Jer kako drugačije protumačiti to što su čelnici kluba pozvali u Pamplonu osam hrvatskih novinara i dvije TV ekipe, ali i novinare iz Nigerije, Kameruna, Škotske, Španjolske te kolegicu iz Meksika, pa pred njih posjeli Budimira, kojem je tako bilo najjednostavnije ispuniti želje za intervjue svih onih koje je odbio u nekom trenutku.

I stigao je ovaj 33-godišnjak pred novinare, dan uoči utakmice s Real Sociedadom, posve opušten te rekao: 'Tu sam koliko god želite.'

Zahvalio je Budimir novinarima na odazivu, ali i čelnicima kluba koji su se svojski potrudili predstaviti Osasunu, ali i Pamplonu.

Naravno, teško je u svega tri dana reći 'to je to', ali zbog svega što smo vidjeli, od infrastrukture, parkova i (noćnog) života do susretljivosti i gostoljubivosti ljudi, nije teško povjerovati u ove Budimirove riječi:

'Rekao bih da je lijepo mjesto za život. Ima sve, ali s druge strane nije tako velik grad, pa osjećam obiteljsku atmosferu na ulicama. Siguran je to grad u kojem te poštuju. Osim toga, ljudi vole klub. Volim tu kombinaciju. Sama Osasuna je sjajno organizirana, nije klub s 200 zaposlenika, nije toliko ogroman, ali ti nudi veliku nogometnu pozornicu.'

Po čemu je Osasuna toliko specifična?

Bio sam u nekoliko europskih klubova, a neki su bili baš specifični, poput St. Paulija, koji ima svoju kulturu, ili poput Sampdorije u Italiji, koja ima veliku bazu navijača. Ali da, u Osasuni igram najviše u karijeri, čak ni u Hrvatskoj nisam toliko igrao u jednom klubu. Osasuna je savršen miks strasnih navijača, obitelji i djece, simbol Navarre i njezin jedini klub, i doista se ovdje fenomenalno osjećam.

Ove sezone Osasuna se dobro drži. Blizu ste mjesta koja vode u europska natjecanja.

Bilo nam je malo teže na početku jer je nakon sedam sezona iz kluba otišao trener Jagoba Arrasate. Pod njim smo napravili velik iskorak - prije dvije godine igrali smo u finalu Kupa kralja (op.a. poraženi su od Real Madrida u Sevilli 2:1), dohvatili smo i Konferencijsku ligu, ali nismo prošli Club Brugge za grupnu fazu. Nije bilo jednostavno, nakon uspješnog perioda s Jagobom, naviknuti se na novog trenera i nastaviti s istim rezultatima jer je kompetitivnost LaLige ogromna. Ali trudimo se više raditi. Sada se opet borimo za visoke pozicije i dostignuća i dat ćemo sve da ostvarimo svoje ambicije.

>> Hrvatski reprezentativac igra na stadionu koji je bio svjetsko čudo te godine. Evo koliko košta

Što vas drži ovdje - klub, povezanost sa suigračima?

Kada vidim brojke, ovo je najbolje razdoblje moje karijere. Kontinuitet zdravlja, ali i minutaže. I to mi daje samopouzdanje koje gradi cijelu ovu priču. U Osasuni je i moj stil igre kompatibilan sa stilom suigrača i to mi sigurno pomaže da budem produktivan.

Govorili su mu da zabija samo u proljeće. A kad tamo...

Dojam je da ste ove sezone možda i najubojitiji otkako ste u Španjolskoj. Što je tome razlog? Možda novi trener, s kojim ste surađivali i u Mallorci? Jer već u prvom dijelu sezone zabili ste deset prvenstvenih golova.

Prošle su me godine malo i zezali da je moje vrijeme proljeće jer je tako bilo tri sezone u Osasuni - najviše sam zabijao u proljeće. Što je zapravo istina. Ali sve je to splet nekakvih okolnosti. Prve godine bila je korona, prijelazni rok je bio do listopada, a ja sam potpisao ugovor zadnjeg dana mercata. Toga se sjećam, jer bio sam u Švicarskoj s reprezentacijom, pa sam potpisao online, a već je prošlo osam kola. Imao sam i teško ljeto u Mallorci, praktički bez priprema. Godinu poslije bio je onaj Euro po Europi. Tada sam imao problema s trbušnim zidom, to jest pubičnom kosti. Ni tada nisam prošao pripreme i zbog tih problema nisam mogao uhvatiti ritam. Pretprošle godine supruga je bila trudna i cijelo ljeto ostali smo u Pamploni jer je trebala roditi, tako da nisam išao u Hrvatsku. Lijepo sam se odmorio, a tako sam i prošao pripreme od prvog dana, što mi je trebalo. Trebale su mi pripreme, kontinuitet, prijateljske utakmice. Stigli su golovi, zabijao sam i u kolovozu i rujnu, pa je ispalo da Budi ne zabija samo u proljeće. To se nastavilo i ove sezone jer sam zdrav završio prošlu, ušao zdrav u nove pripreme, nisam kasnio ni tjedan dana i sada sam zadovoljan tu gdje jesam. Sada slijedi zapravo još teži dio jer treba nastaviti u istom ritmu, biti efikasan, dobar. Trudim se.

