Premda već svaki bedak zna da Hollywood već neko vrijeme, barem u svojem mainstream obliku, proizvodi mnogo bolje televizijske serije nego filmove i iako televizijske zvijezde od filmskih dijeli još samo pokoja nula u visini honorara, dodjela Oscara i dalje ostaje najvažnija dodjela nagrada u Hollywoodu. Emmyji, BAFTA, Zlatni globusi, SAAG - sve su to nagrade koje s usponom drugih medijskih proizvoda postaju sve prestižnije i relevantnije, ali Oscar je na neku foru i dalje tata-mata. Ako ni po čemu drugome, vidljivo je to i po tome koliko je zvijezda s holivudske A, B i ostalih abecednih lista spremno u povodu te priredbe na garderobu potrošiti kao na školovanje potomka na Harvardu.

Evo, na primjer, večeras će se održati dodjela nagrade Zlatni globus, koju je osnovalo udruženje stranih novinara u Hollywoodu, prestižne, glamurozne i po mnogočemu vrlo važne nagrade koja obuhvaća i film i televiziju, a što se uvijek spominje kada se govori o globusima? To da su oni najpouzdaniji nagovještaj Oscara. Možda se to, s obzirom na brojne promjene u medijima i formama, ubrzo i promijeni, ali dok se dobar dio publike i dalje sastoji od pripadnika baby boom i generacije X, Oscari će i dalje imati takvu težinu. Iako im se, ruku na srce, još i mnogo prije nego što je njihov primat u podosta promijenjenoj industriji zabave postao načelno upitan - štošta zamjeralo: od konzervativnosti, nespremnosti da prepoznaju inovacije i drugačije trendove, sklonost nagrađivanju određenog tipa uloga (mentalni bolesnici, osobe zbog kojih su glumci morali proći kroz određene fizičke preobrazbe, uloge u kojima glumci igraju postojeće historijske ličnosti ili druge celebrityje i slično), pa i uporno forsiranje formi koje pomalo mirišu na odavno nadiđene žanrove kao, primjerice, mjuzikala.

Među favoritima za ovogodišnje Oscare i opet su vidljivi takvi trendovi, recimo u slučaju filma koji svi spominju i kao favorita na Zlatnim globusima, ali i kao gotovo sigurnog nositelja nominacija za Oscara - 'La La Land' (koji u našoj kinodistribuciji nije preveden, nego nosi isti takav naslov). Mjuzikl Damiena Chazellea u ni mjesec dana službenog prikazivanja osvojio je i publiku i kritičare, koji tvrde da je priča izvrsna, glazba genijalna te da se tim filmom udiše novi život već gotovo umrlom žanru, a Emma Stone i Ryan Gosling, koji u filmu imaju glavne uloge, spominju se i kao favoriti za Oscare u glumačkim kategorijama. Bez obzira na očitu impresivnost filma, dakle, vidljivo je da je Hollywoodu odmah zaigralo srce čim se pojavio film iz omiljene mu niše, pa ako je još k tome riječ o filmu koji se bavi njima samima, tj. Hollywoodom - imamo gotovo pa zicer.

Po svemu drugačiji od 'La La Landa' drugi je favorit u utrci za nominacije za najbolji film, 'Manchester by the Sea' američkog indie-ljubimca Kennetha Lonergana, koji je domaćoj publici možda poznat po filmu 'You Can Count on Me' od prije 17 godina. Lonergan se i ovoga puta odlučio za obiteljsku dramu, s tim da se ovaj put nije, kao u svojem prethodnom uspješnom filmu, fokusirao na odnos brata i sestre, nego na odnos strica i nećaka koje smrt u obitelji osuđuje jednog na drugoga. Film je pobrao gotovo stopostotne panegirike u kritike, a voli ga i publika koja voli neovisne, 'tihe' filmove koji govore o stvarnom životu i iako je, s obzirom na dosadašnje navike Akademije, malo vjerojatno da će taj film doista i nagraditi Oscarom za najbolji film, gotovo je sigurno da će odigrati svoju ulogu token-favorita iz rubrike 'Sundance i slični alternativci' i zaraditi nominaciju zbog koje će se članovi Akademije moći praviti važni da 'gledaju oni i takve filmove'.

