Ako pratite atletiku vjerojatno se sjećate velike pobjede i glasnog skandala koji je uslijedio nakon trijumfa Caster Semenye na SP-u 2009. u Berlinu. Nakon uvjerljivo osvojenog zlata sasvim netaktični lideri svjetske atletske federacije javno su postavili pitanje: 'Je li ona uopće žena?'. 20-godišnja šampionka stavljena je u središte skandala kojega baš nikako nije izazvala i bila je prisiljena proći nezasluženu privatnu katarzu u vidu propitkivanja i degradirajućih testova.

Pokazalo se da je - žena, a nakon što su je slali na testove i javno to najavljivali svijetu nisu se pošteno ni ispričali. Nisu joj dozvoljavali da nastupa na bilo kakvim mitinzima još tri mjeseca nakon što je već bila uhvatila formu i zatražila povratak na stazu. Urođena joj je viša razina testosterona, za razliku od mnogih koleg(ic)a koji manipuliraju hormonima i često prođu neokrznuti, ali na kraju je iz svega izišla čista kao suza i s golemim iskustvom.

'Teško je to posve ostaviti iza sebe, ali trudim se. Sve što želim reći već piše u Bibliji, a oslanjam se na ljude koji su stalno vjerovali u mene. Oni su mi najveća snaga,' kaže u Zagrebu Južnoafrikanka.

Nakon povratka uzela je olimpijsko i svjetsko srebro, a iza oba finala ostao je dojam da nije željela uzeti zlato. U oba dvoboja izgledala je kao favorit uoči završnica protiv Ruskinje Savinove, ali je zaršnice otrčala kao da se inati ili pokušava ostati na distanci od novih problema. Onda je, nakon Londona, došla ozljeda koljena i forma nikako da joj se vrati. Više nije ni blizu dominantne pozicije, rekord sezone (u Zagrebu je završila peta) joj je čak šest sekundi lošiji od osobnog (1.55.45), više nije ni blizu rezultata od dvije minute koje je prije 'vadila iz malog džepa'.

'Još to koljeno nije sasvim dobro. Trčim cijelu sezonu, ali još ne ide kako treba i to je normalno. Mora još sve zajedno ojačati da bi se vratila u borbu za vrh. U Zagrebu sam recimo imala utrku koja mi vraća optimizam. Koljeno nije smetalo, ali za povratak na vrh morat ću pričekati. Ja se nadam da će iduće sezone doći bolja vremena i da ću se vratiti u igru za velike trofeje. Igre Commonwealtha su prvi cilj,' kaže Caster koja je u Engleskoj 2010. stavljena na popis 50 žena 'koje nešto znače'.

'Plan je ponovno vratiti se na vrh. Život mi se nakon Berlina sasvim promijenio, ali u mom je interesu da to zaboravim do što veće mjere i ostanem fokusirana na stazu. To je moje najjače oružje,' završava fantastična atletičarka koja je postala heroina u svojoj Južnoafričkoj Republici i koju cijene diljem svijeta. Iz uloge žrtve izišla je jača i samopouzdanija. IAAF ju je natjerao da brzo odraste, ali to joj može biti dodatni akcelerator u lovu na ststus legende. Trenira ju Maria Mutola, neosporna legenda koja zna kako se traje na vrhu. Caster je mlađa i od Sandre Perković, njeni limiti ne postoje...