Trogirski chef i član žirija popularnog televizijskog showa 'MasterChef', Stjepan Vukadin iza sebe ima bogatu i uspješnu karijeru, ali priznaje da mu je dosadašnje trogodišnje iskustvo pred kamerama jedno od najboljih u karijeri. Od ove sezone imao je dva nova člana žirija s kojima se sjajno slagao i nadopunjavao. Sve stvari koje se događaju iza kamera jednostavno se, objasnio je ranije, ne mogu prenijeti riječima, kao i emocije i prijateljstva koja traju.

I u ovoj sezoni pokazao je svoju stručnost, vrsnost, ali i karizmu kojom osvaja gledateljstvo. Privatno živi u idili sa suprugom Katarinom, sinom Gabrijelom i kćerkicom Eli, rođenoj u travnju ove godine. Omiljeni chef uživa u očinstvu i to je primarna uloga u njegovu životu.

MasterChef je u punom jeku. Kako utječe na vas i što je za vas najljepši dio tog posla?

MasterChef je u punom jeku i bliži nam se finale u ponedjeljak 30. prosinca. Lijepo je čuti komentare gostiju kod mene u restoranu, pa prokomentiram s njima ono što se događa u MasterChefu. Naravno, uvijek nagađaju tko će pobijediti. Najljepši dio tog posla je u biti prenijeti kandidatima znanje koje imamo. Naravno, ako vidimo da su potencijal i da to upijaju. To mi je nekako najljepši dio ovoga posla.

Što vas može najviše iznervirati kod kandidata?

Najviše me može iznervirati ako netko misli da sve zna. Nitko ne zna sve, zato dopusti da ti se pokaže, dopusti da te se nauči. Naravno, smeta mi i neurednost. Poludim od toga jer smatram da u kuhinji treba biti sve posloženo kao u apoteci, organizirano, i to me može ne nužno izbaciti iz takta, nego onako malo naljutiti.

'Bilo je dosta jela koja su me baš izula iz cipela'

Jeste li se ponekad suzdržali od zločestih komentara ili ste uvijek maksimalno iskreni prema natjecateljima?

Mislim da nema druge nego iskreno. Onako je kako jest, mislim da treba prihvatiti istinu kakva god ona bila, dobra ili će možda u tom trenutku kandidatu zvučati loše, ali to nikako nije loše jer svaki dobronamjerni komentar treba prihvatiti i primiti ga na znanje. Ne suzdržavam se od komentara, onakav sam kakav jesam – što na umu, to na drumu. Mislim da je to za njihovo dobro.

Pamtite li neko određeno jelo kandidata koje vas u potpunosti osvojilo?

Bilo je definitivno jela koja su me osvojila. Meni je ovo četvrta sezona i neka su me baš izula iz cipela. Desetak jela sigurno me iznenadilo jer ih je pripremio kandidat, a ne iskusan kuhar.

Osim što ste vrstan chef, činjenica je da ste postali omiljeno televizijsko lice. Kako živite s time nakon što show završi? Prilaze li vam ponekad ljudi?

Kad show završi, vraćam se u svoj restoran. Radim, jednostavno imam svoj posao, svoje ljude, svoje goste o kojima se treba brinuti, pružiti im najbolju uslugu i držati neku konstantu. Tako da mogu reći da sam zaposlen cijelo vrijeme. Nakon što snimanje završi, ljudi mi prilaze i na ulici i u restoranu i traže fotku za mamu, za baku i tako dalje. Živim i normalno se nosim s time.

'Osnove su najbitnije od svega'

Koji je osjećaj najbolji prilikom kuhanja?

Najbolji osjećaj u kuhinji je kad vas gost pozove do stola i kaže da nikad ništa bolje u životu nije probao, da će to jelo pamtiti, da ste ga vratili u djetinjstvo ili da ste napravili nešto posebno, a ti osjećaji nama su poguranac i vjetar u leđa i, na kraju krajeva, razlog zbog kojeg radimo ovaj posao.

Jeste li ikada primili kritike na račun jela koje ste pripremili?

Bilo je nekih kritika u počecima. Kako kažu – nije se rodio onaj koji je svima ugodio. Naravno da ne može svima sve pasati, ali rekao bih da sam otkad postoji restoran Il Ponte, a tri godine smo već otvoreni, shvatio što ljudi žele, shvatio sam što prolazi kod njih. To su neki poznati okusi interpretirani na drugačiji i moderniji način. I to se jednostavno sviđa ljudima. Bilo je kritika, kažem, ali u mojim počecima, naravno, kad nisam znao neke stvari, ali sad idem malo pametnije.

