Korisnik interaktivnog portala Tribina.hr Lwave piše o promašenoj transfer politici Liverpoola, prosječnoj momčadi s dva kvalitetna pojedinca te budućnosti koja ne donosi ništa dobro za klub ako ga napusti Luis Suarez.
Serija solidnih rezultata i igara Liverpoola u posljednje vrijeme dovela je do toga da smo na našem community portalu Tribina.hr korisnike pitali mogu li se Redsi uključiti u borbu za vrh. Ovo je odgovor Lwavea
Čini mi se da je teza o uzletu Liverpoola preuranjena. Redsi u ovom trenutku za Tottenhamom zaostaju 9 bodova, a borba za četvrtu poziciju, koja vodi u pretkolo Lige prvaka, vodit će se u kvartetu Everton, Arsenal, Tottenham i Chelsea. Nažalost, Liverpool ni u ovoj sezoni neće dohvatiti najelitnije klupsko natjecanje.Postoji par ozbiljnih zapreka koje su u aktualnom momentu nepremostive:
- momčad previše ovisi o Gerrardu kojeg izdržljivost ne služi kao u prošlosti.
- Suarez nosi previše (napadačkog) tereta na svojim leđima.
- Sterling i Downing su i dalje samo prosječni igrači.
- transfer politika ostaje krajnje neprofilirana.
- momčad koja pobjeđuje u ciklusima toplo-hladno nažalost ne može računati na velike stvari, pogotovo u izrazito napornom sustavu natjecanja kao što je Premiership.
Nakon što sam pogledao utakmicu s Cityjem bio sam ugodno iznenađen.Liverpool je bio dominantan, međutim, rijetko kada su Redsi u potpuno podređenom položaju kada su u pitanju derbiji. Igra je bila okomita i protočna, Gerrard odličan, a Suarez je sazrio za top 5 napadača svijeta. Ali isto tako stoji i ona da će momčad oscilirati do kraja sezone što će im uključujući ovih već sada velikih 9 bodova biti jednostavno previše za plasman u sam vrh. Pravo je pitanje: kako sljedeće sezone?
Sadašnji kadar je uz dužan respekt za sredinu ljestvice engleske lige. Enrique, Coates, Allen, Borini, Downing ili Sterling su redom prosječni igrači i ništa više od toga. Aktualni sastav ima jednog genijalca u Suarezu, svjetsku klasu u Gerrardu, a ostatak je samo ispomoć. Pogledajmo još jedan problem: u momčadi grije klupu jedan Oussama Assaidi koji je sjajan igrač. Momak od 24 godine doveden iz Nizozemske, jako dobrog driblinga, eksplozivan, brzanac za igru na lijevom krilu.U Europskoj ligi je bio jedan od najzapaženijih protiv Udinesea, a Rodgers ga koristi praktički svake prijestupne godine.To je skandalozno da nakon toliko propusta s igračima posljednjih godina uprava konstantno forsira svoje grandiozne ideje. A trener koji se ne odupire istoj ne spada u europsku trenersku kremu.
Nadalje, Enrique je primjer igrača s izrazito limitiranom tehnikom. Agger i Carragher mogu igrati svoje pozicije, ali ne u sadašnjem odmjeravanju snaga, gdje igrači s toliko staža moraju svaki tjedan nositi obranu.Treba im svježe krvi, ali prije svega provjerenih imena. Zadnja linija je samim time dosta troma pa jako teško ispravlja pogreške veznog reda koje dolaze kao posljedica otvorene 4-3-3 formacije koju forsira Rodgers. Ovaj sustav, na njegovu žalost, posljednji je primjer u praksi kojeg treba koristiti za profiliranje mladih igrača.
Pogledajte Barcelonu i PSG koji igraju u sličnoj formaciji. Na centralnoj poziciji imaju izrazitu klasu: Messija i Zlatana. Liverpool ima Suareza, taj dio je u redu. Ostatak je u potpunom nesrazmjeru. Da bi se u 4-3-3 formaciji pokrilo kvalitetno teren potrebni su sjajni bočni igrači i dva jaka motorična pojedinca u sredini. Liverpool nema ni jednu od tih pretpostavki. Osim Gerrarda, koji je napokon malo živnuo, tu je Lucas koji je definicija prosječnosti, na krilima su Henderson i Downing koji imaju dokazane limite prije svega na psihičkoj bazi, dok u obrani Liverpool nema niti jednog polivalentnog igrača s brzinom igre u oba smjera. Glen Johnson je nekada samo pokušao prodati priču Chelseaju, ali za razliku od Anfielda, u Londonu puno bolje prepoznaju istinski potencijal.
Kada 4-3-3 Rodgers prabaci u 4-4-1-1 sa Suarezom i Sturridgeom prema naprijed onda do izražaja dolazi manjak kvalitete u sredini terena.To se još može zakamuflirati u totalnoj jurnjavi, međutim problemi nastaju u susretima s ekipama koje Liverpool mora nadigrati građenjem igre. Ovo je specifičan detalj koji se naslanja na dugogodišnje forsiranje fizičke dominacije u odnosu na tehniku. Kod toga nije lako ni Rodgersu, kojem u svakom slučaju skidam kapu, za legitimni pokušaj pomlađivanja ekipe te ostvarenja napretka u najvažnijem segmentu modernog nogometa. Naravno, govorimo o posjedu.
Za kraj, još dvije crtice o Brendanu Rodgersu. Žao mi je, ali koliko god politika pomlađivanja imala dobar predznak, nisam siguran da je on pravi čovjek za taj posao. Uz činjenicu da nikada nije radio u klubu svjetskog profila ne ide mu u prilog ni ona da nije prepoznao evidentne probleme s pozicioniranjem određenih igrača u svlačionici. Prije svega, tu mislim na zamjene. Nadam se samo da Suarez neće otići u Bayern jer to bi značilo konačni kraj cijele rasprave o eliti.
