se okrenula prema meni i rekla da je njezin brat vrlo talentiran', prisjetio se Kushner.
Spielberg je stalno provjeravao sve sa svojim sestrama, davao im svaki nacrt scenarija i uključivao njihova sjećanja. Krieger kaže kako se nervirao oko toga što će one i što će svijet misliti. Sestre Sue i Nancy pogledale su film ovoga ljeta, a kad je tijekom odjavne špice Spielberg ušao u sobu za projekcije, osjećali su se kao da im je netko pregazio psa. 'Samo smo se okrenuli i izašli. Trebalo im je dosta vremena da to obrade. Ovo je bio duboko katarzičan, ne traumatizirajući, ali katarzičan trenutak za njih', kaže Spielberg.
Film 'The Fabelmans' završava u vremenu u kojem su Spielbergovi roditelji razvedeni i oboje već u novim brakovima. Međutim oboje su imali dug život i nadživjeli svoje druge supružnike. Leah je umrla u 98. godini, a Arnold u 104. U kasnijim godinama postali su bliski prijatelji.
'Moje sestre i ja neprestano se čudimo činjenici da vrlo malo djece nakon razvoda dobije roditelje natrag. Pa ipak, mi smo uspjeli vratiti svoje', kaže Spielberg, kojemu je obitelj bila nadahnuće za brojne blockbustere.
U 'Bliskim susretima treće vrste' (1977.) oca kojeg glumi Richard Dreyfuss opsjednutost izvanzemaljskim susretom udaljava od obitelji, u E.T.-ju (1982.) djeca u svježe razvedenoj obitelji utjehu pronalaze u samohranoj majci i vanzemaljcu, a u filmu 'Indiana Jones i posljednji križarski rat' (1989.) Indy spašava svog oca, kojeg je oduvijek više zanimao Sveti gral nego očinstvo.
U filmu 'Kuka' (1991.) Petar Pan je radoholičarski odvjetnik i odsutan otac koji važnost odnosa ponovno otkriva nakon putovanja u Neverland. Kapetan John Miller je u 'Spašavanju vojnika Ryana' (1998.) zamjenski otac svojim ljudima u ovom epu o Drugom svjetskom ratu, a koji je Spielberg posvetio ocu.
Kad je bio u 20-im i ranim 30-im godinama, Steven se udaljio od Arnolda, ali otac i sin ponovno su se povezali i zbližili. Živjeli su blizu jedan drugomu u Pacific Palisadesu, a Steven bi odlazio u Arnoldovu kuću gledati filmove, slušati glazbu i družiti se s njim na terasi.
U proljeće 2020., kad se Arnoldovo stanje pogoršavalo, Steven je počeo tugovati. 'Čak i prije nego što je moj tata otišao mučila me ta pomisao da se više neću moći jednostavno odvesti do njegove kuće, kao što sam to stalno činio. Svi smo mi pod jarmom covida, ne znajući koliko će loše postati, razmišljali o sigurnosti naših obitelji, ali i o tome gdje smo bili i kamo želimo ići, kako želimo nastaviti preživljavati', kaže Spielberg, a dio te priče i životnih lekcija ispričao je onako kako on to najbolje zna.