Vojko V. je zvijezda, makar nema takav stav. Isfurao je svoj stil, progurao neobičan ritmički eksperiment sa 7/8 mjerom - za koju u šali kaže da je imaju samo njegova 'Zovi čovika' i 'Čavoglave' - i progovorio neobično točnim i aktualnim splitskim slengom.

Svega tu ima: od referenci na vlastitu karijeru, preko suptilnih i manje suptilnih aluzija na drogiranje i ponašanje unutar tipične ekipe, do otvorene rugalice s navadom Hrvata koji nikako da shvate vezu između uzroka i posljedica svojih djela u najnovijoj 'Kako to'.

Ovaj mladić inače je programer s diplomom splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, za koju priznaje da ju je nakon otkaza u jednoj splitskoj tvrtki stavio sa strane i čuva za budućnost - jednom kada dosadi publici.

Dobili ste otkaz, kako to da niste završili u Irskoj? Odlaze ljudi kao na traci…

U to doba Irska još nije bila toliko popularna, a i dobro nam je išlo s Dječacima jer nam je taman izašao album 'Istina', koji je dobro prošao kod publike i bilo je dosta koncerata. Nije mi palo na pamet ići u Irsku.

A ipak, i Dječaci i Kiša metaka na koncu su se raspali. Zašto?

Zato što je teško održati na životu bendove u kojima je više autora – odnosno kad više od jedne osobe piše tekstove i radi muziku. U jednom trenutku je neizbježno da svi članovi počinju imati svoju sliku o tome kako muzika treba zvučati.

Da vas nije, kako pjevate u 'Kako to', netko sabotirao?

Možda su Srbi.

I onda je krenula solo karijera. Je li bilo neobično sam izaći na veliki i prazan stage?

Već sam imao dosta iskustva i godina, a da sam bio mlađi, vjerojatno bih se živ usrao. Prvi koncert bio mi je u manjem prostoru na Krku, već drugi pred devet tisuća ljudi na Beerfestu u Zagrebu. Drugačije i zahtjevnije je biti solo izvođač, sva pozornost je na tebi.

Popularni ste, evo i zaustavljaju vas na ulici. Kako se nosite s time?

Opet, da sam mlađi, sigurno bi mi udarilo u glavu, ali sad već otprilike znam kako stoje stvari - danas iskačeš iz paštete, za nekoliko godina si anonimus. Dobro je, nije problem, ništa od toga nije mi teško palo i nije mi naporno.

Kako se živi?

Neloše.

U pjesmi 'Zovi čovika' kao da čujemo obračun s prethodnim dijelom karijere - je li ona autobiografska?

Nije potpuno, ali cijeli album je u neku ruku autobiografski. Na prošlim albumima, kao što su 'Kuje i Laseri', dosta sam zalazio u apstrakciju, a trenutno u glavi živim u realnom životu te o njemu i pišem. 'Zovi čovika' nije nikakav obračun, nego više slijed crtica svega što mi se događalo i nije događalo u životu u trenutku u kojem je stvar pisana.

U stihovima nema previše politike, niste si postavili misiju edukacije širokih masa.

Bježim od toga jer mi politiziranost uvijek zvuči kao propaganda, a i ne mislim da ijedan pojedinac, posebno glazbenik, može potpuno sagledati kompletnu sliku društva, tako da može sebi dati pravo da moralizira i popuje drugima što bi trebali raditi sa svojim životima.

Onda ni vas politika previše ne zanima?

Ne zanima me i nastojim je izbjeći u što širem luku. U politici je općeprihvaćena činjenica da svi lažu, svi muljaju i svi kradu, a vijesti su postale samo obavijesti o tome tko je uhvaćen u krađi. Politika je, barem kako je ja vidim, ritual pokazivanja mišića i međusobnog nadmudrivanja - svatko pokušava zajebati svakoga i ne vidim što me tu ima zanimati ako nisam dio te igre, pa da moram pratiti konkurenciju. Imam rimu o tome na albumu, u pjesmi 'Machare': 'Gledam dnevnik, vidim crtić, gledam Sabor, vidim vrtić.'

Prvi izdani album zove vam se 'Vojko' - kad stižu 'Dvojko' i Trojko'?

Ne znam, kad ih napravim. Planiram izbacivati singl po singl, ali ću uzeti vremena da napravim nešto dobro.

Dobro ste pokupili jezik ulice, sleng.

Mislim da to nije jezik ulice, to je samo svakodnevni jezik kojim govore normalni ljudi. Osobno nisam uličar, repam onako kako govorim i ne mogu zamisliti ništa drugačije.

Živite u Splitu, samo zbog obitelji ili nečeg više?

Tako to ide, relacija je kuća – studio – kuća. Mada, nedavno sam razmišljao o tome koliko bih, da sam u Zagrebu, uštedio samo na putnim troškovima. Kad izračunam vozača, benzin i cestu – nije malo.

Ima ovdje svakakvih likova, je li vam možda palo na pamet opjevati, recimo, Keruma?

Ne. Kerum je sam po sebi 'meme', tu se nema ništa više lirski nadodati.

Nekako nam se čini da vam nije previše stalo do mišljenja glazbenih kritičara, mada oni u posljednje vrijeme nižu pohvale i pišu u superlativima o vama.

Ako ćemo iskreno, publika mi je jedina bitna. Kritičare često ne mogu ozbiljno shvatiti jer su se sami razvili po dva stereotipa: oni stariji nisu poslušali ništa nakon 1995. godine i sve uspoređuju s Bobom Dylanom, Clashom i bendovima svoje mladosti. Ovi mlađi često su slabo plaćeni i recenziraju samo ono što im se sviđa, a sve uspoređuju s nekim opskurnim indie rock bendovima kako bi pokazali svoje široko znanje i superiornost.