Mirna Škrgatić među rijetkim je glazbenicima koji predstavljaju novi album i kreću u promociju usred tzv. novog normalnog. Godinama je maštala o tome da piše pjesme, ali trebalo joj je neko vrijeme da se odvaži na taj korak. Danas, osim što ulaže mnogo rada i truda u glazbeni dio priče, vrlo važan joj je i vizualni dio pa svaki njezin videospot izgleda kao jedinstvena estetska priča, što je prepoznala i struka. Njezin raniji spot 'Nestvaran' ušao je u natjecateljski program na Danima hrvatskog filma, a onaj za pjesmu 'Tvoja laž' bio je nominiran na MTS festivalu 2018. u Beogradu i ušao u top tri u kategoriji Najbolji alternativni rock spot. Prvi nastup imala je u finalu Karlovačko Rock Off festivala 2017. u Rijeci, u sklopu festivala Hartera, a njezina ljubav prema glazbi započela je još u djetinjstvu, prije svega zahvaljujući ocu.

Kakvi su vaši prvi glazbeni koraci? Je li glazba s vama od malih nogu?

Moj otac bio je glazbenik, skladatelj i tekstopisac početkom 70-ih godina prošlog stoljeća. Imao je progresivni rock bend Grupa Marina Škrgatića, u kojem je svirao i tada vrlo mladi Rajko Dujmić. U kući u kojoj sam odrasla puštao se uglavnom rock 60-ih i 70-ih, a ja sam to upijala i jako zavoljela. Nisam bila jedna od onih klinaca koji slušaju muziku koju starci ne podnose samo da bi im prkosili, prkosila sam u nekim drugim stvarima. Jako rano shvatila sam da želim pjevati i da mi se jako sviđa osjećaj kad pjevam. Počevši od vlastitih 'opera', koje sam pjevala u vrtu na 'radost' cijelog susjedstva, preko pjevanja u dječjem zboru, do prvih solo nastupa s dvanaest godina. Kasnije sam imala nekoliko bendova, a prvi autorski bend okupila sam sa sedamnaest godina. Zvali smo se Paradox, nastupili tri puta, posvađali se i razišli – kako to obično i biva s tako mladim bendom, čast iznimkama. Nakon toga upisala sam fakultet, priključila se zboru Putokazi, što se pokazalo zbilja dobrim i korisnim za moj pjevački razvoj, te pjevala u nekoliko sastava, od kojih bih izdvojila country bend Crooks and Straights, u kojem sam pjevala glavni vokal, i Quasarr, u kojem sam bila prateći vokal.

Kako biste opisali zvuk kojemu težite?

Inspirirana sam pretežno rock glazbom 60-ih i 70-ih, ali ne bježim ni od nekih modernijih utjecaja. Volim se igrati, ne volim 'kutije' i uživam u cijelom procesu stvaranja. Kada bih baš morala staviti svoju glazbu u određenu 'kutiju', rekla bih da je to prije svega pop/rock, jer ima tu čvrstinu rocka, ali opet melodioznost, a povremeno i slatkoću popa.

Kako publika reagira na vašu glazbu i što vam je inspiracija za njezino stvaranje?

Početkom 2020., nakon objavljivanja prvog albuma, mislila sam da ću te godine imati puno nastupa, neki su već bili i dogovoreni, no došla je korona i bili su nam onemogućeni. Uspjela sam ih nekoliko održati, a na njima sam primijetila da publika zbilja lijepo reagira na moje izvedbe, pogotovo u pratnji benda koji ih uživo čini žešćima. Formirala sam stalni sastav pratećeg benda koji čine gitarist Branimir Lozo, basist Roni Kranjec, prateći vokal i klavijaturistica Helena Novosel i bubnjar Rafael Lozo. Jako sam sretna s tim sastavom, lijepo smo glazbeno kliknuli, a družimo se i privatno. Inspiracija mi dolazi iz različitih izvora. Nešto iz vanjskih podražaja, nešto iz mojih promišljanja i osjećaja. Nikad nisam pisala pjesme kako bih se obratila nekom određenom dijelu tržišta, već su one proizašle iz moje nasušne potrebe za stvaranjem u danom momentu, a mislim da se, slušajući ih, mnogi ljudi mogu pronaći u njima.