Rekao je trener Moreno da to nije njegova zasluga, već samo vaša i vaših suigrača.

Svjestan sam toga da nogomet nije tenis, a ja niti serviram niti vraćam loptice... Znam da bez suigrača ne mogu ništa. Znam i to da je puno teže bez trenera koji nema povjerenja u mene pa me ne stavlja u igru… Tako da znam da je sve to kolektivno. Ali isto tako znam da ako nisam pravi i spreman, ne bi bilo ničega. Svi su faktori bitni da bi sve bilo uspješnije. Mislim da je kod nas sve to dobro posloženo i da zato idemo u dobrom smjeru.

Kako je to pisati povijest kluba starog 100 i više godina

Fali vam jedan gol da se izjednačite s najboljim strijelcem Osasune u prvoj ligi, odnosno dva da budete sami na vrhu. Koliko vam to znači?

Prvi put (op.a. u proljeće 2022. godine) zabio sam u šest utakmica u nizu i zaista sam rekao da je u bilo čemu biti u povijesti kluba, koji ima više od 100 godina, nešto fenomenalno. To me čini ponosnim i sretnim, pogotovo ovakve egzaktne stvari, koje imaju težinu. Ponosan sam, sretan, nastavit ću se truditi i raditi. Ali je li to moj cilj? Nije. Kada sam došao u Osasunu, nisam znao koliko tko ima golova, niti me, iskreno, to zanima. Ono što me zanima je prva sljedeća utakmica. I mislim da samo tako mogu do ciljeva.

A koji su vaši ciljevi u ovoj sezoni?

Ono što me čini sretnim je kada zabijem pogodak, naravno. Kada kao napadač ostvarujem zadatke koji se od mene očekuju. Ali i kada ti golovi imaju neko značenje, kada dolaze bodovi. I kada smo prošli u četvrtfinale Kupa. To me čini posebno sretnim i jako me motivira. Zaista bih htio ostvariti nešto posebno, nešto veliko s Osasunom. Nadam se da nam ove utakmice ispred nas mogu donijeti priključak za Europu, a možda i polufinale Kupa kralja.

Više informacija pronađite OVDJE.

Možda biste u Kupu kralja mogli i do prvog trofeja u povijesti kluba?

Treba razmišljati tako, pucati visoko, težiti nečemu. Klub to može, ali svjesni smo konkurencije i toga tko je oko nas. Volio bih da svi to pokušamo ostvariti.

Kada ste kretali u međunarodnu konkurenciju, jeste li razmišljali o tome da biste u ligi koja spada među dvije, tri najbolje na svijetu mogli zabijati po 20-ak golova u sezoni?

Jesam, razmišljao sam o tome i vjerovao u to. Kao što govorim o Kupu. Volim vjerovati i u to da mi, mislim na Osasunu, možemo doći do prvog trofeja u povijesti kluba. Iskreno, od svih liga tzv. petice najmanje sam se vidio u Španjolskoj. Mislio sam da to nije liga za mene, ali najduže sam ovdje i najviše zabijam.

Znamo da imate ugovor do 2027. godine, ali čuli smo da dolaze upiti. Vidite li se do kraja karijere u ovom klubu?

Imam ugovor do 2027. godine i razumijem da moraju postojati zakonitosti, ugovori, granice… Ali ono što me najviše okupira jest ono sada, to jest sadašnjost. Samo to. Ne razmišljam o prošlosti, niti o tome što donosi budućnost. Zaista uživam ovdje, dobro mi je, lijepo je. I nekako nastojim sve to prebaciti na teren. A kamo će me to dovesti? Želim pustiti da to dođe. Znam da imam ugovor i znam do kada ga imam. Uglavnom, sada želim dati svoj maksimum, a kamo će me to odvesti, ne znam.

