'Žuti marker' nova je HTV-ova emisija iz rubrike 'ljetna je shema pa pucaj što god ti padne na pamet'. Koncept joj nije naročito svjež - svako malo na javnoj televiziji netko drugi smisli neki drugi povod da dobije svoju emisiju, ugošćava sugovornike u studiju i priča o nečemu i sad se već pitam uvode li se takve emisije zbog popunjavanja rasporeda, zbog ispunjavanja obveza emitiranja programa domaće proizvodnje ili zbog toga što po prisavskim hodnicima baulja previše ljudi koji misle da bi trebali imati svoje emisije pa im u nekom trenutku karijere valja ispuniti tu želju.

Nevena Rendeli inače je okej voditeljica onih subotnjejutarnjih emisija i ugodna je pojava na ekranu (pritom ne govorim o izgledu, na kojem joj nitko zdrava vida ne bi mogao prigovoriti, ali u ovom kontekstu doista nije važan), no u ovoj je emisiji, čini mi se, upala u tipičnu HTV-ovsku shemu po kojoj se misli da svatko kome ide u jednoj emisiji - može bez pol' frke izdurati i neku drugu. Filozofija je posebno problematična kada se primijeni na emisije kao što je 'Žuti marker', a koja bi, kao što sam već rekla gore, spadala u rubriku: ono kad u studio dovedeš neke ljude pa onda s njima pričaš o onome o čemu se priča. Star, istrošen i totalno loše definiran format.

No upravo je u takvom, loše definiranom formatu, u sinoćnjoj epizodi 'Žutog markera' načeta tema doktora Oza, zvijezde istoimene američke emisije koju i HTV prikazuje svakoga dana u prijepodnevnim satima. Dr. Oz nedavno je završio na saslušanju američkog Senata, na kojemu je morao objašnjavati zašto u svojoj emisiji i, što je još važnije, pod stručnom i znanstvenom titulom reklamira dodatke prehrani čija učinkovitost, a bogami ni štetnost - nisu dokazane. Riječ je, dakako, o svim onim čudesnim pripravcima za brz gubitak kilograma koji vam iskaču po ekranu dok surfate internetom i tvrde vam da ćete uz njih smršavjeti čak i ako žderete pizzu s preljevom od kolesterola i pijete šećer sa svinjskom mašću te nakon toga pet sati hrčete pred televizorom. Kako i ne bi - vrište takvi oglasi - doktor Oz kaže da je tako!

Nevena Rendeli i njezina ekipa u studio su na razgovor o Ozu i njegovim vratolomijama doveli jednog znanstvenika - prof. dr. Vladimira Trkulju s Medicinskog fakulteta u Zagrebu, jednu liječnicu koja je u sukobu sa, kako se to voli nazivati, 'znanstvenim mainstreamom', dr. Lidiju Gajski te jednu komunikologinju, Mirelu Španjol Marković, koja je cijelu priču trebala objasniti iz perspektive javne komunikacije. Prema teorijama novinarstva i objektivnog informiranja, takvim su odabirom pokrili sve - svaki je sugovornik trebao temu objasniti iz svojega kuta, imaju različita mišljenja, različite prioritete, vrijednosti, nek se čuje i druga strana, bla, bla, bla. U realnosti, međutim, to nije bilo tako, i od samog je početka bilo jasno da neće biti.

Ostavit ću sad po strani ono što osobno mislim o svakome od sugovornika. Problem je postojao od početka jer je riječ o znanosti i etici, a to nisu teme koje su podložne javnoj raspravi u mozaičnoj emisiji na televiziji. 'Žuti marker', doduše, nije otišao tako daleko, ali kada o tome da jedan liječnik promovira neprovjerene preparate na televiziji čavrljaju ljudi iz različitih branša i s različitim ideološkim uvjerenjima - to mi djeluje kao da je cijela stvar ponuđena gledateljima na glasanje putem 060 brojeva. Ako mislite da je dr. Oz genijalac, pritisnite 1. Ako mislite da je šarlatan, pritisnite 2. Za set skalpela i kućni pribor za liposukciju pričekajte javljanje prvog slobodnog operatera. Halo?

Drugim riječima rečeno, 'Žuti marker' uhvatio se teme koja je zapravo no brainer. Doktor Oz je liječnik. Doktor Oz je i voditelj televizijske emisije. Kao liječnik, javno je preporučivao proizvode u čiju učinkovitost ni on niti itko drugi nije siguran, što je etički sasvim nedopustivo. Kao voditelj televizijske emisije, LAGAO JE javnosti navodeći je na pomisao da zbog svoje titule i obrazovanja zna nešto što ona ne zna. To je također etički nedopustivo. Nije ni prvi ni zadnji koji je to učinio; svi znamo da i među liječnicima, znanstvenicima, farmaceutima, a bogami i među voditeljima televizijskih emisija postoje svakojake mustre - no to ne znači da postoji ijedan aspekt takvoga ponašanja koji bi se raspravom mogao opravdati. O takvim se stvarima mogu voditi jedino istrage

Od gostiju u 'Žutom markeru' jedino je prof. Trkulja zauzeo takav stav. Svi su ostali imali neke rezerve. Razumijem Mirelu Španjol Marković - ona je bila tu zato da cijelu priču opiše iz komunikološkog, a ne medicinskog ni etičkog kuta, ali mi je svejedno malo teže sjelo na želudac kada je rekla da bismo mi, kao odrasle osobe, morali sami biti odgovorni za to hoćemo li povjerovati marketingu. U redu - naravno & načelno. Ali riječ je o čovjeku koji se predstavlja kao liječnik. Riječ je o čovjeku koji bi se na dvije razine - znanstvenoj i novinarskoj - trebao pridržavati nekih etičkih pravila. Riječ je o čovjeku koji ne bi smio lagati. Da, odrasle osobe koje povjeruju svemu što se govori na televiziji nisu baš najbistrije žarulje u lusteru, ali nisu ni krive kada im netko laže, pogotovo kada je riječ o temi za čije je poznavanje potrebno dugotrajno školovanje i razumijevanje tema o kakvima se obično ne piše u časopisima za 'običnu raju', niti se o njima čavrlja u mozaičnim ljetnim emisijama.

I upravo u tome leži problem sinoćnjeg 'Žutog markera'. Emisija ko emisija. Prema onome što smo dosad u njoj vidjeli, nije ni dobra ni loša. Popunjava rupu u programu. No to nije emisija za ovako ozbiljne teme. U njima će one uvijek završiti tek kao živahna rasprava bez zaključka, što može proći kad se sugovornici nadglasavaju oko nogometnog prvenstva. Kada se u tom stilu obradi slučaj poput ovoga, cijela mi priča zvuči kao da su rabin, svećenik i Che Guevara ušli u birtiju pa je od toga nastao prilično neduhovit vic.