U vremenima kada većina svjetskih faca bez puno razmišljanja otvara profile na društvenim mrežama, kako bi se još više približili svojim obožavateljima, 47-godišnji Cillian Murphy njihova je sušta suprotnost.

Njega nećete naći ni na Instagramu ni na Twitteru, izbjeći će svaki put fotografiranje s obožavateljima i truditi se, kada si to može priuštiti, proći ispod radara. Bez obzira na to, zbog nevjerojatnog talenta, smatraju ga, zajedno s Jamiejem Dornanom, Michaelom Fassbenderom i Colinom Farrellom, najboljim irskim glumcem srednje generacije.

Iako je čak 15 godina živio u Londonu, prije nekoliko se godina odlučio vratiti u rodnu Irsku gdje šest mjeseci provodi s obitelji, planinareći ili šečući s psom, kuhajući djeci omiljenu im tjesteninu, dok drugih šest mjeseci provodi na snimanjima.

U Monkstownu, kojeg nazivaju dublinskom rivijerom za siromašne, uz samu obalu Irskog mora živi sa suprugom umjetnicom Yvonne McGuinness i sinovima Malachyjem i Aranom. ‘Iz sjevernog Londona smo se 2015. odlučili vratiti u Irsku kako bi naši sinovi bili bliže bakama i djedovima, te s njima provodili više vremena.’

Iako je već godinama u glumačkom svijetu, pažnju je na sebe privukao ponajviše zahvaljujući BBC-jevoj hit seriji ‘Peaky Blinders’, koju se može pratiti i na Netflixu. Uloga Tommyja Shelbyja uistinu ga je obilježila, a upravo zbog odabira uloga, ali i činjenice da ga se osim na premijerama ne može vidjeti, mnogi ga smatraju čudakom. No, oni koji su ga imali prilike upoznati, ne kriju oduševljenje ovim irskim glumcem.

A to oduševljenje nije krio ni legendarni redatelj Christopher Nolan, s kojim je, prije ‘Oppenheimera’ surađivao u ratnoj drami ‘Dunkirk’, u ‘Vitezu tame’, ali i ‘Početku’. Njegov talent prepoznao je u hitu ’28 Days Later’, zombie trileru iz 2002. godine, nakon čega ga je pozvao u Los Angeles na sastanak. Kada se kasnije prisjećao, kaže kako su u počecima mnogi teško izgovarali njegovo irsko ime.

‘Kad sam Cilliana prvi put pogledao kroz objektiv kamere znao sam da sam pronašao glumca kakvog sam godinama tražio. Osim toga Cillian je tip glumca koji je za ulogu spreman učiniti sve’, izjavio je svojedobno Nolan koji ga je vidio kao novog Batmana, no Cillian Murphy nije bio toliko zainteresiran za globalnu slavu.

Ipak, Nolanovu ponudu nije mogao odbiti, za njega samoga bilo je dovoljno što je i dobio takvu priliku. Na kraju je Batman postao Christian Bale, dok je Cillian dobio ulogu dr. Jonathana Cranea, koja mu je pak donijela brojne pozive iz Hollywooda, ali i priliku da, za razliku od većine kolega, može birati što će, kada i s kime raditi.

Rođen je kao Cillian Damien Murphy 25. svibnja 1976. u irskom Corku u obitelji koja je većinom radila u prosvjetnoj djelatnosti. Zahvaljujući majci od rođenja je učio francuski, a otac mu je bio zaposlen u Ministarstvu obrazovanja. Odrastao je s mlađim bratom Paidijem i dvije mlađe sestre, Sile i Orla, a već kao desetogodišnjak je počeo pisati, ali i izvoditi vlastite pjesme.

Roditelji su ga odgajali u katoličkoj vjeri, a školovao se u besplatnoj katoličkoj školi gdje je bio poprilično dobar učenik, no često je upadao u probleme zbog čega je često bio udaljavan iz škole. Tek je u četvrtom razredu shvatio da mu takvo ponašanje i ne treba. U sportu, kako je rekao, nije se pronalazio, a problem je bio i što u školi baš nisu cijenili umjetnike.

A onda je dobio priliku sudjelovati u predstavi jedne kazališne skupine nakon čega je shvatio da mu gluma dobro leži. U svemu je imao iznimnu podršku pisca i svog profesora engleskog, Williama Walla, no on je u jednom trenutku zamislio da želi postati rock zvijezda.