Ovaj TV format ide za time da se pruži neko novo znanje. Kakvi su vaši učitelji bili na početku karijere?

Poanta MasterChefa je da prenesemo znanje, što na kandidate, što na gledatelje. Rekao bih da sam imao jako dobrog učitelja na početku karijere te sam naučio osnove. A osnove su najbitnije od svega. Kad znaš osnove, onda se jednostavno možeš i sam razvijati, istraživati i širiti svoje znanje.

Volio bi obići Japan i Kinu

Koja vam pomodarstva u kuharskom svijetu najviše smetaju?

Kuhari su postali cijenjeni u zadnje vrijeme, i to je super, ali stvar je u tome da se velika većina djece koja izađe iz škole možda precjenjuje i odmah se bubaju velike cifre za plaću. Ako si kuhar, automatski se podrazumijeva da u startu trebaš imati plaću od 2,5 do tri tisuće eura. To je u redu ako imaš znanje da to potkrijepiš. Ako nemaš, onda gledaj, uči i doći će vrijeme u kojem ćeš se moći naplatiti.

Postoji li mjesto na koje biste voljeli otići jesti, a da još tamo niste bili?

Volio bih malo obići Japan, Kinu i generalno Aziju. Da vidim malo njihovu kulturu i kako oni jedu. Samo za to treba vremena, sigurno minimalno 15-20 dana, što si trenutno ne mogu priuštiti zbog posla u restoranu, ali nadam se da će doći vrijeme i za to.

Koja su vam tri omiljena sastojka što ih ubacujete u svako jelo?

Rekao bih sol, maslinovo ulje, peršin, češnjak (ako mogu ubaciti i četvrto).

'Teško je posložiti se'

Koja je hrvatska kuhinja najbolja – zagorska, slavonska, istarska ili dalmatinska?

Nemojte me navlačiti na ovo, ne mogu odgovoriti na ovo pitanje (smijeh). Mislim da svaka kuhinja definitivno ima svoje prednosti. Rekao bih da je kombinacija svih ovih nešto što trebamo gajiti, nešto što je dobro i nešto što trebamo poticati te nuditi ljudima autohtonu kuhinju, bila ona zagorska, slavonska, istarska ili dalmatinska. Ovdje radimo kombinaciju dalmatinske i ove tri kuhinje, tako da smo nekako zaokružili cijelu Hrvatsku.

Tko od naših susjeda ima najbolju kuhinju – Bošnjaci, Srbi ili Slovenci?

Puno je tu kriterija i opet kažem - to je do privatnih preferencija. Tko ne voli ćevape, tko ne voli burek, tko ne voli leskovački roštilj? S druge strane, Slovenci su, što se tiče fine dininga, dosta, dosta jaki. Teško mi je izdvojiti, ali evo, za mene je burek možda simbol comfort fooda.

Koja je najveća predrasuda o kuharima?

Ne vjeruj mršavom kuharu (smijeh). Ili možda da su svi alkoholičari, da imaju neuredan život i tako dalje. Teško je naravno posložiti se i ostati normalan u ovom poslu. Uvijek je dosta naporan, ali mislim da se to može. Ako ste dovoljno jaki i organizirani, mislim da se može sve to lijepo posložiti.

Blagdani u krugu najbližih

Vaš kolega Goran Kočiš rekao je da jede junk food. Priuštite li si to i vi koji put?

Pa čak i skupa jedemo junk food. Kažem, kako nemamo puno vremena poslije snimanja, završimo u dosta kasnu uru i više puta smo išli skupa na junk food. Mislim da si treba nekad priuštiti i taj junk food, samo u granicama neke normale.

Koje jelo biste mogli jesti do kraja života?

Teško. Teško, ali... Ne znam, možda su to mladi fažoleti s krumpirima, neki komad ribe ili pohana piletina.

Što se nalazi na vašem blagdanskom stolu? Kako ćete provesti blagdane?

Za blagdan ne kuham, idemo kod mojih ili kod supruginih roditelja. Tako da dolazimo, ja bih rekao sva sreća, na gotovo. I nekako je najslađe opet, bar nama kuharima, kad ti nešto netko drugi spremi. Bilo što to može biti, ali bit će sigurno bakalara, ribe i liganja. Na Božić bude svega – odojka, janjetine, francuske salate, pršuta, sira, kolača… Blagdane ćemo provesti u krugu najbližih, malo kod mojih, malo kod njenih, u nekoj dobroj atmosferi. Iskoristit ću i ovu priliku da svima zaželim blagoslovljene blagdane i sretnu Novu godinu!