‘Raffaella nas je napustila. Otišla je u bolji svijet, u kojem će njezina humanost, njezin nepogrešiv smijeh i njezin izvanredan talent zauvijek sjati’, izjavio je jučer Sergio Japino i tako potvrdio da je Raffaella Carra, pravog imena Raffaella Maria Roberta Pelloni, preminula nakon duge i teške bolesti, raka pluća, koju je do samog kraja krila od svojih obožavatelja.

Rođena je 18. lipnja 1943. u Bologni kao kći slastičara iz Romagne i majke Sicilijanke Iris Dellutri. Odmalena je pokazivala nevjerojatan talent za glazbu i ples pa je sa osam godina poslana u Rim te je pohađala Nacionalnu akademiju plesa, koju je osnovala i vodila Jia Ruskaja. Nakon toga pohađala je Eksperimentalni kinematografski centar, a glumiti je započela već kao djevojčica, davne 1952. godine, da bi joj šezdesetih dodijelili umjetničko prezime Carra.

Inače, njezini roditelji rastali su se nedugo nakon što su se vjenčali, a Raffaella je provela djetinjstvo na dvije adrese.

Ona sama zapravo nikada nije željela biti u središtu pozornosti, no svojom je karizmom, zaraznim osmijehom i nevjerojatnim talentom neosporno postala diva i slavu, osim u rodnoj Italiji, stekla je diljem Španjolske, ali i cijele Latinske Amerike. Do početka sedamdesetih ostvarila je i popriličan broj uloga u talijanskim, ali i američkim filmovima, a imala je priliku i da joj jedan od filmskih partnera bude Frank Sinatra.

O njezinoj popularnosti dovoljno govori nadimak koji su joj dali mediji - Raffa Nazionale - a iako je svojim radom ispisala povijest, zasluge nikada nije uzimala za sebe, trudeći se uvijek ostati u pozadini, ne u prvom planu. Samu je sebe uvijek opisivala i do kraja se trudila ostati vječna djevojčica s velikim snovima, sposobna za žongliranje u apsolutno svim smjerovima umjetnosti, od plesa, preko pjevanja i dirigiranja, pa do glume, i koja nikada nije izgubila prepoznatljiv osmijeh koji su Talijani svojatali, uz njezinu frizuru, popularni bob.

Ovaj svijet napustila je baš onako kako je i živjela - diskretno i u tišini - ne stvarajući pompu ni od čega.

Raffaella Carra bila je poznata po tome što je svoj privatni život držala upravo takvim - privatnim - tako da ni gostujući 1986. kod slavnog Davida Lettermana nije otkrila gotovo ništa. Ipak, svojedobno je ipak priznala da jedino zbog čega žali je to što nije radila s Marlonom Brandom.

A ono što je dobro znala to je da će njezini obožavatelji, ma što god učinila, biti na njezinoj strani, čak i nakon što je uzburkala u to vrijeme poprilično jaku i aktivnu ultrakatoličku struju koja je na nož dočekala njezinu pjesmu ‘Tuca Tuca’, koju je izvodila u haljini s otkrivenim pupkom i koju je za nju napisao Enrico Ruffini. Istoimeni ples isprva je cenzuriran, sve dok ga s njom nije otplesao Alberto Sordi, nakon čega su ga čak u vrtićima plesale redovnice s djecom koju su čuvale.

No nije samo golim pupkom sablaznila javnost, već i pjesmom ‘Luca’, ujedno prvom pjesmom u Italiji u kojoj se otvoreno govorilo o homoseksualnosti. Zbog svega je Raffaella Carra postala ikonom gej populacije, iako se sama deklarirala kao heteroseksualka, i čvrsto je stajala iza svih svojih odluka.

A kakva je osoba bila, najbolje su napisali 1984. u tjedniku L’Espresso, u kojem su je opisali kao osobu kojoj se plješće više od predsjednika Pertinija, skuplju od nogometaša Michela Platinija i čudesniju od modernog sveca Pija.

Prije osam godina Carra se vratila na televiziju te je kao mentorica sudjelovala u talijanskoj verziji glazbenog showa 'Voice'.

Što se tiče njezinog privatnog života, Carra se nikad nije udavala i to iz jednostavnog razloga - u brak nije vjerovala. No to ne znači da nije voljela. Bila je u vezi s pjevačem Little Tonyjem, ali i nogometašem Juventusa Ginom Stacchinijem.

Čak deset godina provela je s Giannijem Boncompagnijem, autorom njezinih mnogobrojnih glazbenih hitova, a potom je pronašla sreću u zagrljaju 11 godina mlađeg Sergija Japina. Iako su prekinuli 90-ih, ostali su bliski, što privatno, što poslovno, stoga ne čudi da je upravo on s javnosti podijelio tužnu vijest o njezinoj smrti.

Iako je silno željela dijete, to joj se nije ostvarilo, stoga je odlučila posvojiti više djece iz različitih dijelova svijeta o kojima se brinula.