Rekao je direktor kluba Fran Canal da vas nikad ne bi prodali, osim ako dođe kakva nemoralna ponuda. A znamo da takve ponude mogu doći samo iz najvećih klubova, tipa Real, Barcelona, Atletico.

Bilo bi glupo reći da dođu klubovi takvog renomea pa da kažem da se ne bih okušao u njima. Ali isto tako, s druge strane, to me ne okupira. Više razmišljam o tome kako da svaki dan budem bolji, kako da pomognem ekipi. Svjestan sam toga da posljedice mogu biti takve, odnosno da privučeš pažnju nekoga, pa te želi kupiti. Ili da ti ponude doživotni ugovor. Uopće ne želim razmišljati o tome koja će se varijanta dogoditi. Moj jedini cilj je biti pravi.

Zbog Dinama ne žali

Znamo da ste rekli da se ne volite vraćati u prošlost, kao ni gledati u budućnost. No je li vam žao što niste dobili priliku u Dinamu, kojem ste zabili svoje zadnje golove u HNL-u. Točnije, zabili ste mu hat-trick. To je zapravo značilo da morate težim putem prema vrhu jer ste iz Lokomotive otišli u St. Pauli, odnosno drugu njemačku ligu.

Rekao sam već da se u prošlost ne vraćam. I zato mi nije ni žao. Jer i St. Pauli i Lokomotiva, svi ti koraci učinili su me i boljim igračem, nadam se i boljom osobom. Jer sam kroz sve te situacije puno toga naučio. I ono što je najbitnije - sretan sam time dokle sam dogurao. A uvijek je pitanje što bi bilo kad bi bilo…

Za vaš dobar nogomet važne su i nenogometne stvari.

Nakon Njemačke i Italije, kad me netko pita, uvijek volim reći da je Španjolska zlatna sredina. Tako ja vidim Španjolce kao naciju, kao osobe, karaktere. Oni imaju dobru granicu između discipline i opuštenosti, znaju stati na loptu. Španjolska je uz Hrvatsku najbolja zemlja za život. Vrijeme, klima, hrana, ljudi, sigurnost, a onda i ovo zbog čega sam ovdje – nogomet.

Vjera mu daje posebnu snagu

Vidimo da ste i mentalno jako spremni, da imate potreban unutarnji mir.

Imam rutinu u Španjolskoj. Ovdje mi je obitelj, koja mi je jako važna. A što se sporta tiče, imam još iz hrvatskih dana mentalnog trenera, s kojim puno radim i usmjeravam se na prave stvari. Često sam ponavljao da sam jako sretan što mi je i studiranje pomoglo da se odmaknem od ovoga što je u nogometu. Da moja svakodnevica i interesi nisu samo nogomet. Na taj način pokušavam održavati ravnotežu i smirenost.

Pamplona se nalazi i na čuvenoj stazi Camino de Santiago, koja vjernicima donosi i duhovnu snagu.

Nije nikakva tajna to da mi je vjera izuzetno važna, pomaže mi u bitnim situacijama za mene kao osobu, za moju obitelj. Nastojim da je sve u tome, pa se ostale stvari nadograđuju. Naravno da sam u karijeri imao i super, ali i težih trenutaka. Ali zato pokušavam ostati na zemlji i vidjeti ono što mi se događa iz neke druge perspektive.

Vaša Osasuna igra na prekrasnom, ali ne skupom El Sadaru. Možda da prenesete nekom u HNS-u ili Vladi kako napraviti takav stadion?

Svi sanjamo El Sadar u Hrvatskoj, da ne kažem samo u Zagrebu ili Maksimiru. Know-how? Očito bi ljudi iz kluba trebali reći da to funkcionira. Ne bih sada ovdje o državi, Vladi, politici... Žao mi je što ga nema reprezentacija, što ga nemaju klubovi.

Brojni nogometni navijači reći će da ste u reprezentaciji nedovoljno doživljeni, pa čak i podcijenjeni. Nakon Katra kao da ste nekako tiho otpisani, ali ste se vratili. Pa se očekivalo da ćete biti prvi napadač na Euru, ali to je bilo i up i down. Znamo da ne iznosite nikakvo nezadovoljstvo, ali kako u sebi proživljavate sve to?

