Nakon što je njegova oca, kralja Petra I Karađorđevića, tijekom službenog posjeta Francuskoj 1934. godine ubio makedonski terorist, njegov sin Petar II postao je najmlađi vladar u Europi. Na prijestolje je sjeo sa samo 11 godina, nesvjestan svega što donose tron i titula.

Odlučivši se oženiti princezom Alexandrom od Grčke i Danske, Petar II Karađorđević zapravo je želio napakostiti i prkositi majci, kraljici Mariji od Jugoslavije, ali i vladi Jugoslavije koja je radila u egzilu u Engleskoj nakon što su sile Osovine u travnju 1941. okupirale njegovu zemlju.

Vjenčanje je tako održano u ambasadi Jugoslavije u Londonu, a obred je obavljen po srpskim i grčkim pravoslavnim običajima te na oba jezika.

Lijepa crnokosa mladenka za svoj dan iz snova odabrala je bijelu satensku haljinu i čipkasti veo dok je njezin suprug bio odjeven u uniformu Kraljevskog ratnog zrakoplovstva. U tom trenutku kralj Petar II imao je 20, a buduća kraljica 22 godine.

Već godinu nakon vjenčanja sretni je par dobio sina jedinca, princa prijestolonasljednika Aleksandra. Rođen je u njihovom apartmanu u londonskom hotelu Claridge, a posebnim dekretom britanski kralj George VI samo taj dan proglasio ga je jugoslavenskim teritorijem. Njihova sreća nije bila dugog vijeka jer je 29. studenog 1945. kralja Petra II svrgnula komunistička Ustavotvorna skupština na čelu s maršalom Josipom Brozom Titom. Jugoslavija je proglašena republikom, a Petar i kraljica Alexandra, koja je tu titulu nosila tek 20 mjeseci, više nikad nisu stupili na tlo Jugoslavije. Preko noći ostali su bez kraljevstva, ali i s vrlo malo novca kojim su mogli raspolagati jer su im posjedi i imovina bili konfiscirani.

Za Alexandru to nije bila zapravo nikakva novost jer je većinu života provela u egzilu. Naime princeza je rođena samo pet mjeseci nakon što je njezin otac, grčki kralj Aleksandar, s 27 godina umro od sepse koju je uzrokovao ugriz majmuna.

Njezina majka Aspasia Manos nije bila plemićkog porijekla, iako je potjecala iz stare atenske aristokratske obitelji, zbog čega se ni ona, a ni njezina kći nisu smatrale članicama grčke kraljevske obitelji sve do srpnja 1922., kada je, zahvaljujući kraljici Sofiji, donesen zakon koji retroaktivno priznaje nedinastičke brakove članova kraljevske obitelji, čime im je dopušteno korištenje titule.

Zanimljivo je to da je princeza Alexandra djetinjstvo provela igrajući se sa svojim prvim rođakom, princem Philipom, koji je godinama kasnije postao suprug britanske kraljice Elizabete II.

Nakon što je 1924. svrgnuta kraljevska obitelj te ju je Grčka poslala u progonstvo, Alexandra i njezina majka utočište su na tri godine našle kod kraljice Sofije i njezinih kćeri u Firenzi. Od 1935. često su posjećivale Grčku, no nakon što su sile Osovine 1941. izvršile invaziju na njihovu zemlju preselile su se u Ujedinjeno Kraljevstvo.

Upravo je u toj zemlji, volontirajući u Crvenom križu, Alexandra upoznala Petra, a iako je primila i druge kraljevske ponude, poput prosidbe albanskog kralja Zoga, zaljubila se i željela se udati upravo za njega.

No njihov brak bio je buran. Bez novca i nespremni živjeti životom kakav su živjeli 'obični' ljudi, par nije bio sposoban rješavati svoje financijske probleme, kao ni one obiteljske.

Alexandra je ubrzo pala u depresiju te je nekoliko puta pokušala samoubojstvo. Prvi put dogodilo se to 1950. u Edenskom vrtu, u domu njezine majke u Veneciji, a drugi put 1953., kada je zarezala lijevo zapešće nožem u pariškom hotelu. Razlog je tada bilo Petrovo odbijanje da se pomire i želja da se razvedu. Treći, također neuspjeli pokušaj, dogodio se ponovno u Veneciji 1963. godine.

Uz pomoć obitelji Petar se pomirio s Alexandrom te je odustao od razvoda, no zbog financijskih poteškoća, ali i činjenice da im britanska vlada više nije pomagala par se preselio prvo u Pariz i Monte Carlo, potom u Švicarsku, da bi se na kraju nastanili u New Yorku. Ondje ih je 1986. angažirala tvrtka za odnose s javnošću da pružaju konzultantske usluge i odrađuju javne nastupe za brojne prestižne klijente. Ideja je zapravo bila da Petar pomaže u predstavljanju novog tipa sportskog automobila, a da se Alexandra bavi dizajniranjem odjeće, no kao i svi prethodni projekti, ni ovaj nije zaživio.

Ipak, postoji nešto u čemu je Alexandra uživala, a to je pisanje knjiga. Tako je 1956. bila koautorica priče o svom životu ‘For Love of a King’, a tri godine kasnije objavljena je i knjiga u kojoj je ispričala priču o rođaku, vojvodi od Edinburgha. Sve to dovelo je do novih problema u njezinom braku - Petar se vratio u Ameriku, a Alexandra se preselila kod majke u Veneciju. Nakon što se oporavila od trećeg pokušaja samoubojstva par se, ali samo nakratko, pomirio.

Kada su taj posljednji put krenuli svatko svojim putem, Petar se zauvijek vratio u Ameriku. U Denveru je, sa samo 47 godina, preminuo 3. studenog 1970. nakon neuspjele transplantacije jetre, posljedice ciroze. Njegovo tijelo pokopano je u crkvi manastira svetog Save u Libertyvilleu, u državi Illinois, čime je postao jedini europski monarh u povijesti koji je pokopan u Americi, a njegovom pogrebu nije prisustvovala supruga.

Dvije godine nakon Petrove smrti Alexandri je preminula i majka, a ona je, sedam godina kasnije, prodala Edenski vrt i lošeg se zdravlja vratila u Englesku. Preminula je od raka u 71. godini života, 30. siječnja 1993., a nakon pogreba u Londonu njezino je tijelo poslano u Grčku te je pokopano pored njezine majke na kraljevskom groblju u parku u palači Tatoi.

Zanimljivo je to da su njezini posmrtni ostaci 26. svibnja 2013. ponovno prebačeni, i to u Srbiju, te je položena u kriptu Kraljevskog mauzoleja na Oplencu, a pored nje su pokopani ostaci njezinog supruga, njegove majke te brata.