Steven Knight u razgovoru za IndieWire kaže kako ovo uopće nije bila tema koja bi ga inače zaokupljala i nešto što bi radio, ali da je u podsvijesti uvijek imao sprovod princeze Diane. Kad je krenula pogrebna povorka, prisjeća se Knight, primijetio je nešto što nikad ranije nije vidio kod Britanaca, a to su zapomaganje, jecanje i masovno pokazivanje emocija.

'Sjećam se da sam pomislio o čemu se tu radi i zašto i sam sad postajem emocionalan', kaže Knight te je prihvatio Larrainov prijedlog da istraže što je princeza Diana htjela reći.

Nijedan od njih nije želio konvencionalni biografski film, jer, kako kaže Knight, nije bilo vrijeme za snimanje filma o onome što svi znaju o toj osobi, nego pronalaženje nečeg novog.

'Htio sam to raditi kao paparazzi snimak. Svidjela mi se ideja da to bude obiteljski Božić, jer mnogi smo iskusili Božić s ljudima s kojima ga ne želimo nužno provesti', rekao je Knight, a Larrain je prihvatio ideju božićnog okruženja pod pritiskom.

Scenarist se bacio na istraživanje teme, namjerno izbjegavajući hvaljenu seriju 'Kruna' Petera Morgana, kaže i da nije pročitao nijednu knjigu ili pogledao dokumentarac, a njegov scenarij nije trebalo znatnije mijenjati.

'Posao filmaša je snimiti film koji želi snimiti. Često, ako krenete loviti publiku ili pokušate pretpostaviti što ona želi, ispadne to prilično težak zadatak koji se ne isplati. Na kraju morate proizvesti nešto na što ste ponosni i što je najbolji način da ispričate priču', kaže Knight o filmu 'Spencer', čije je pojavljivanje u kinima prošlog tjedna ostvarilo skroman rezultat.

Pisac je princezu Dianu (Kristen Stewart), princa Charlesa (Jack Farthing) i njihova dva sina (Jack Nielen i Freddie Spry) s ostatkom kraljevske obitelji smjestio na tri dana u njihovu kuću za odmor Sandringham u Norfolku. Pričajući priču iz Dianine točke gledišta, Knight prikazuje njezinu noćnu moru zbog provođenja vremena s rodbinom uoči Božića, a jedina joj je utjeha toplina čahure u koju se zatvara s djecom.

'Ljudi su iznenađeni time što je vide kao majku, ali, naravno, kao ljudsko biće, ona je majka. A to bi joj bilo na prvom mjestu, bez obzira na okolnosti. Osjećao sam da mi je misija pronaći ljudsko biće iza ikone i učiniti je stvarnom', kaže Knight.

Scenarist je saznao da su se na Božić, otprilike 1991. godine, stvari u kraljevskoj obitelji počele raspetljavati, a imao je dosta sreće jer je razgovarao s nekim ljudima koji su u to vrijeme radili u kući i promatrali sva zbivanja.

'Istina tih ljudi uvijek je čudnija i bizarnija od svega što biste mogli zamisliti', kaže Knight te je likove poput kuhara iz Sandringhama (Sean Harris), bojnika Alistara Gregoryja (Timothy Spall) i garderobijerke (Sally Hawkins) djelomično utemeljio na stvarnim anonimnim izvorima.

Film započinje napisom 'bajka iz istinske tragedije', a Knight objašnjava da se temelji na stvarnim događajima i izgovorenim stvarima, s izmišljenom pričom utkanom između toga.

'Zbog ljudi s kojima sam razgovarao dobio sam osjećaj da su Diana i osoblje ljudska bića, a obitelj je nešto sasvim drugo od onoga što bismo inače smatrali načinom na koji se ljudi ponašaju. Među osobljem je vladala velika empatija i velika želja da Diana preživi i uspije, jer pokušavala je modernizirati cijelu tu stvar. Ljudi su smatrali da je išla u bitku bez oružja, bila je u mnogočemu prilično bespomoćna. To je povećalo osjećaj empatije prema njoj među osobljem', kaže Knight.

Scenarist kaže i da su stvari koje se čine najnevjerojatnijima gotovo sve istinite. No objašnjava i kako je želio pokazati svijet očima osobe koja je bila prilično loše, što mu je dopustilo da bude prilično nadrealan.

'Želio sam da to bude njezin iskaz iz prve ruke o tome kako je to izgledalo u to vrijeme i zašto je donijela odluke koje je donijela', kaže Knight.

Vjerojatno najprovokativniji lik je Maggie, garderobijerka i osoba od Dianinog povjerenja, zasnovana na stvarnoj osobi, kojoj je Knight prišio lezbijsku privlačnost, što je samo jedna od mnogih fikcija u filmu. No Dianini mentalni problemi i bulimija bili su stvarni.

'Želio sam da se to osjeća kao horor priča, jer je to bajka, a većina bajki samo su horor priče sa sretnim završetkom. Nisam htio da to bude medicinska dijagnoza, ni horor u smislu da su stvari koje ona vidi užasne. Vidimo svijet onako kako ga ona vidi. Princeza je zarobljena u strašnom dvorcu i pobjegne iz njega', kaže Knight.

Iako svi znamo za Dianinu tužnu sudbinu, Knight je bio odlučan pružiti publici sretan završetak vraćanjem njenog starog identiteta, prezimena Spencer.

Bilo kakve paralele sa suvremenim bijegom iz okrilja kraljevske obitelji nisu bile nimalo očekivane.

'Postalo je aktualno. Bilo je prilično čudno, jer kad sam napisao taj scenarij, cijela ova situacija s njena dva sina još nije počela. Ali onda je počelo. Dakle to je samo jedna od onih stvari u kojima život ponekad oponaša umjetnost – ili je odražava', kaže Knight, spreman na različite reakcije na film.

'To je film o kojem će ljudi imati svoje mišljenje. Ne upire prstom u pojedinačna ljudska bića. Osjećam da među njima postoji sustav, kao da su svi u istom komadu mašinerije i različito reagiraju na njega. A na cesti ima neravnina. Mislim da i Charles u konačnici čini pravu stvar. Htio sam da publika shvati da te ljude samo gledamo Dianinim očima. To je ona. To je njeno mišljenje, to je ono što ona misli da se događa', zaključuje Knight.