Andrew Andrija Bogut je svoju odluku objavio na svom podcastu 'Rouges Bouges', ustvrdivši da prekida karijeru jer njegovo tijelo nakon niza ozljeda više ne može pratiti ritam profesionalne košarke.

'Odluka nije bila lagana, ali mislim da je ispravna. Donio sam odluku o tome gdje ću igrati sljedeće sezone ... neću igrati nigdje. Opraštam se od profesionalne košarke, odluka stupa na snagu ovog trenutka', napisao je 36-godišnji Bogut.

To sigurno nije bila laka odluka za ovog 213 cm visokog centra koji je uživao u svakoj utakmici i igrao je nevjerojatnom lakoćom. U SAD-u su ga neki stariji novinari čak uspoređivali s legendarnim hrvatskim košarkašem Krešom Ćosićem, koji je također igrao na američkom sveučilištu (Provo), zbog specifičnog stila igre i osjećanja za dodavanje. Veći kompliment nije mogao dobiti!

Njegovim oproštajem od karijere australska reprezentacija ostala je bez najiskusnijeg igrača uoči Olimpijskih igara u Tokiju sljedeće godine.

Bogut je u svibnju napustio Sidney Kingse, nekoliko mjeseci nakon što je finale australske košarkaške lige otkazano zbog pandemije Covida-19. Za Kingse je igrao zadnje dvije sezone, a planirao se oprostiti od košarke nakon Olimpijskih igara u Tokiju.

Bogut je rođen u Melbourneu u obitelji hrvatskih imigranata. Majka Anica je rodom iz Šišljavića, sela pokraj Karlovca, a otac Mišo iz Osijeka. Njegovi roditelji upoznali su se kao tinejdžeri sasvim slučajno u Australiji gdje su kao djeca preselili s roditeljima.

Poznato je da Andrew svake godine nekoliko mjeseci provede na odmoru u Hrvatskoj, a jednom je izjavio kako će u igračkoj mirovini sigurno živjeti na relaciji Australija - Hrvatska.

Njegova obitelj s majčine strane živi u Zagrebu, u četvrti Dubrava, a tijekom karijere Bogut je kupio i apartmane u Novalji na otoku Pagu gdje se često pripremao za novu sezonu u obližnjoj dvorani.

Nakon što je dvije godine proveo na sveučilištu Utah, Milwaukee Bucksi su ga 2005. izabrali kao prvi izbor NBA drafta. Sedam godina je proveo u Bucksima gdje je doživio i tešku ozljedu loma ruke i ramena (pad nakon zakucavanja!), potom je četiri godine nosio dres Golden State Warriorsa s kojima je 2015. i osvojio NBA naslov prvaka, a igrao je i za Dallas, Cleveland i LA Lakerse.

Poznata je i priča kako su mu najveći košarkaški uzori Dražen Petrović i Toni Kukoč te kako je imao veliku želju igrati za Cibonu. Kada je imao 16 godina – zbog procjene tadašnjih trenera – 'kako nije ništa posebno' - propao je njegov prvi dolazak u Cibonu. Iako je već tada dominirao u mladoj reprezentaciji Australije u Ciboni nisu prepoznali njegov talent. Tada je Ante Vlašić, čelni čovjek škole košarke 'Vučići' - iz koje je Cibona crpila igrače - inzistirao da dolasku Boguta jer mu je dao riječ. naime, Bogut je već tada imao ponude Barcelone i Reala, ali je želio baš Cibonu. No, predugo su razmišljali i cijeli posao je propao.

Nakon što je završio srednju školu tijekom odmora kod djeda Slavka Jurišića u Zagrebu, stigao je na tajne pregovore s tada čelnim čovjekom Cibone Božom Miličevićem, ali cijeli posao je propao – iako mu je navodno tada ponuđen višegodišnju unosni ugovor te navodno i vrijedna nekretnina - jer je dao čvrstu riječ tadašnjem treneru sveučilišta Utah Utesa Ricku Majerusu. Održao je obećanje koje je dao godinu dana prije iako je gorio od želje da zaigra u Ciboni… Ali u glavi je imao svoj put i sve je podredio NBA ligi.

Na tom sastanku, kada je teška srca ipak odbio Cibonu u kojoj mu je bio san igrati samo zbog legendarnog Dražena Petrovića, već kao tinejdžer pokazao je nevjerojatan karakter. I nakon toga je često puta znao reći kako bi volio barem jednu sezonu zaigrati u Ciboni, ali to se ipak nije dogodilo. Isto kao što nikada nije zaigrao za hrvatsku košarkašku reprezentaciju jer stroga pravila Fibe mu to nisu dozvoljavala.

Naime, svaki igrač koji nastupi za mladu reprezentaciju neke zemlje ne smije tijekom karijere igrati za niti jednu drugu seniorsku reprezentaciju. No, ljubav prema Hrvatskoj često je pokazivao, a poznato je i kako jako dobro govori hrvatski jezik te sluša hrvatske pjesme (najdraži mu je Marko Perković – Thompson, op.a.).