U vremenima u kojima se svakodnevno govori o koroni čini se kao da su druge teme manje važne. Ipak, ono što daje pozitivne boje našoj svakodnevici su umjetnost i umjetnici. Među njima je neosporno Tihana Lazović. Energična i blaga, karakterna i ljupka u isto vrijeme - danas je jedna od najvećih i najzaposlenijih domaćih glumica te je ostvarila još jednu maestralnu ulogu u filmu 'Zora' redatelja Dalibora Matanića (prvoj velikoj hrvatsko-talijanskoj koprodukciji nakon dugo vremena), a koji je svjetsku premijeru imao na na Filmskom festivalu 'Black Nights' u Tallinnu.

Izjavili ste da je u film 'Zora' uloženo jako puno ljubavi i hrabrosti. Koliko se i po čemu razlikuje od 'Zvizdana', prvog dijela trilogije?

'Zora' je definitivno najhrabriji film koji sam dosad snimila. Cijeli autorski tim zakoračio je u nešto posve novo, nepoznato i neistraženo. Prelijepo je to i zastrašujuće iskustvo. Mogli smo snimiti ziheraški film, film za široku publiku, film koji podilazi publici, međutim nismo. Snimili smo nešto drugačije, sirovije, bezobraznije. Film izaziva podijeljena mišljenja, i upravo to je najljepše.

To vam je ne znam koja po redu suradnja s Daliborom Matanićem. S njim, rekli ste, funkcionirate kao 'hiperaktivni brat i sestra'. Zaiskri li koji put među vama ili sve uvijek teče kao med i mlijeko?

Voljela bih da jednom dođete na set i vidite kako radimo jer mi je teško pretočiti naš odnos u riječi. Dado mi pruža slobodu, igralište, povjerenje. Iz svakog projekta s Dadom izađem zrelija u glumačkom smislu. Rijetko mi ide na živce, a ako i ide, onda provali neku budalaštinu i ja umrem od smijeha i zaboravim zašto me iznervirao.

U nekoliko mjeseci bili ste u Helsinkiju, Tallinnu, Italiji i Srbiji, rasprodani ste na sve strane, a u Zadru ste nedavno započeli snimanje filma 'Zatvoreno za javnost' redateljice Vanje Juranić. Može li javnost doznati o kakvom je ostvarenju riječ?

Unatoč suludoj godini, suludim vremenima u kojim živimo, ja sam konstantno radila. Nisu svi slobodni umjetnici bili te sreće, i mnogi moji kolegice i kolege koji žive od honorarnih poslova ostali su bez ikakvih prihoda. Država je uskočila s minimalnom potporom. Tako da se svaki dan prisjećam koliko sam sretna da radim. Paradoksalno, naputovala sam se ove godine više no ikad... Estonija, Finska, Tunis, Italija. Upravo završavamo film 'Zatvoreno za javnost' Vanje Juranić. Ne bih puno govorila o tom projektu, bit će prilike za razgovor jednom kad film ugleda svjetlo dana. Mučna je to priča o obiteljskom nasilju, o ženi koja je zlostavljana. Ovaj film posvetila bih svakoj ženi koja je pretrpjela bilo koji oblik fizičkog ili psihičkog zlostavljanja.

Ostvarili ste upečatljive uloge u kvalitetnim ostvarenjima, osvojili prestižne nagrade, predstavljali svoje filmove na svjetskim festivalima. Što je osnova tolike osobne i glumačke zrelosti?

Ne znam vam odgovoriti na ovo pitanje. Volim svoj posao, radoholičar sam, strastveno pristupam svakom projektu, volim film, volim kreativne procese, ispunjava me posao. Ne razmišljam o karijeri, o ulogama koje priželjkujem, o budućnosti... Slobodna sam umjetnica, biram projekte i onda se bacam na glavu za njih, grizem i dajem 300 posto sebe. Nagrade i priznanja koje dobijem za to vjetar su u leđa da nastavim dalje, ali nema tog red carpeta koji volim više od samog stvaranja filma.

Što vas je najviše izgradilo i dalo vam dobar temelj za toliku stabilnost u glumi? Čiji utjecaji, kakva iskustva, emocije, kakav život?

Moje je sidro moja obitelj. Moji otac i majka, sestra i dečko, moji prijatelji. Davno su usadili u mene prave vrijednosti i to je nemoguće poništiti.

Koja vam je uloga do sada bila ne najveći izazov, nego pobjeda tog izazova?

Moja Ika u filmu 'Zora'.

Što vam smeta u doživljaju vaše profesije i s kojim se preprekama, klišejima najčešće sudarate?

Svašta mi smeta. Evo, recimo, zašto ne postoji reklama za pivo sa ženama u glavnim ulogama? Razvaljene na kauču, s pivskim stomakom i daljinskim upravljačem u ruci.

Što za vas znači vrhunac glumačke karijere?

Nisam sigurna da razumijem što znači vrhunac glumačke karijere.

Dulje vrijeme zbog pandemije suočavamo se s brojnim preprekama i izazovima. U kojim ste stvarima, mjestima, ritualima pronašli izvor pozitive i motivacije?

Vježbam jogu, čitam knjige i gledam filmove. To je moj odmor, kao i moja meditacija.

Privatno ostavljate dojam jednostavne i nepretenciozne osobe. Je li ljepota života, glume, svake emocije upravo u jednostavnosti i koliko vas to određuje?

Gluma je moj ventil, moja 'ludnica' i moja igraonica. Privatno sam poprilično dosadna osoba koja voli knjigu, kauč i prijatelje.

U čemu ste, ipak, komplicirani?

U društvenim igrama izađu moje najmračnije strane. (smijeh)

Je li ljubav vaša najveća inspiracija i motiv za sreću? Jeste li je pronašli u sadašnjem partneru na duže staze?

Ma samo ljubav, ljudi moji!