Prepoznatljivo lice urednika i voditelja Tomislava Jelinčića već 23 godine vlada malim ekranima. Ali trenutno radi u dosad neviđenim uvjetima, no kako je već više puta istaknuo - najdraži trenuci u karijeri bili su mu upravo oni kada bi pobijedio one najteže. No da tema nije samo koronavirus, pretresli smo s njim i neke druge, one vedrije. Uz zavidnu karijeru na RTL-u, može se pohvaliti velikom i skladnom obitelji.

Cijela RTL-ova redakcija, novinari, voditelji, snimatelji, montažeri, urednici, kao i ljudi iz tehnike, podijeljeni su i naizmjence rade tri dana, a tri dana su doma. Kako to izgleda, traje li dan u ovim okolnostima dulje nego inače?

Ma radni dan mog crnog tima na RTL-u prođe u trenu jer je u ovo krizno doba vrlo malo praznog hoda. Nađe se doduše vremena i da se izmijeni pokoji kreativni videouradak s našim drugim, crvenim timom, pa toplo preporučujem pogledati na Youtubeu naš nadomjestak za odvojenost.

Adrenalin u novinarstvu normalna je stvar, no ova vrsta nosi sa sobom i rizik za zdravlje. Kako je raditi u takvim okolnostima?

Ne bojiš se toliko za svoje, koliko za tuđe zdravlje. Novinarima koji su na terenu, doslovno na prvoj liniji dodira s virusom, sigurno je puno riskantnije i teže. Pa kad se reflektori ugase i moraš kući svojoj obitelji, dobro razmisliš gdje prije ulaska ostavljaš cipele, skidaš jaknu te koliko dugo i pedantno pereš ruke.

Što vam je sada najbitnije prilikom prezentacije informacije?

Kako u doba nevidljivog neprijatelja učiniti ga vidljivim. Kako ne širiti paniku, a opet djelovati na gledatelje da poštuju mjere epidemiologa. Kako svakodnevno uz stotine i stotine mrtvih ipak poticati pozitivu, u nevolji pronalaziti ono dobro i na zgrčenim licima izmamiti osmijeh. Biti antidepresiv.

Možemo li na ovo izvanredno stanje gledati na neki drugačiji način, primjerice na veće zajedništvo u obitelji?

Sad je prilika za to. Opet se zbližiti, razgovarati u miru bez izgovora kako žurimo nekamo. Skrojiti planove što i kako dalje kada opet sve bude po starom. A i klincima su konačno uslišane molitve za dužim boravkom pred televizorom i na računalima, jer ne da sada smiju buljiti u ekrane, nego zbog škole i moraju.

Koji su vam trenuci u dosadašnjoj karijeri bili najdraži, a koji najteži?

Najdraži su mi bili trenuci kada bih pobijedio one najteže. Tako da je u ovih 23 godine rada na televiziji stvarno bilo divnih trenutaka. Ali ne bih ih mijenjao ni za tri e-propusnice.

Imate li ikada neku noćnu moru vezanu uz posao, osjećate li strah da će neka emisija poći po zlu i slično?

S godinama iskustva od noćnih mora napraviš dnevne pa se tijekom radnog dana potrudiš da što manje stvari može krenuti po zlu. A ako slučajno u emisiji i ispadne sve apsolutno savršeno, onda će sutra sigurno biti potres, pandemija ili snijeg u travnju.

Čitate loše vijesti o stravičnim nesrećama, obiteljskim tragedijama... Kako sputavate emocije?

Na slova i riječi već pomalo otupiš, ali na sliku teško. Kad te slika drmne, zna biti i agonije i ekstaze.

Nosite li posao kući ili se od vijesti i informativnog programa ne može pobjeći?

Ma kakav bijeg, informativa je sveprisutna. Jedino što kad si konačno s obitelji želiš napraviti što veću socijalnu distancu od televizora i dobro se dezinficirati od surfanja na mobitelu.

Omiljeno ste televizijsko lice. Što mislite, zašto vas gledatelji vole?

Pa ne znam baš kako voljeti nekoga tko ti iz dana u dan upada u dom s lošim vijestima. Možda je tajna u mojim pametnim i lijepim kolegicama Ani Brdarić Boljat i Jeleni Pajić, uz koje se i ja nekako prošvercam, pa me gledatelji ne izbace odmah kad im banem u dnevni boravak u 18.30.

Tko je stroži roditelj, vi ili supruga?

Sjajno pitanje za našu djecu, baš me zanima što bi ona odgovorila. Napravim doma anketu pa javim…

U čemu je tajna vaše ljubavi?

Tajna je u tome što njoj ne smeta moje ostavljanje otvorenih vrata ormara, niti meni smeta kad ona ne zna gdje su joj ključevi, mobitel… Idila.

Koliko je u tako dinamičnom poslu važno imati potporu bračnog partnera?

Uf, nema važnijeg. Lakše je ako partner unaprijed zna što ga čeka u takvoj vezi, da je novinarstvo način življenja i u ovo vrijeme izolacije, ali i kad se opet jednom vratimo na ustaše i partizane. Živiš informativu 0-24.

Što vaši prijatelji, kolege i obitelj ističu kao vaše vrline, a što kao mane?

Uf, očito ću morati naručiti CroTomislavoskop da od prijatelja, kolega i obitelji spoznam situaciju. Do tada, mislim da mi je vrlina to što imam dobre prijatelje, još bolje kolege i najobitelj. A mane? Odakle da počnem….

Kako se vaša djeca nose s trenutnom situacijom?

Potres i epidemija omogućili su im da pod bakinim krovom već tjednima uživaju kao nikad! Da im je netko rekao da neće ići u školu, a i kad budu na nastavi, da će biti pred televizorom ili za računalom, da će se po cijele dane družiti s bratićima i sestričnama u istoj kući i na dvorištu te da će imati priliku iskazati svoju kreativnost na tisuću načina, mislim da bi poželjeli još koju krizu. Ne dao Bog.