Od ponedjeljka na RTL-u svaki dan u 21 sat imamo prilike pratiti 'Stupove zemlje', spektakularnu mini seriju snimljenu po povijesnom romančiću Kena Folleta od kojih tisuću četiristo straničica. Serija je zasada polučila prilično velik interes: brojčice o gledanosti veće su nego što je to uobičajeno za serije u kojima nitko ne govori hrvatski ni turski, a druga je epizoda gledanošću nadmašila čak i utakmicu Lige prvaka Chelsea - Valencia. Sve u svemu, bravo 'Stupovi'! Ne znam, doduše, je li RTL-ovo stupidno nazivanje serije 'TV eventom' pridonijelo takvome interesu ili bi ljudi 'Stupove' gledali još i više da ih se ne bombardira takvim pokondirenim engleskim nazivljem, ali neću se sada na to posebno osvrtati. Nisu jadni 'Stupovi zemlje' krivi što RTL-ovci ne znaju dovoljno dobro ni hrvatski ni engleski da bi takvu egidu primjereno preveli.

U čemu je, dakle, fora i zašto ljudi vole 'Stupove zemlje'? Najjednostavnije objašnjenje jest to da je serija dobra. Govori o izgradnji (izmišljene) katedrale u Kingsbridgeu, koja se odvija u Engleskoj u 12. stoljeću, tijekom povijesnoga razdoblja pod nazivom 'Anarhija', kada se nekolicina engleskih velikaša pobunila protiv vladavine kralja Stjepana. U sklopu toga okvira pratimo i 'male ljude' koji zuje oko povijesne drame na vrhu, a među kojima se najviše ističu graditelj Tom (Rufus Sewell), opat Philip (Matthew McFayden), fizički i seksualno nakazna Regan Hamleigh (Sarah Parish) i – najviše od svih – zli, moćni biskup Waleran Bigod, kojega glumi Ian McShane, domaćoj publici poznat po ulozi simpatičnog trgovca antikvitetima, Lovejoya. Tu je negdje i svima najdraži sjedokosi bradonja, Donald Sutherland.

'Stupovi' nisu remek-djelo zbog kojega ćete još danima razmišljati o smislu života ni turborealistični prikaz zbilje zbog kojega vam svijet više nikada neće izgledati isti, ali priča je zanimljiva, kostimirana u pomalo blatnjavi i CGI-jem nabildani srednji vijek, krasi je čitava plejada likova kakve i očekujemo u takvim povijesnim sagama, a bogami ima i krvi, golotinje i nasilja. Moglo bi se zapravo reći da su malo viši i profinjeniji oblik serije kakve obično prikazuje televizijska kuća Starz, poznata po spektaklima kao što je 'Spartak', u kojem ne znaš ima li više sisa ili krvce rujne koja pršti iz odrezanih udova. U 'Stupovima' nasilje i golotinja nisu baš toliko izraženi, što ne znači da ih nema, pogotovo od pete epizode na dalje, što će na RTL-u biti prikazano tek sljedeći tjedan, kada će i domaća publika biti počašćena sasvim pristojnom količinom koljaža, snošaja u bogomoljama, incestom i uriniranjem po zlim biskupima. Krasne stvari, ukratko. I, osim što su vrlo tipične za Starzove serije, vrlo su ilustrativne za ono što ljudi očekuju od priča o 'mračnome srednjem vijeku'. Promašaj je, dakle, nemoguć. Riječ je o seriji koja se može svidjeti svim profilima (punoljetnih!) gledatelja. Onima zahtjevnijima – jer se u njoj mogu zabaviti uz dobre glumce, kvalitetnu scenografiju i tisuću prigoda za kenjkanje o tome kako 'ništa to nije povijesno točno'. Onima manje zahtjevnima – zbog svega toga i još dodatnih pogodnosti: sise, krv, Lovejoy i – mi gradimo katedralu, katedrala gradi nas! Što ćeš više?

Imala bih još manje prigovora kada bi nas RTL prestao hraniti tom besmislenom egidom o 'TV eventu' (ili nam barem objasnio što to točno znači), ali i kada bi domaći mediji prestali histerizirati nad time da je seriju režirao sin Vatroslava Mimice, što bi valjda (nekome s oštećenjem mozga) trebalo značiti da smo svi mi, Hrvati, za to zaslužni (mo'š mislit'). No i ovako, bez tih okolnih priča, preporučujem 'Stupove zemlje'. Nisu 'Sopranosi', nisu 'Žica', nisu čak ni 'Borgije', ali su bez ikakve sumnje jedna od najboljih televizijskih zabava trenutno dostupnih na domaćim zemaljskim kanalima.