Na reprezentaciju nastojim gledati onako kako i izbornik govori. On očekuje igrače koji su zdravi, spremni, koji igraju, koji su pravi. Tako pokušavam raditi. To je ono što mogu i u tome želim biti maksimalan, jer to je pod mojom kontrolom. I to moram raditi. Vi ste ovdje dan, dva, tri, a ja 330 dana u godini. I znam da je tih 330 dana pod mojom kontrolom, da moram biti pravi. I trudim se biti pravi. Ono što je također istina - tko god dođe u reprezentaciju, a ne želi igrati, znači da nešto ne štima. Naravno, kad god dođem, želio bih igrati i biti na terenu. A tako, siguran sam, razmišlja svatko od nas 23 ili 25, koliko nas dolazi. I samo tako možemo biti bolji. Uvijek sam nastojao, bio pozvan ili ne, kroz svoj klub odraditi taj svoj dio da budem dio reprezentacije. To želim biti i želim uvijek pomagati reprezentaciji. Ne mogu reći da nisam dobivao minute, da nisam dobivao prilike. Počet ću od zadnje utakmice u Splitu. I tada sam pogodio, čini mi se, dva puta stativu. Ali u Osasuni se od stative odbije u gol, a u reprezentaciji od stative ode izvan terena. I dokle god budem pozivan, nastojat ću to promijeniti. Naravno, ne mislim na to da mi u Osasuni ne ulazi, već da ulazi i u Osasuni, ali i u reprezentaciji. Tako bih, vjerujem imao veći kontinuitet i u reprezentaciji.

Sada ste među starijim igračima, što u reprezentaciji, što u klubu. Pitaju li vas mlađi za kakav savjet, bilo oko nogometa, bilo oko svakodnevnog života?

Istina je da sam jedan od starijih. To se mijenja, naravno. Kad si mlađi, ti pitaš, kad si stariji, tebe pitaju. Ali kada si stariji, možda niti ne primjećuješ da te pitaju. Tako da ja – ne primjećujem da me pitaju.

Već ste dosta dugo s Lukom Modrićem u svlačionici reprezentacije, baš kao i suparnici u LaLigi. Jeste li primijetili kakav zanimljiv detalj kod njega? Jer neki ga pokušavaju kopirati pa jedu za doručak isto što i on.

Ono što se meni posebno sviđa kod Luke, a u reprezentaciji sam četiri ili praktički pet godina - uvijek se govori da su mu to zadnje ili svi misle da su mu to zadnje utakmice. I svi nešto propitkuju. Ono što mi je posebno kod njega, a mislim da je to i na klupskoj i razini reprezentacije, jest ta njegova predanost - rad, priprema za utakmicu, trening, utakmica… I onda dođe nova sezona. No onda se opet govori isto, ali Luka igra i u toj sezoni. I u sljedećoj. I u još jednoj. Pa mu plješću na gostujućem stadionu, pa mu iduće godine opet plješću. Ta konstanta i način na koji on sve to gazi... Zbilja je to nešto posebno.

Vidjeli smo u prezentaciji da ste pomagali klincima Osasune. Vidite li se jednog dana u trenerskoj ulozi?

Osasuna organizira nekoliko sezona, što je odlično za školu, individualno-grupne treninge po pozicijama. Čast mi je i zadovoljstvo raditi takve stvari. Ali osobno, ne vidim se kao trener, u toj ulozi. Reći ću – barem za sada. Mislim da to nije za mene.

U četvrtfinalu Lige nacija čekaju vas dvije utakmice protiv Francuske.

Dvije velike utakmice. Iako smo ih od finala u Moskvi 2018. odigrali već nekoliko. Bilo je i svakakvih rezultata. Velika reprezentacija, veliki igrači. Bit će to stvarno dvije eliminacijske utakmice, jako teški dvoboji. Ali znamo ovu mladu reprezentaciju, koju imamo, pod navodnim znacima novu, u smislu mladosti, iskustva, energije. Malo smo mijenjali i način igre. Sve te stvari sigurno su pomogle reprezentaciji i siguran sam da ćemo spremni dočekati ožujak.

Osjećate li se da ste dovoljno priznati, da ste dovoljno velika zvijezda, nogometno, u Hrvatskoj, s obzirom na to na kojoj razini igrate?

Ne očekujem da će netko hodati iza mene kada dođem u Veliku Goricu i odavati mi priznanje, tapšati me. Ne očekujem to. Ono što mi je najbitnije jest priznanje mojih trenera, suigrača i da se u tom okruženju osjećam prihvaćen, da sam voljen, da funkcioniram dobro s njima. A kakva je slika o meni, koliko netko zna ili ne zna o meni, to je na svakom pojedincu.