Zabavna emisija/TV-igra/kviz/natjecateljski show/votevr 'Volim Hrvatsku' traje sada već treću godinu, a ja je nikako, unatoč opetovanim gledanjima, ne uspijevam ni uloviti za glavu ili rep, niti se pak naviknuti na način koji mi se ukazuje nedjeljom popodne na televerzumu. Nije toliko stvar u tome što joj ne valja koncept ili ideja - na papiru se čini kao solidna obiteljska zabava. Nikome neće eksplodirati frizura od prevelike pameti, ali nitko, prema onome kako je cijela priča zamišljena, ne bi smio ni blago preminuti od očaja.

U stvarnosti, međutim, gotovo svaki put ugasim televizor prije završetka, i to učinim u samoobrani.

Ne znam kada je na domaće televizije - pogotovo ne znam kada se to dogodilo s prisavskom javnom ustanovom - navrla filozofija po kojoj u zabavnoj emisiji ne smije biti ni milisekunde tišine, nego baš svaka mora biti ispunjena aplauzom publike, dernjavom studijskih gostiju, akrobacijama slučajnih prolaznika i zastrašujućim glazbenim upadicama kućnoga benda, ali ako je išta na HTV-u ilustracija takvoga načina prezentacije zabavnog sadržaja, onda je to 'Volim Hrvatsku'. Svaki se put prestrašim da će nekome do kraja emisije otkazati glasnice, puknuti tetiva na vratu ili koljeno iskočiti do reflektora na stropu, a od silne histerije u studiju i samoj mi štitnjača prebaci u devetnaestu brzinu hipertireoze.

Da stvar bude zanimljivija, emisija je od ove sezone (treće) doživjela barem jedno, ako ne i tri poboljšanja. Voditeljsku je gažu od Mirka Fodora, koji je donedavno cijelu tu sumanutost začinjavao svojim zaraznim šarmom enteroviroze, sada preuzela doista simpatična i cool voditeljica Daniela Trbović, a kapetani momčadi više nisu već pomalo paštetasti Rene Bitorajac i Goran Navojec, nego Martina Validžić i Frano Ridjan. Ridjan se sa svojim koleričnim temperamentom još nekako i uklopio, ali druge dvije - i Validžić i Trbović - jednostavno su predobre za taj đir (predobar je i Ridjan, ali ga ponese spid).

O igrama - pogađanju pjesama, pronalaženju pogrešaka na slikama, odgovaranju na pitalice i slično - niti mogu niti znam mnogo kazati jer ih sve zasjenjuje studijska histerija, koja zbog uniformirane publike povremeno podsjeća na jeftiniju verziju 'Muzičkog tobogana' za odrasle. No ono nešto sitno igara što sam uspjela proniknuti kroz cijelu tu dreku, strku, kuku i motiku i nije tako loše, ali se NE PRIMJEĆUJE. Ni gosti-natjecatelji ne dolaze do izražaja. Čini mi se da je negdje bila Sonja Šarunić, ali tko zna. Možda je bio i Josipović, ali ga nisam primijetila.

Krajnji je zaključak - trash. I to ne zbog koncepta, nego zbog izvedbe. Nekome u ekipi emisije 'Volim Hrvatsku' definitivno treba smanjiti dozu guarane, kave, koke ili crva u guzici. Možda se onda negdje i primijeti da u pozadini obitava sasvim pristojan, nedjeljno-popodnevni kvizić.