Tko su te dvije najvažnije žene? Njihova su imena itekako dobro poznata svim ljubiteljima hrvatske nogometne reprezentacije.

Iva Olivari i Ivančica Sudac radile su u Hrvatskom nogometnom savezu još prije ulaska u FIFA-u. Za njih je to posao veći od života.

Olivari je tako, piše The New York Times, pratila Luku Modrića od samoga početka.

'Gledate ga kako raste, gledate ga kako postaje čovjek. To je putovanje kroz koje smo prošli', rekla je.

Naš najbolji nogometaš i istaknuti igrač Real Madrida imao je samo sedam godina kada se Olivari pridružila Hrvatskom nogometnom savezu u nastajanju.

Modrića (37) poznaje još od tinejdžerske dobi, samo nekoliko godina nakon što ga je rat istjerao iz rodnog grada i učinio izbjeglicom. Dobro se sjeća kako se sitni Luka probijao kroz hrvatske dobne momčadi, kako je napustio Hrvatsku da bi stekao ime u najvećim europskim ligama, kako je vodio malenu Hrvatsku u nevjerojatnom nastupu do finala Svjetskog prvenstva i pomogao moćnom Real Madridu da osvaja trofej za trofejem.

No nije samo pratila Modrića na njegovom putu. Bila je prisutna i dok su legendarni igrači poput Davora Šukera, Zvonimira Bobana i Roberta Prosinečkog bili na početku karijere.

Uz igrače u crveno-bijelim dresovima s kvadratićima bila je prije nego su postali jedan od najprepoznatljivijih simbola hrvatskog identiteta diljem svijeta.

Ipak, Olivari nije dužnosnica s najdužim stažem u HNS-u, pa čak ni žena s najdugovječnijim stažem u Savezu: tu titulu drži njezina kolegica Ivančica Sudac, ujedno jedna od žena s najdužim stažem u europskom nogometu. Sudac je u Savez ušla 1991., nekoliko mjeseci ranije od Olivari, kad su njih dvije jedva bile u 20-im godinama.

'Nas dvije smo kao dva dinosaura', rekla je kroz smijeh 51-godišnja Olivari.

Ivančica Sudac je pak bila studentica prava koju je vrlo malo zanimao nogomet kad je dobila poziv da se pridruži Savezu godinu dana prije nego što ga je FIFA službeno priznala.

Dok je vodila kampanju za članstvo usred rata i raspada bivše Jugoslavije, Sudac je to uspješno radila jer je odlično govorila nekoliko jezika, uključujući francuski i engleski. Trenutno je voditeljica međunarodnih poslova i licenciranja u Savezu.

Olivari je došla ubrzo nakon nje. Upravo se vratila kući iz SAD-a nakon što je odustala od svog sna o teniskoj karijeri, javivši se na oglas u novinama.

Ona i Sudac zapravo su bili osnivačice međunarodnog odjela Hrvatskog nogometnog saveza.

Njih su dvije dugo radile skupa, prvo prevodeći tisuće stranica međunarodnih sportskih propisa na hrvatski, a zatim pišući pisma inozemnim savezima kako bi prenijele zahtjeve najviših dužnosnika. Prvih nekoliko godina radile su čak na pisaćem stroju prije nego što im je predstavljen primitivni program za obradu teksta koji bi dijelile okretanjem ekrana jedna prema drugoj svakih nekoliko sati.

Svoj su posao u tim teškim danima doživljavale kao patriotsku dužnost. 'Oduvijek sam sanjala da radim nešto važno. I mislim da je ono što sam radila bilo važno', rekla je Sudac.

Ona je bila dio hrvatske delegacije nakon što se reprezentacija kvalificirala za prvo natjecanje na koje je imala pravo, Europsko prvenstvo 1996. Bila je tamo, u tunelu, neposredno prije nego što su igrači izašli na teren odigrati svoju prvu utakmicu protiv Turske u Nottinghamu u Engleskoj.

'Kada su izlazili, tunel je vibrirao. Kada su došli na teren, imala sam osjećaj da će mi srce iskočiti iz tijela. Toliko ponosa, toliko energije donijeli su u Englesku. Bili su duboko svjesni koliko je njihova prisutnost ondje važna', prisjeća se ona.

Momčad u dresovima s kvadratićima mnoge je iznenadila nevjerojatnim plasmanom u četvrtfinale. Kasnije su igrači potvrdili svoj međunarodni status kvalificirajući se za Svjetsko prvenstvo 1998. godine. 'To je bilo nevjerojatno važno jer nema veće diplomacije od sporta. Sto veleposlanika ne može obaviti posao koji mogu dva ili tri sportaša', ističe ona.

Poznati hrvatski nogometaš Zvonimir Boban, sada visoki dužnosnik u krovnom tijelu europskog nogometa, UEFA-i, prisjetio se svih onih napora koje su Sudac i Olivari uložile u tim ranim danima, sati koje su provodile radeći i pomažući njemu i njegovim suigračima kako bi pozicionirali hrvatski nogomet na svjetskoj sportskoj karti.

'Ne radi se tu o ženama i muškarcima. Jednostavno su dobre u onome što rade. I one služe Savezu kao obitelj. Za njih smo bili kao braća', prisjetio se proslavljeni nogometaš s uspješnom međunarodnom karijerom.

Do 2012. Sudac je postala jedna od žena s najvišim statusom u upravnom tijelu europskog nogometa, UEFA-i. Za Olivari, koja je preuzela ulogu izravnijeg rada s hrvatskom reprezentacijom 2002., velik razvoj događaja zbio se kada je bivši napadač Davor Šuker postao predsjednik Saveza.

Šuker je 2016. nakon konzultacija s bivšim kapetanom Darijem Srnom i Antom Čačićem, tadašnjim izbornikom reprezentacije, donio, kako Olivari kaže, 'hrabru odluku' i dodijelio joj mjesto na klupi kao voditeljice momčadi, prvo u ženskoj konkurenciji.

Njezini odnosi s generacijama hrvatskih igrača promijenili su se s vremenom. Za igrače iz slavne prve generacije sredinom devedesetih bila je poput sestre. Za trenutnu skupinu koja se nalazi u Katru na neki način smatra se majčinskom figurom, onom koja je pomogla mlađim muškarcima prebroditi uspone i padove ne samo u njihovim nogometnim karijerama, već i u njihovim životima: djeca, brak, razvodi, pa i problemi sa zakonom...

'Većina ih je iz malih sela diljem Hrvatske i morali su vrlo rano napustiti domove. To je značilo vrlo rano napustiti svoje majke. Ne kažem da sam im druga majka, ali znaju da sam netko kome mogu vjerovati', kaže ona.

Ni Olivari ni Sudac, i nakon više od 30 godina u Savezu, nemaju namjeru odstupiti u skorije vrijeme. Sudac kaže da za nju ne postoji nikakav drugi posao koji bi mogla zamisliti, a Olivari da i dalje osjeća isti nalet adrenalina kad god izađe na teren i sjedne na klupu. Obje ističu da im njihove uloge još uvijek donose isti osjećaj misije koju su obavljale kao sportske predstavnice tada nove i neovisne nacije.

Screen saver na laptopu Olivari i danas prikazuje kako odjevena u plavo odijelo, s odbačenim štiklama, bosa trči prema reprezentaciji na drugom kraju terena nakon što je pobijedila Englesku i osigurala svoje mjesto u finalu Svjetskog prvenstva 2018.

'To je fotografija mog života', s ponosom kaže Iva.