U kasnim tinejdžerskim godinama zajedno je s bratom Paidijem pjevao i svirao gitaru u nekoliko lokalnih bendova. Izvodeći pjesme na tragu Beatlesa kojima su bili opsjednuti, bili su i poprilično uspješni, a kada su dobili ponudu za ugovor da snime s diskografskom kućom Acid Jazz Records čak pet albuma, od svega su odustali jer em što je Paidi još bio u školu em što je novac koji su im nudili bio mizeran.

Tražeći u čemu je najbolji, 1996. je upisao pravo na fakultetu u Corku, no pao je već na prvoj godini jer jednostavno nije imao ambicija za nešto više. A onda je pogledao predstavu ‘A Clockwork Orange’ i nakon toga je znao da je gluma ono čemu mora težiti. Svoju prvu glavnu ulogu dobio je u amaterskoj produkciji, nakon čega su se uloge nizale, a što je najbolje od svega je da njegova primarna motivacija nije bila da postane mega uspješan glumac, već da dobija pozivnice za zabave i upoznaje zgodne žene.

Bez obzira na motivaciju Cillian Murphy postao je glumac koji se savršeno može uklopiti u gotovo svaku ulogu, a za koju se pak priprema kao što mu i priliči - kao pravi profesionalac. Tako se primjerice za ulogu Thomasa Shelbyja u ‘Peaky Blindersima’ na svoju ruku odlučio na nevjerojatni životni zaokret. Do tada vegetarijanac, iz vlastitih uvjerenja, počeo je ponovno jesti meso samo kako bi povećao tjelesnu masu i ojačao muskulaturu, baš kao što nije vadio iz usta cigaretu, iako je nepušač.

‘U jednoj sezoni, a snimili smo ih šest, u prosjeku bih skurio tisuću komada. I to bez filtera. Sva sreća da su se rekviziterke dosjetile da nam nabave biljne pušilice, inače bismo svi dobili otrovanje nikotinom’, otkrio je svojedobno.

Za ulogu znanstvenika J. Roberta Oppenheimera pak je otišao na ekstremnu dijetu koja je uključivala tek jedan badem dnevno, zbog čega je bio sablasno mršav. ‘Volim glumiti svojim tijelom, a Oppenheimer je imao vrlo specifičan izgled i siluetu, koju sam želio pokazati. Morao sam dosta smršavjeti, a pomogli su i kostimografi, odjeća, krojevi. Da, on je bio iznimno mršav, preživljavao je na martiniju i cigaretama’, rekao je pa dodao:

‘Kao da si u je....m vlaku koji upravo bombardiraju. Odspavaš nekoliko sati, ustaneš i sve ispočetka. Funkcionirao sam na nekoj ludoj energiji. Prešao sam nevidljivi prag nakon kojeg više nisam brinuo o hrani ili bilo čemu drugom. Bio sam toliko u tome, u stanju hiper... nečega. Ali bilo je to dobro jer je lik koji sam glumio bio takav. Nikad nije jeo.’

U svemu što radi najveću potporu ima upravo u svojoj supruzi Yvonne, koja je najzaslužnija da i dalje stoji čvrsto na zemlji, ali i da mu život ima savršen balans. ‘Imam nevjerojatnu ženu i ne bi mogao ništa napraviti bez nje i njezinog razumijevanja. No, sve je to borba i mislim da se tako osjeća svaki otac koji zbog posla mora izbivati iz doma. No, ono što se trudim je da nikada ne idem iz projekta u projekt, jer to znači da živiš u nekom balončiću sastavljenom od hotela, seta, aviona, filmskih festivala, što zapravo nisam ja. Upravo zbog toga se isključujem na šest mjeseci godišnje.’

A isključio se ili ne, ne prati što se o njemu priča, niti sluša tračeve iz biznisa. Vrlo je vjerojatno da će jednoga dana, poput svog uzora Genea Hackmana, samo nestati s filmskih platna i nastaviti svoj život daleko od svega.

‘Osjećam se sretnikom do te mjere ponekad da mi bude neugodno. Ja sam samo je…i glumac, nisam ni doktor ni medicinska sestra koji spašavaju ljudske živote. Borim se s time. Glumci su preplaćeni, znate to i sami. Naravno, lijepo je primiti dobru plaću, osobito kada ste mlađi i prošli ste trenutke da ste bili bez novca, no katolička krivnja u meni je vječita, zbog čega često smatram da to sve ne zavrijeđujem.’