Kad već govorimo o token-filmovima, valja spomenuti i 'Dolazak' ('Arrival'), izvrstan film Denisa Villeneuvea, koji će gotovo sigurno biti nominiran prije svega zato što je stvarno dobar, ali i zato što je Akademija u zadnjih nekoliko desetljeća ipak odlučila izvuć' glavu iz pijeska i priznati da SF nije sam po sebi bezvrijedan šund-žanr te da u njegovim okvirima nastaju neka istinska remek-djela. Nikad se, doduše, nije dogodilo da SF film osvoji kipić za najbolji film, ali znali su biti nominirani, pa su im čak i u nekim slučajevima dodjeljivane nagrade u drugim kategorijama, posebice kada bi ih Akademija uspjela shvatiti, odnosno onda kada bi kroz fantastičnu komponentu toliko eksplicitno izbijala alegorija na postojeće ljudsko društvo da to nije bilo moguće ignorirati (primjerice, u slučaju filma 'District 9' ili 'Avatar'). Film 'Dolazak', iako donekle složen u svojoj lingvističko-humanističkoj poruci, možda bi mogao biti još jedan od takvih filmova.

Nakon predstavnika indie i SF filmova, u nominacijama se, dakako, mora naći mjesta i za neki film utemeljen na stvarnim povijesnim događajima, po mogućnosti nekima koji Amerikance (i svijet, ali prije svega Amerikance) mogu podsjetiti na herojsku prošlost borbe za slobodu i pravdu za sve. Ove je godine to film 'Loving' Jeffa Nicholsa, koji govori o slučaju Loving protiv Virginije, na temelju kojega je Vrhovni sud SAD-a krajem šezdesetih ukinuo državne zakone o zabrani međurasnih brakova. Kritičari hvale činjenicu da je film više fokusiran na odnos bračnog para Loving - crnkinje i bijelca - negoli na širi društveni opseg njihove borbe, no naravno da je svima, pa i Akademiji, jako važno to što je film - važan.

U pokušaju da sa sebe ispere prošlogodišnji debakl s nominiranjem filmova koji su gotovo isključivo bili djelo bijelaca, s vrlo malo mjesta za bilo kakvu rasnu ili etničku raznolikost, ove je godine vrlo vjerojatno da će Akademija među nominacije za najbolji film uvrstiti u film 'Fences' (Ograde), adaptaciju istoimene kazališne drame nagrađene Pulitzerovom nagradom, a koja govori o intimnim i društvenim poteškoćama s kojima se jedan crnac i njegova obitelj, pripadnici američke radničke klase i obespravljene rase, susreću pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Kritičari na sav glas hvale glumačke izvedbe Denzela Washingtona i Viole Davis, koji su također favoriti u nominacijama za glumačke Oscare (premda je Davis, začudno, u kampanji za sporednu žensku ulogu), a ocjene filma uglavnom su vrlo pohvalne, s tek tu i tamo pokojim glasom koji tvrdi da je film 'suviše kazalištan'.

Još jedan film za koji se govori da bi ga Akademija morala uvrstiti među svoje nominacije ako opet ne želi epitet isključivo bjelačke nagrade bez osjećaja za rasnu, etničku i općenito manjinsku poetiku te još jedan film baziran na kazališnoj predstavi jest film 'Moonlight' ('Mjesečina'), po mišljenju brojnih kritičara remek-djelo redatelja Barryja Jenkinsa o odrastanju mladog crnca homoseksualca iz siromašne četvrti u Miamiju. Podijeljen u tri dijela - jedan od djetinjstvu, drugi o adolescenciji, a treći o zreloj dobi glavnoga lika - film je navodno potresna priča o samootkrivanju i samoodređenju, ali i o društvenim okovima kojima nekada možemo i ne možemo pobjeći i po mnogima je jedan od najboljih filmova 2016. godine.

Među još nekim favoritima za Oscar za najbolji film godine, spominju se i biografski film 'Jackie', koji prati život Jackie Kennedy neposredno nakon atentata na njezina supruga, zatim filmska adaptacija Kiplingove 'Knjige o džungli' i vestern 'Hell or High Water', no gotovo svi se slažu da će gore nabrojanih šest sigurno završiti na nominacijskom listiću. Neke naznake o tome hoće li doista biti tako, dobit ćemo već noćas, na dodjeli Zlatnih globusa, ali za sigurnu potvrdu ipak ćemo morati pričekati objavu nominacija za Oscare.