'London Bridge je pao', kodno je ime cijele operacije i plana koji će se odvijati danima nakon smrti kraljice Elizabete II. Smišljena je još 60-ih godina, nekoliko puta godišnje se ažurira, a u svemu sudjeluju članovi vlade, londonska Metropolitanska policijska služba, oružane snage, Anglikanska crkva, mediji te Royal Parks, a sve to kako u javnost ne bi prerano iscurile vijesti koje nisu pomno kontrolirane.

Svi su uvjereni da će i Elizabeta, baš poput Kraljice Majke, preminuti od kratke bolesti te da će, kao i ona, koja je preminula na dan prije Uskrsa 2002. godine i imala dovoljno vremena da se telefonski oprosti s prijateljima, kao i da podijeli svoje konje dragim ljudima, oprostiti se dostojanstveno u krugu obitelji.

Posljednje sate kraljica će provesti sa svojim gastroenterologom i čovjekom od povjerenja, doktorom Huwom Thomasom, koji će odlučivati tko smije ući u sobu, kao i koje se informacije smiju pustiti u javnost. Svi bivši vladari bili su u istoj situaciji.

Kada je 1901. umirala kraljica Viktorija, dva dana prije smrti njezin je doktor objavio kako je teško bolesna. I smrt kralja Georgea V javnosti je objavio njegov doktor, koji mu je prije toga ubrizgao 750 miligrama morfija i gram kokaina kako se ne bi patio umirući, ali i kako bi bilo dovoljno vremena da Times dobije potrebne informacije prije svog tiskanja točno u ponoć.

Najteži zadatak zasigurno će imati njezin osobni tajnik, sir Christopher Geidt, koji će informaciju o smrti morati podijeliti odmah s premijerom putem sigurne linije. Reći će samo 'London Bridge je pao', a potom će ta informacija krenuti u 15 vlada izvan Velike Britanije, gdje je kraljica još uvijek na vlasti, tzv. zemlje Commonwealtha.

Dok ta informacija stigne do same britanske, ali i svjetske javnosti, kraljica zasigurno satima neće biti među živima. Iako je godinama BBC prvi imao vijesti o kraljevskoj smrti, monopol je odavno izgubio, stoga će kratka objava prvo stići u Press Association i proširiti se svijetom. Ipak, svi kanali BBC-ja momentalno će prestati s emitiranjem uobičajenog programa i sve podrediti izvanrednim vijestima. Istodobno će službena internetska stranica Buckinghamske palače prestati izgledati kao takva - neće biti navigacija, menija i slično. Samo jednostavna stranica s crnom pozadinom i tekstom na njoj.

Gotovo svi vodeći mediji već odavno imaju napisano nekoliko verzija tekstova koji samo čekaju objavu u trenutku kada vijest postane službena, a sve je organizirano tako da će se svatko, i godinama kasnije, itekako dobro sjećati gdje su i što radili kada je stigla vijest o kraljičinoj smrti.

Kada umre, oba doma Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva bit će pozvana da se okupe, ljudi će biti pušteni da ranije idu kući s posla, a piloti će tužnu vijest objaviti na letu svojim putnicima. U idućih devet dana sve će biti podređeno kraljici, njezinoj smrti, žalovanju, ali i novom kralju.

Ukoliko ona umre u inozemstvu, kraljevska flota prevest će ju u lijesu, ako ju smrt zadesi u Norfolku, gdje su pokopani kraljevi George V i George VI, nakon dan ili dva autom će biti prevezena u London. No ako se smrt dogodi u Balmoralu, gdje svake godine provodi tri mjeseca, poštivat će se škotski običaji. Prvo će njezino tijelo biti u palači Holyroodhouse, potom će biti prevezeno u katedralu, a zatim će vlakom proći cijelu zemlju.  

Ipak, u svim mogućim scenarijima tijelo preminule kraljice na kraju će posljednji put biti dovedeno u Buckinghamsku palaču. Duž cijele zemlje zastave će biti spuštene, a zvona na crkvama će zvoniti. Kako i sami Britanci kažu, show must go on, pa će se tako posao izmiješati s tugom. Devet dana prije samog sprovoda sve će biti podređeno finalnim pripremama onoga što već godinama redovito vježbaju.

Vojnici će šetati uhodanim putovima, molitve će se uvježbavati, dvorana u Westminsterskoj palači bit će zaključana kako bi se očistila te u njoj postavilo 1500 metara tepiha. Odabrat će se desetorica muškaraca koji će sate provesti vježbajući nošenje izuzetno teškog lijesa.

Dan nakon smrti zastava će se ponovno podignuti, a Charles će biti proglašen kraljem. Nakon sedmominutnog ispaljivanja plotuna iz Hyde Parka, čime se salutira novom kralju, te proklamacije u St. Jamesu, kralj Charles krenut će na turneju diljem zemlje, a u Buckinghamsku palaču će se vratiti netom prije sprovoda kako bi dočekao sve dužnosnike i uglednike koji će iz cijelog svijeta pristići u London.

Četiri dana prije sprovoda lijes će se odnijeti u Westminstersku dvoranu i tamo će stajati do samog kraja. Procesija će krenuti od Buckinghamske palače, a vrlo je vjerojatno da će u njoj sudjelovati i njezini psi. Samo dan prije sprovoda drago kamenje bit će skinuto s lijesa kako bi se očistilo i cijela će zemlja biti u posljednjoj pripremi za najtužniji dan. Burze se neće ni otvarati, a u 9 sati ujutro zvono na Big Benu bit će prekriveno kožnom presvlakom te će zvoniti prigušenim tonovima. 

Kada dva sata kasnije lijes stigne do Westminsterske opatije, u cijeloj će zemlji zavladati tišina, a tijekom obreda kamere neće snimati članove kraljevske obitelji. Procesija će potom krenuti do 37 kilometara udaljenog dvorca Windsor, u kojem su pokopani svi članovi britanskih vladara. Od svoje majke već proglašeni kralj Charles oprostit će se grumenom crvene zemlje, koji će uzeti iz srebrne zdjele, i posipati po njezinu lijesu.