Nekada davno Eurosong je bio jedan od najprestižnijih glazbenih natjecanja, na koji su išli najbolji od najboljih, a upravo je on otvorio i vrata nekim od najpoznatijih glazbenika svih vremena. Ti davni hitovi i dalje se pjevuše, što nije isto s pobjednicima unazad nekoliko godina.

Ruku na srce, ukoliko sve pratite samo ovlaš, možete li nabrojati uopće tko je proteklih godina pobijedio? Možete li se uopće sjetiti tko je predstavljao Hrvatsku? Očito je bilo riječ o vrsti pjesama, koje odavno ne prolaze na Eurosongu. Iz svega viđenog, moglo bi se zaključiti - što bizarnije i luđe to bolje, stoga bi o takvom finalnom proizvodu i mi morali razmisliti iduće godine? Ili možda bolje i ne.

No, stavimo po strani sada sve to, i osvrnimo se na rezultate koje je EBU napokon i objavio nakon svega, a po kojima se može zaključiti da je pop glazbi, barem na Eurosongu, odavno odzvonilo. Pop pjesmuljak s najvišom pozicijom u konačnici imala je Malta, koja je od samog početka bila veliki favorit, no, u konačnici je završila tek na sedmom mjestu. Na 'glavnoj ploči' još su se jedino u finalu našli Grčka i Moldavija, dok su Srbija, Cipar, Izrael, Azerbejdžan i San Marino završili na samom začelju.

Mnogi razlog takve propasti popa na Eurosongu vide u tome da je jednostavno bilo previše tih atraktivnih pjevačica, zbog kojih su se, u konačnici, bodovi samo raspolovili i razdijelili svima, dok su, s druge strane, svojim nastupom jedinstveni bili Francuska, Švicarska, kao i pobjednika Italija, zbog čega su i dobili više glasova. Uz to, prvih devet pjesama, osim Malte, napisali su sami izvođači, što pokazuje kako se ove godine iznimno cijenila autentičnost.

No, i prije samog finala, dogodile su se i neke nepravde i šokovi. Baš kao što pišu svjetski mediji, Hrvatska kao jedan od favorita, ispala je iz polufinala, iako je držala čvrsto deseto mjesto - 9. po televotingu i 10. od strane žirija. No, u konačnici smo spali na 11. mjesto i izgubili finale i to samo zato što je Belgija, koja je bila 11. po televotingu, zahvaljujući žiriju bila na 7. mjestu.

U drugom polufinalu isto se dogodilo i Danskoj, umjesto koje je u finale prošla Albanija, iz čega se vadi zaključak kako u konačnici već moć ima žiri od televzijskih gledatelja u odabiru finalista.

Isto tako, nešto što se još do sada nikada nije dogodilo je da su čak četiri zemlje ove godine osvojile točno nula bodova od televotinga. Prijašnjih godina to je bio slučaj samo s po jednom zemljom, stoga je ovo bilo poprilično iznenađenje. Da stvar bude 'još bolja', s nula bodova završili su oni koji automatski ulaze u finale - Nizozemska, Španjolska, Njemačka i Velika Britanija, što jasno pokazuje da su i oni bili u polufinalu, Hrvatska i Danska bi definitivno ušle u finale.

No, tu nije bio kraj mukama za Veliku Britaniju. Oni ne samo da nisu dobili niti jedan bod od televotinga, već nisu dobili niti jedan bod od žirija, postavši tako prva zemlja od 2016. godine koja je na kraju završila s - nula bodova.

A da ni ova godina ne bi bila drugačija od prethodnih, pobrinuo se stručni žiri, koji je ponovno dijelio čudne bodove. Tako su primjerice San Marino i Poljska međusobno izmijenili po 12 bodova, svih petero članova izraelskog žirija Velikoj Britaniji dodijelili su posljednje mjesto, dok je Bugarska smatrala najboljom Moldaviju.

Moldavci su uzvratili i u top 3 stavili Bugarsku, Rusiju i Grčku, koji su im dali po 12, odnosno 10 bodova. Moldavija je osim toga dobila najviše televoting bodova od čak osam zemalja - Češka, Estonija, Francuska, Latvija, Grčka, Portugal, San Marino i Srbija.

Veliki utjecaj na konačne bodove imao je i redoslijed izvođenja, koji su producenti slagali očito sebi po volji, pa su tako Italija i Francuska bile skoro pri samom kraju, dok je, primjerice favorit Malta, nastupala već šesta, što je rezultiralo i konačnim lošim plasmanom.

A veliki problem imale su i male zemlje, poput San Marina, Islanda, Malte i Cipra, koji su se itekako potrudili da prođu u finale ovogodišnjeg izbora, a iako su baš svi bili veliki favoriti uoči finala, neki značajniji uspjeh, osim Islanda koji je dospio na visoko peto mjesto, i nisu postigle.

Mnogi tvrde da je to upravo prokletstvo malih zemalja koje prolaze kroz mnogobrojne probleme kod glasanja, što zbog manjeg broja ljudi u dijaspori, što zbog glasova 'zemalja partnera', koji su u njihovom slučaju izostali.

I za kraj, ono što su mnogi zamijetili je da je većina natjecatelja pjevala na engleskom jeziku, smatrajući da je to bolje za prolaz dalje, ali i znajući da se njihova poruka tako jasnije čuje i razumije, no ove se godine to pokazalo krivim, budući da su čak četiri zemlje u top 5 pjevali na materinjem jeziku, što se na kraju pokazalo pravim odabirom.