Vjerojatno najpoznatiji, a svakako najuspješniji kondicijski trener u Hrvatskoj posljednjih godina je Pero Kuterovac. Njegov rad ugrađen je i u olimpijske medalje naših vaterpolista, Filipa Hrgovića i Damira Martina, te u brojne druge uspjehe hrvatskih sportašica i sportaša.

Kuterovac dijelom stoji i iza spomenute odluke Vijeća HOO-a o sufinanciranju kondicijskih trenera.

'Glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač, predsjednik Udruge kondicijskih trenera Hrvatske i profesor na Kineziološkom fakultetu Igor Jukić i ja pokušali smo napraviti jedan mali projekt. Hrvatski olimpijski odbor je prihvatio tu našu ideju i napravili smo prvi korak tako da smo stavili jednog trenera na financiranje kod HOO-a, a imamo sredstva i za još pet honorarnih trenera koji će se povremeno uključivati. Radi se o tome da ja ne mogu biti u jednom trenutku na pet različitih mjesta, ali mogu napraviti program, mogu educirati te ljude i poslati ih da odrade neke stvari ako ja to ne mogu', pojasnio je Kuterovac za portal redaktura.hr.

Tih pet trenera još nemaju ime i prezime.

'Pokušat ćemo u dogovoru s Kineziološkim fakultetima u Zagrebu i Splitu i Udrugom kondicijskih trenera pronaći najbolje mlade kadrove koji su spremni ući u tu avanturu. Naravno da ne isključujemo ni ljude koji imaju iskustva jer Hrvatska ima puno vrhunskih kondicijskih trenera, no oni su već uglavnom svi zaposleni.'

To je, međutim, tek prva faza projekta koji bi trebao donijeti velike promjene u hrvatski sport.

'To je samo početak i sve to ide prema razvoju jednog high-performance centra kakvi u Europi i svijetu postoje već godinama i koji su danas neizostavan dio sporta. Takav bi centar uključivao zdravstvenu skrb, psihološku i kondicijsku pripremu sportaša, prevenciju, fizioterapeute, analitiku… Znači, uključivao bi cijeli spektar stručnjaka koji bi napravili takav jedan sustav koji je nama nužan.'

Kako bi to konkretno funkcioniralo?

'Hrvatska nema dovoljno novaca, klubovi nemaju novaca, a u Hrvatskoj se svakodnevno rađaju talenti negdje gdje nema uvjeta i gdje nema trenera. Pa onda ako se netko rodi u Vukovaru kao talentirani sportaš, a treneri tamo nemaju mogućnost kondicijske podrške, moći će se javiti u taj sustav pa da onda mi to odradimo na pravi način u središnjem ili u nekom od regionalnih centara', otkriva Kuterovac.

Naš najuspješniji kondicijski trener objašnjava i zašto je sve navedeno toliko bitno za moderni sport.

'To je evolucija koju smo morali prihvatiti jer danas je sport otišao daleko u smjeru brzine i snage što se tiče izvedbe i rezultata. Druga stvar je da je i prevencija ozljeda sastavni dio treninga kondicijskog trenera, budući da se broj utakmica enormno povećavao u svim sportovima i da vrlo malo vremena ostaje za razredne treninge. Jednostavno, treneri sve to ne mogu pohvatati jer oni imaju puno svog posla oko pripreme ekipe u tehničko-taktičkom dijelu.'

Ukratko, bez kondicijskih trenera moderni sport ne postoji.

'Nažalost, ne. Danas neki igrač poput Roberta Prosinečkog, koji je bio možda i tehničko-taktički najbolji igrač na svijetu, jednostavno ne prolazi. Govorim, dakako, o Robertu Prosinečkom s 30 godina, a ne o onom kad je imao 20. Statika i umijeće danas uopće ne mogu doći do izražaja ako nemate performanse, ako nemate sprint, ako nemate moć ponavljanja… Jednostavno ste onda kvalitetno lošiji igrač.'

Pero Kuterovac je prava osoba za pitanje o odnosu glavnog trenera nekom u klubu ili reprezentaciji s kondicijskim trenerom.

'Uvijek je u toj hijerarhiji glavni trener – glavni. Ja sam uvijek pomoćni trener zadužen za performans i prevenciju te s fizioterapeutima i liječnicima zadužen i za zdravstvenu skrb. Tako to funkcionira. Prije je tu bilo dosta nerazumijevanja i nepovjerenja, ali danas je to došlo na višu razinu i nadam se da mladi treneri više neće imati probleme koje sam ja nekad imao.'

Postoji, dakako, razlika u radu kondicijskog trenera s pojedincima u odnosu na rad s ekipama.

'Velika je razlika već i po samoj kineziološkoj analizi sporta. U ekipnom sportu je uspjeh uvijek kombinacija vještine, odnosno tehničkog dijela, i performansa. U pojedinačnim sportovima to je uvijek više vezano uz izvedbu, pogotovo u sportovima u kojima odlučuju centimetri, sekunde i stotinke. Tu se radi o bitnim nijansama. Damir Martin je, tako, na OI u Rio de Janeiru izgubio zlatnu medalju za sedam tisućinki.'

Budući da radi i s rukometašicama Lokomotive, Kuterovac može reći i ima li kakve razlike u radu sa sportašicama.

'Razlike nema, osim hormonalnog statusa žena i muškaraca koji je različit. Štoviše, žene su čak puno izdržljivije od muškaraca, mogu trpjeti puno veću bol, mogu više trenirati i, na kraju kraju krajeva, i moraju trenirati više od muškaraca zato što muškarci imaju tu sreću da imaju testerom koji žene prirodno nemaju, pa im onda on čini performans puno jednostavnijim nego ženama', zaključuje Kuterovac