U ponedjeljak 8. studenog veliki vojvoda od Luksemburga i njegova supruga s oduševljenjem su objavili vijest o tome da se njihova kći, princeza Alexandra, zaručila s Nicolasom Bagoryjem. Vjenčanje će se održati idućeg proljeća, a dvije obitelji kreću s pripremama za veliko slavlje, zbog čega su jako sretni.

Iako je luksemburška vladarska obitelj jedna od najmanje poznatih u Europi, ne sumnjamo da će vjenčanje okupiti poznatija imena iz europskih monarhija.

Zaruke su sve iznenadile jer se o privatnom životu 31-godišnje princeze jako malo znalo. Ona sama u svom je narodu poznata po diskreciji, a da ne voli puniti medijske stupce, govori i to da je najmanje poznata od svih europskih prinčeva i princeza.

Ipak, zaruke s Bagoryjem stavile su je, htjela ona to ili ne, u sam centar zbivanja, pa sada svi žele znati tko je tajanstvena luksemburška princeza.

Princeza Alexandra jedna je od četvero djece velikog vojvode Henrija i velike vojvotkinje Marije Terese, luksemburških vladara. Ona sama trenutno se nalazi na šestom mjestu u nasljednoj liniji, i to nakon starijeg brata, velikog vojvode Guillamea, njegovog dvogodišnjeg sina, princa Charlesa, starijeg brata, princa Felixa, njegove osmogodišnje kćeri, princeze Amalije, i šestogodišnjeg sina, princa Liama. Iza Alexandre nalazi se samo njezin mlađi brat, princ Sebastien.

Jedini koji se ne nalazi u nasljednoj liniji vojvodin je treći sin, princ Louis, koji je odustao od polaganja prava na poziciju luksemburškog vladara prije negoli se oženio pučankom Tessy Antony, s kojom je dobio dvojicu sinova, a u međuvremenu se od nje i razveo.

Vjenčanje princeze Alexandre bit će prvo u obitelji nakon cijelog desetljeća jer je posljednje održano u rujnu 2013., kada se princ Felix vjenčao s Claire Lademacher u bazilici svete Marije Magdalene u Francuskoj.

Sama princeza Alexandra diplomirala je psihologiju i društvene znanosti u Americi, nakon čega je u Parizu diplomirala filozofiju te se specijalizirala za etiku i antropologiju. Poslije je upisala i Trinity College u Dublinu te je magistrirala međuvjerske studije i specijalizirala se za rješavanje sukoba.

Govori čak šest jezika - luksemburški, francuski, engleski, španjolski, njemački i talijanski - voli politiku i religije, a ima i iskustvo s Bliskog istoka, na kojem se bavila novinarstvom i fokusirala na probleme s izbjeglicama. Njezina strast prema međunarodnim odnosima, kao i obuka za rješavanje sukoba, doveli su je do toga da je stažirala u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda u New Yorku.