Vjerojatno su i ovog puta mišljenja podijeljena, no HTV nas je ponovno neugodno iznenadio svojim izborom forme emisije koja je pratila jučer završeno Svjetsko nogometno prvenstvo. Kad se osvrnemo na viđeno, teško se sjetiti kad su urednici s Prisavlja osmislili tako slabu i nezanimljivu emisiju kako je to slučaj bio s 'Afrovizijom'.

Možda je nekome i danas zanimljivo gledati imitaciju Ćire Blaževića u izvedbi Tarika Filipovića, no to je nešto što je odavno viđeno i definitivno nije zanimljivo. Forma u kojoj inače izvrstan glumac Tarik fuflja, urla, pa i psuje uz obavezan bip, a negdje iza njega statira Kinez odjeven u hrvatski ili neki drugi dres, toliko je istrošena da se ne bi čudili da je HTV barem u tom trenutku masovno gubio gledatelje. Jednostavno, bolje su i reklame na komercijalnim TV postajama od toga što je pretplatnicima RTV pristojbe servirano u očajnoj Ćirokladi.

Željko Pervan i Ahmed al Rahim, znaniji kao Ante Čulo ili samo Antimon, dobili su zadaću dati dozu humora u jednu ozbiljnu i stručnu emisiju. No, osim što Afrovizija ni po čemu nije bila ozbiljna, a ton stručnosti većim ili manjim uspjehom davali su ionako gosti, nogometni stručnjaci, vjerojatno ni najbolji stand-up komičar u Hrvatskoj nije uspio učiniti ništa što bi nas natjeralo barem na osmijeh, ako već ne i na konkretan smijeh.

Sve, ali baš sve što je pripremio za emisiju već je toliko puta viđeno da je zapravo pitanje nije li netko od HTV-ovih mudraca njemu naredio da sve radi onako kako smo vidjeli. Primjerice, zafrkancija s ubacivanjem hrvatskih štoseva u neke kadrove poput onog dok mlade Afrikanke plešu neki lokalni ples, viđena je prije više od 15 godina, i to na tada maloj lokalnoj zagrebačkoj TV postaji, a protezala se kroz Pervanovu karijeru gdje god je radio.

Pitanje voditelja i njihovog načina odijevanja te izbora gostiju vjerojatno je vrlo subjektivno, no činjenica je da HTV nije u stanju čak ni iskopirati talijanski TV show. Opuštenost je dobra stvar za emisiju, ali ako čovjek jednostavno nije uvjerljivo opušten kakav je nerijetko bio slučaj s Brunom Kovačevićem, koji ni ne vlada nogometnom tematikom, to možda već i vrijeđa gledatelja. Kratke suknjice Lane Banely i duboki dekoltei Mile Horvat možda nekome djeluju OK, no Talijani su odavno u studio stavili gotovo nepomične i oskudno odjevene ljepotice i tako pridobili pažnju i dotad nezainteresiranih gledatelja. Dojam je da su djevojke svojim izgledom tražile pažnju, a zapravo su dobile kontraefekt.

Ida Prester je stavljena u ulogu Zagolke koju su gledatelji nerijetko zamijenili za Zagorku. Pitanja gledatelja i ne odveć ozbiljni odgovori i komentari, a pogotovo reportaže kakva je bila o manekenkama i nogometašima, kao da su osmišljeni da vrijeđaju ljubitelje nogometa, pogotovo žene. Ne sanja baš svaka mlada djevojka o nogometašima i ne promišlja kako postati klupska sponzoruša, a neke reportaže iz Idinog priloga gotovo da su potencirale takvo razmišljanje.

Forma Afrovizije nevjerojatno je podsjećala na HTV-ovu emisiju o T-Com Prvoj HNL i već kao takva djelovala je kao HTV-ov vlastiti plagijat. Red pjesme, red očajnog humora, red dekoltea i to je to. Sasvim je očito da tamošnji umovi nemaju dovoljno mašte da osmisle nešto što barem u Hrvatskoj već nije viđeno ili barem iz postojećih potencijala stvoriti nešto iole gledljivo. Novca znamo da imaju, očito je problem u ljudima i njihovoj kreativnosti.

Sve u svemu, za Afroviziju nemamo previše dobrih riječi. Bila je to zbrka svega i svačega upakirana u jeftini celofan već viđenoga. Koncept navodno vrijedan 50 milijuna kuna ničime, ali baš ničime nije opravdao toliki uloženi novac, a to što se HTV uoči starta emisije pohvalio sponzorima koji su navodno pokrili sav trošak ili barem veći dio njega, nikako ne opravdava ono što smo mjesec dana gledali.