Na početku razgovora za 105.izdanje Drivea Vlatko Stefanovski ispričao je kako mu živjeti s tim epitetima poput onih da je hodajuća legenda, gitaristički virtuoz i slično.

'Jednostavno ću odgovoriti na ovo pitanje. Ja pokušavam ne miješati svoj privatni život sa svojom javnom personom. Znači ja ne vjerujem u svoju personu. Jer to je mit, mitologija. Kako me ljudi rangiraju, hvale, kude, kritiziraju. Danas sam skuhao grah i napravit ću salatu od paradajza i popit ću dvije žute rakije i poslije ću dremnuti, imam siestu kratku a poslije ću se spustiti u studio. Stvarno pokušavam ne potpasti pod svoj javni imidž. Svoj privatni život tjeram koliko mogu da ga tjeram. Naravno da svi imamo ego i da smo sujetni. Svima nam znači kompliment i sve nas pogađa hetjanje, kritika, teška riječ, ali upravo zbog toga pokušavam održati za sebe svoj privatni život', izjavio je slavni Makedonac.

S 19 godina je postao poznat, a da bi preživio, kaže, radio je do sada filmsku muziku, glazbu za kazalište, koncerte sa simfonijskim orkestrom, filharmonijom, nastupao je u solo varijanti i kao trio; prije 10 godina s londonskom filharmonijom, surađivao s brojnim umjetnicima kao što su Gibonni, Miroslav Tadić i mnogi drugi. 'Ne možeš stalno glumiti direktora niti glavnu zvijezdu, treba se prilagoditi. Mudar čovjek zna i s prosjacima i s kraljevima', poručio je.

Priznao je kojem se 'formatu' najsretnije osjeća kad je riječ o svirkama. 'Imam koncert u Skoplju u music baru s triom. Za mene je idealna formacija kao gitaristu je trio - bas, bubanj i gitara. Zato što su tu uloge pravilno raspoređene. Svatko ima prostora za sebe i svatko ima dovoljno prostora da pokaže što sve zna, ima svatko svoja sola. Nije badava Hendricks svirao u triu i nije Clapton svoje najbolje godine imao u grupi Cream', naglasio je. Za Police je također istaknuo da su bili fantastičan bend.

Na pitanje o tome kako je i prije pojave world musica stvarao takvu glazbu rekao je da se naše podneblje nikad nije moglo nositi sa zapadom i da je više puta osjetio civilizacijsku ignoranciju. 'Ja radim što radim, ako netko to prepozna i pohvali, drago mi je, ako netko ignorira - 'I dont care'', poručio je glazbenik. Progovorio je i o Goranu Bregoviću.

'Dobar sam prijatelj s njim i nemam potrebe da ga kritiziram niti da na bilo koji način omalovažim njegovu vrijednost. On je napravio neke izvrsne stvari za sve nas u nekadašnjoj Jugoslaviji. Svima nam je dotakao srce s nekim pjesmama i to je meni najvažnije. Ako napraviš pjesmu, imaš sve', naglasio je Stefanovski. Na pitanje je li Leb i sol tada, kao jedan od najmoćnijih i najnaprednijih bendova gledao s visoka na popularnost Bijelog dugmeta kaže da sve što su oni napravili su - zaslužili.

'To je bio ozbiljan bend. Morao bih biti ignorantan da kažem J'a sviram brže gitaru od njega ili sviram teže stvari od njega', ali nisam mogao ne biti zahvalan na podršci koju su nam oni dali. Nastupili smo s njima 28. kolovoza na Hajdučkoj česmi 1977. a bili smo mladi bend. On (Bregović) je mogao reći: 'Ne zanima me'. Ali je rekao: 'Čuli smo za Leb i sol, neka sviraju kao predgrupa'. I ne samo tamo, s njima smo kao predgrupa svirali na Koševu, u Skoplju, na velikim stadionima, oni su nam pružili podršku', prisjetio se.

'Bili smo superiorni. Kao mladi glazbenici smo bili nabrijani, navježbani i svirali smo mnogo bolje od ostalih bendova i kad bismo se pojavili na stageu na nekom festivalu, bilo je glupo da poslije nas itko svira. Nadam se da ovo ne zvuči glupo ni pretenciozno. Ali tako je bilo. Uživali smo ogroman respekt kod publike i kritike', ponosan je. Evo što kaže o ponovnom okupljanju grupe Leb i sol.

'Imali smo velike ponude, ali smatrao sam da nije potrebno da idemo dalje. Nakon reunion turneje, smatrao sam da je to bilo dovoljno iako su stizale neke nenormalne ponude. Ali scena je sakralno mjesto i tu se mora gajiti ljubav. Ukoliko nema ljubavi, nema dobre svirke. Ako mene pitate, čak mi je patetična turneja Rolling Stonesa. Vrijedno je da se sada presele na jug Francuske ili Kalifornije da kopaju vinograde i rade kvalitetne vina sa svojom etiketom. Znate, možeš glumiti da si mlad do nekog doba, ali kasnije to postaje patetično', smatra Vlatko Stefanovski.