Ivano Balić u cjelokupnoj (dosadašnjoj) karijeri ima pravi buket medalja, ali u hrvatskom prvenstvu osvojio je tek drugi trofej za naslov prvaka. A opipao ga je u Sesvetama, gdje su 'zagrebaši' pobijedili Dubravu i iz ruku predsjednika HRS-a Sandija Šole preuzeli naslov.

'Još uvijek mi ih nije teško prebrojati ni zapamtiti, kada sam ih osvojio tek dva. No i oni su mi jednako dragi kao i svi ostali.'

Hoće li stići i treći, to jest ostajete li u CO Zagrebu? Vi imate želju.
Je, želju imam, i mislim da nije sporan moj ostanak.

Pomalo nevjerojatno zvuči ta činjenica jer igrali ste mnogo jače utakmice nego što su ove u hrvatskom prvenstvu?
Meni to nema veze, jednako sam motiviran igram li protiv Osijeka ili Kiela ili Ciudada.
Kako je bilo u arapskom svijetu?
Novo iskustvo, nova kultura, u svakom slučaju vrlo zanimljivo. Nadam se da su i oni zadovoljni nama i da će nas još zvati.

Nego, i tamo ste osvojili srebro. Očito zapinjete na putu do zlata?
Tako ispada i tako jest. Nakon ona dva zlata, svjetskog u Portugalu i olimpijskog u Ateni, nikako da stignemo do vrha. No najvažnije je da imamo motiva i da svi s guštom nastupamo u reprezentaciji.

Kako vaša leđa podnose sve napore?
Pa, podnose ih. Zahvaljujem se svima koji su vjerovali u moj oporavak nakon teške ozljede, a ja vjerujem da ću im se svima odužiti.

To je dobra vijest za reprezentaciju?
Valjda je. Čekaju nas kvalifikacije, brojne utakmice i novo dokazivanje na SP-u.

Prijatelj ste s Petrom Metličićem i imate zajednički rukometnu školu u Splitu. Sigurno znate kako se Pero osjećao nakon što je zaobiđen u prethodnim reprezentativnim akcijama?
Naravno da znam kako se osjeća, ali to je stvar koju ne želim iznositi. Jedino što mogu reći jest, da ću se ja uvijek odazivati dokle god budem bio potreban reprezentaciji.

Tko je gazda u njoj, Ivano, Lino ili Gobac?
Ha, ha. To novinare uvijek zanima. No nama svima najvažniji je hrvatski rukomet i da se što više čuje za Hrvatsku.