'Uopće nije bilo seksualno. Bila je to dominacija i kontrola. Prejaka kontrola...Ta osoba bila mi je prijatelj. Poslije više nije. Pokušavala sam se na sve načine izvući iz toga, ali nisam mogla pobjeći jer me čvrsto zgrabio za ruke i držao ih', prisjetila se Mariska Hargitay i nastavila:

'Nisam željela da taj teror eskalira u nasilje. Sad znam da je to već bilo nasilje, seksualno nasilje, ali bojala sam se da će postati i fizički nasilan. Jednostavno sam se 'smrznula', potpuno oduzela, što je uobičajen odgovor na traumu kad za žrtvu ne postoji opcija bijega. 'Napustila' sam svoje tijelo, dodala je glumica.

Da bi prebrodila mučno iskustvo glumica je tad umanjila važnost napada, a kaže kako je 'pokušala ga je potisnuti duboko u pozadinu uma'. Svom suprugu, također glumcu, Peteru Hermannu rekla da ono što je proživjela nije bilo silovanje, već je dugo, kaže, vjerovala kako je horor koji je proživjela zapravo 'manji prekršaj'.

Napomenula je da seksualno nasilje postoji zbog struktura moći koje koje to dozvoljavaju. Od silovatelja želi ispriku. 'To je početak. Neće poništiti ono što se dogodilo, ali znam da igra ulogu u tome kako ću se nositi s tim', rekla je.

Hargitay je 2004. godine osnovala fondaciju Joyful Heart te postala zagovornica onih koji su preživjeli seksualno nasilje i nasilje u obitelji. zlostavljanoj djeci te žrtvama seksualnog napada i obiteljskog nasilja.