Za koje bendove/izvođače možete reći da su utjecali na vaš izričaj?

Beatlesi, Stonesi, David Bowie, Doorsi, Kinksi, Zeppelini… ma zapravo, većina pop i rock izvođača i bendova iz 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća, ali i neki moderniji, kao što su Jack White, The Black Keys i Muse.

Nekako se doima da je trenutno na sceni više kantautorica nego kantautora. Osjetite li i vi tako nešto i što mislite - zašto je to tako? Zašto je nastala potreba da nastane, kako ga neki nazivaju, ženski kantautorski val?

Nisam glazbeni kritičar, novinar ni sociolog, tako da ne mogu sa sigurnošću reći zašto je nastala ta potreba, ali pretpostavljam da je to zbog općenitih promjena u društvu, promjene položaja i sve jače emancipacije žena, što je rezultiralo time da se i žene u glazbi hrabrije iskazuju kao autorice. Moram priznati da je mene taj val u početku ohrabrio i na tome sam zahvalna starijim kolegicama koje su se založile za sve buduće naraštaje glazbenica.

Mislite li da internet danas daje šansu novim imenima ili je koncentriran isključivo na staru postavu izvođača? Kako održavate komunikaciju sa slušateljima?

Naravno. Da nema interneta, vjerojatno ne bismo znali za pola novih imena na sceni jer je izuzetno teško dospjeti do objave u tzv. starim medijima, poput tiska, televizije i radija. Danas se glazba većinom konzumira putem Youtubea i streaming servisa koji postaju sve popularniji, a tu je prilika za nove izvođače. Društvene mreže u svemu tome igraju veliku ulogu jer većina nas provodi puno vremena upravo skrolajući po fejsu i Instagramu, pa je to trenutno jedan od najboljih načina komunikacije s publikom, osim naravno kad se sruši, pa se osjećamo odsječenima od svijeta.

Niste autentični samo u glazbi, već i u stylingu i cijeloj pojavi… Danas se jako puno govori o autentičnosti. Kako vi gledate na to?

To je važan dio osobnosti. Kao što glazbom želim ispričati svoju priču, tako i stylingom, odjećom iskazujem sebe. Mislim da se ljudi boje autentičnosti i bježe od nje, osjećaju se ugodnije i komfornije utapanjem u sivilo mase, kao da ih je strah istaknuti se. Meni je divno vidjeti nekoga tko odskače od tih uobičajenih gabarita, volim šarenilo i veseli me vidjeti različito odjevene, autentične ljude.

Je li vaš dečko Miran Kurspahić vaš najveći kritičar? Čuje li on prvi sve što napravite?

Svoj sam najveći i najstroži kritičar, a Miran je moja najveća podrška. Njemu prvome odsviram svaku ideju, a često je i prisutan u procesu nastajanja pjesama, što je neizbježno, jer živimo zajedno. Kako je glazba ta koja mi dolazi puno brže i lakše nego tekstovi, često znam pitati Mirana za savjet kada zapnem pri pisanju nekog teksta ili mi se nešto ne čini baš dovoljno interesantnim. Kako Miran ne zna svirati nijedan instrument, ali zna pjevati i napraviti pjesmu, ja njemu pomažem na klaviru pri skladanju pjesama za njegov bend Tv Eye.

Čime se bavite kada ne svirate?

Planiranjem nastupa, razmišljanjem o idućim koracima u karijeri, osmišljavanjem kostima za nastupe sa stilisticom. Slobodno vrijeme volim provoditi u prirodi pa često idem s prijateljicama na Sljeme, što me uz jogu jako opušta i balansira. Kako smo Miran i ja prilično zauzeti svatko svojim obavezama, trudimo se kvalitetno iskoristiti zajedničko slobodno vrijeme, a naravno, tu je i naš mačak Mucifer, koji nas veseli. Kod nas je uvijek veselo, često nam dolaze prijatelji, puno se svira i tulumari.

Na što ste trenutno najviše fokusirani u profesionalnom, a na što u privatnom životu?

U profesionalnom sam fokusirala na postizanje što bolje kvalitete, napretka, vidljivosti i autentičnosti, a u privatnom životu na očuvanje i izgradnju kvalitetnih odnosa s bliskim osobama i postizanje balansa između zdravog života i zabave.