Vjerojatno ni u najluđim snovima Soraja Esfandiari Bakhtiari nije mogla zamisliti da će se jednoga dana udati za Muhameda Rezu Pahlavija i da će vladati svojom zemljom - Iranom. Iako je njezina vladavina potrajala tek sedam godina, koliko je trajao njihov brak, upamćena je po svom nadimku - princeza tužnih očiju.

Rođena 22. lipnja 1932. godine u Isfahanu, Soraja je odrastala uz mlađeg brata Bijana, a zahvaljujući ocu, iranskom ambasadoru Kalilu Esfandiariju, koji je oženio Evu Karlu, školovala se u Londonu, Berlinu i Švicarskoj. No za tijek njezinog života presudan je bio upravo London, jer je upoznala iransku princezu Šams, stariju sestru iranskog šaha Muhameda Reza Pahlavija, koji je 1948. okončao devetogodišnji brak s egipatskom princezom Favzijom, s kojom je dobio kćer Šanaz.

Kako svoje prijestolje ne bi morao predati mlađem bratu, Aliju Rezi Pahlaviju, Muhamed se silno želio ponovno oženiti da bi osigurao stabilnost krune, ali i cijelog Irana. Upravo iz tog razloga njegova je sestra bila uvjerena, kada ju je upoznala u Londonu, da je Soraja idealna žena za njega, zbog čega ju je pozvala u posjet kraljevskoj palači u Teheranu kako bi se upoznali.

Dva dana nakon njezinog dolaska u Teheran, Soraja je pozvana na večeru sa šahovom majkom Tadj al Moluk, a pojavio se i sam Muhamed, da bi dan kasnije njezin otac upitao 18-godišnjakinju je li spremna za udaju.

Nije prošlo ni 24 sata, a par je već bio zaručen. Soraja je na poklon od svog budućeg supruga dobila zaručnički prsten izrađen od najskupljih dragulja, no sreća nije dugo trajala jer se u međuvremenu razboljela. Zbog teške bakterijske infekcije završila je u krevetu, iz kojeg nije izlazila nekoliko tjedana, a jedna od legendi govori da joj je, za vrijeme bolesti, šah svakoga dana dolazio u posjet i na njezin jastuk stavljao po jedan novi dijamant.

Iako je još uvijek bila slaba od bolesti, Soraja se samo dva dana prije Valentinova, 12. veljače 1951. udala za iranskog šaha i postala kraljicom. Na taj dan snijeg je napadao po gradu, zbog čega je šah naredio da se u palači zapali vatra kako bi se prostor zagrijao, a liječnik je mladenki prepisao vuneni prsluk i čarape da ih nosi ispod haljine.

Za svoj dan iz snova odabrala je vjenčanicu s potpisom Christiana Diora, tešku nevjerojatnih 30 kilograma i izrađenu od najfinije svile i zlata, a kako bi mogla stabilno stajati, morala je odrezati osam od predviđenih 20 metara šlepa.

Prvi mjeseci njihovog braka bili su uistinu idilični. Živjeli su u velikoj bijeloj vili, uživajući u ljubavi iz bajke, a jedino što je cijela kraljevska obitelj, ali i zemlja s nestrpljenjem iščekivala, bila je trudnoća. No to se nije dogodilo.

Cijela privatna drama postala je javna u listopadu 1954. Samo nekoliko dana ranije liječnik je Muhamedu i Soraji potvrdio ono od čega su strahovali - trebat će proći godine da ona ostane trudna.

A onda je šahova majka organizirala obiteljsku večeru povodom njegovog rođendana. Njega je naljutilo to što je pozivnicu odbio njegov mlađi brat, njegov nasljednik na tronu, obrazlažući da odlazi u lov u šume na granici s Kaspijskim morem. Samo dan kasnije kraljevska obitelj doznala je tužnu vijest da je pao avion s princem Alijem Rezom, koji se vraćao u Teheran, te da su svi putnici poginuli.

Unatoč tome što je njegov mlađi brat imao izvanbračnog sina s mladom Francuskinjom, šah Muhamed našao se u delikatnoj poziciji - bio je jedini vladar na svijetu koji nije imao nasljednika. Upravo tada krenuli su problemi i na privatnom planu, a njegovom braku sa Sorajom došao je kraj. Pritisci, što obitelji, što Irana, bili su preveliki za mladi par, zbog čega su donijeli jedinu moguću odluku za rješenje problema - razvod koji je objavljen 14. ožujka 1958. godine.

Zbog svega što se zbivalo Soraja je odlučila napustiti zemlju, a utočište je pronašla isprva u Švicarskoj, gdje joj pak paparazzi nisu dali mira. Upravo su joj tada svjetski mediji tada dali nadimak ‘princeza tužnih očiju’.

Zahvaljujući velikodušnosti bivšeg supruga, Soraji je bilo dozvoljeno da uživa u svim blagodatima njegovog bogatstva provodeći se po Rimu, Münchenu i Parizu. Preko noći je postala pripadnica svjetskog jet-seta i nije bilo zabave na koju nije bila pozvana, a čak je dobila priliku snimiti i film, iako on nije polučio neki uspjeh.

Njezina pojavljivanja na zabavama nikada nisu prošla ispod radara - nosila je najljepše haljine u kombinaciji s bliještećim nakitom izrađenim od najskupljih dijamanata, rubina, safira i smaragda.

A onda su došle 80-e, kada je Iran zbog revolucije Soraji smanjio ‘džeparac’, zbog čega je ona bila prisiljena prodati veći dio svoje kolekcije nakita.

S druge strane, samo godinu nakon razvoda šah se ponovno oženio s Farah Diba, koja mu je podarila četvero djece, od čega čak dvojicu sinova, no sve to bilo je uzaludno jer je zbog političkih manevara u Iranu svrgnut s trona.

Unatoč svemu što se događalo, Soraja je, kako je otkrila knjiga ‘Christie’s: The Jewellery Archives Revealed’, do smrti voljela bivšeg supruga. Tako mu je 1979., kada je on već umirao od karcinoma, poslala pismo i napisala mu da ga još uvijek voli i da ga želi vidjeti. Šah je bio ganut pismom te joj je rekao da je i on voli i želi vidjeti, ali da to nikada ne smije saznati njegova supruga Farah. Iako su dogovorili susret u Egiptu, šah je umro prije, 27. srpnja 1980., dok ga je Soraja nadživjela punu 21 godinu. Preminula je u Parizu 26. listopada 2001. u dobi od 69 godina, a uzrok smrti ostao je nepoznat.

Njezino bogatstvo trebao je naslijediti mlađi brat Bijan, koji je živio u Münchenu te je otputovao u Pariz na sestrin sprovod, no nekoliko dana nakon nje i on je preminuo od posljedica srčanog udara. Neki mediji tvrdili su da su oboje ubijeni, no to nikada nije dokazano. Sve što je Soraja imala i dobila na dar od iranskog šaha prodano je, a silni milijuni slili su se na račun njemačke države.