Nakon pobjede nad Laziom u velikom gradskom derbiju, Romini igrači poveli su svog novog trenera Rudija Garciju pred tribinu da pozdravi najvjernije navijače. Curva Sud je podrhtavala od oduševljenih usklika, a iskusni Daniele De Rossi slomio se od emocija i briznuo u plač. 'Od danas sam jedan od vas. Osjećam se kao Romanista...', poručio je Garcia neposredno poslije navijačima preko medija. 'Moramo postaviti crkvu u središte sela'.

Stara francuska izreka koju je upotrijebio Talijanima nije bila poznata, ali je u Vječnom gradu zvučala tako moćno i odlučno. Njeno je značenje, objašnjavali su novinari, da se zajednica mora okupiti i čvršće povezati u vjeri i zajedničkim ciljevima.

To je bilo prije dva tjedna. U međuvremenu je Roma izvojevala još dvije pobjede – 2-0 protiv Sampdorije u Genovi i 5-0 kod kuće s Bolognom – te današnji ogled s revitaliziranim Interom, pod vodstvom također novog, karizmatičnog trenera Waltera Mazzarija dočekuje na vrhu prvenstvene ljestvice. Učinak je maksimalan: šest pobjeda u šest utakmica, gol razlika fenomenalnih 17-1. Istina, nije se još igralo s Juventusom, Napolijem, Fiorentinom niti milanskim klubovima, ali ovome se nitko nije nadao. Još nikad u svojoj povijesti 'Vučica' nije imala tako impresivan ulazak u sezonu.

Zaokret je to od 180 stupnjeva u odnosu na događaje s kraja prošle sezone. Skupocjena momčad Rome završila je na šestom mjestu, a u finalu kupa svladao ju je mrski rival Lazio – četvrti put u posljednjih pet derbija. Navijači su podivljali. Veliki mural s likom Francesca Tottija u centru grada ukaljan je grafitom 'Roma je mrtva', a Lazijevi pristaše organizirali su pogrebnu procesiju i na nju doveli svećenika da 'pokopa' suparnički klub.

Još usred svih tih negativnih emocija i ismijavanja sa 'nebesko plave' strane Rima, uprava je tragala za novim trenerom za svoju razbijenu vojsku. Odbili su ih Mazzari i Allegri i naposlijetku je postavljen Rudi Garcia, koji je napravio čudo kad je 2011. s Lilleom osvojio dvostruku krunu. 49-godišnji francuski trener andaluzijskih korijena već je godinama na glasu kao strateg koji zna povezati momčad i stvoriti igru.

Njegova filozofija je napadački nogomet s naglaskom na posjed lopte, ali istovremeno i utvrđivanje obrane kroz kolektivnu obaveznu igru. Senzacionalni su statistički podaci za njegov Lille iz prošle sezone: momčad je s 58,1% posjeda u prosjeku bila četvrta u ligama 'petice' – više su bilježili jedino Barcelona, Bayern i Arsenal (Gunnersi tek 0,1% više), a Lille je usto i bio treći na listi momčadi koje su dopustile najmanje udaraca na svoj gol (opet poslije Barce i Bayerna).

Po svemu tome je Garcia bio savršeno rješenje za Romu. Otkako je klub, prije manje od dvije godine, preuzeo američki konzorcij na čelu s Thomasom Di Benedettom i Jamesom Pallottom, jasna je želja bila stvoriti veliku momčad koja neće samo pobjeđivati, nego će i pobjeđivati sa stilom. Počelo je s pokušajem da se bude 'Barcelona 2' – za trenera je doveden Luis Enrique i kupljeno je 12 igrača, od kojih su 9 već dosad napustili klub. Onda je pokušano sa starim luđakom Zdenekom Zemanom, pod kojim je momčad igrala zabavan, ali ne i rezultatski uspješan nogomet. Aurelio Andreazzoli bio je prijelazno rješenje kojemu je presudio neuspjeh u finalu kupa.

Vlasnici su se počeli predomišljati i postajati skloniji pragmatičnijem pristupu koji su mogli donijeti Mazzari ili Allegri, ali na kraju je kocka pala na Garciju. Na njegovom predstavljanju, sportski direktor Walter Sabatini opisao je trenera kao 'sintezu onih koje smo imali i onih o kojima smo mogli imati.'

Pitanje je koliko su u Romi bili iskreni kad su iskazali nedvosmislenu potporu Garcijinoj viziji, jer ranije uloženi novac nije bio donio rezultate i financijeri su postali nestrpljivi i nervozni. Momčad je – tako je barem izgledalo – dodatno oslabljena u ljetnom prijelaznom roku: prodani su igrači u vrijednosti preko 100 milijuna eura. Među njima su bila dvojica najboljih strijelaca, Pablo Osvaldo (15 milijuna, Southampton) i Erik Lamela (30 milijuna, Tottenham), stup obrane Marquinhos (31,5 milijun, PSG), golman Maarten Stekelenburg (5,6 milijuna, Fulham) i nikad sasvim potvrđeni novi genij iz La Masije Bojan Krkić (13 milijuna, Barcelona – posudba u Ajax).

Pojačanja u koja je uloženo oko 66 milijuna eura bila su redom vrlo zanimljiva, ali naizgled kvalitetom neusporediva s onima koji su otišli: Kevin Strootman (16,5 milijuna, PSV), Mehdi Benatia (13,5 milijuna, Udinese), Adem Ljajić (11 milijuna, Fiorentina), Gervinho (8 milijuna, Arsenal). Naravno, i Dinamov tinejdžer Tin Jedvaj, koji je plaćen 5 milijuna ali tek treba dobiti šansu.

Međutim, Garcia je vrlo brzo pokazao što može te od svega toga stvorio novu momčad, izgradio igru i pobjednički mentalitet. Kad je Roma pobijedila Parmu 3-1 nakon što je primila svoj dosad jedini gol u Serie A, napravila je nešto što joj je prethodno uspjelo samo jednom u nevjerojatnih 76 utakmica: preokrenuti rezultat nakon vodstva suparnika.

Kažu da je savršenstvo u jednostavnosti, a to potvrđuje funkcioniranje Garcijine Rome u njegovom omiljenom rasporedu 4-3-3. Klupska ikona Francesco Totti vraćen je s lijeve strane u sredinu i sada igra kao povučeni centarfor– on u biti ima 'free role', poput onoga što su bi Ivanković u Dinamu želio od Sammira, ali to ne može od njega dobiti. Totti je bio prva 'lažna devetka' u modernom nogometu, kad je tu poziciju zaigrao 2007. pod vodstvom Luciana Spallettija, i tu se jako dobro snalazi. On se spušta prema sredini i odvlači suparničke igrače, otvarajući prostor za 'ušpicavanje' krila: Gervinha i Ljajića ili Florenzija.

U sredini, defenzivni De Rossi, trkački nadareni, dinamični Strootman i kreativni Pjanić vrlo često izmjenjuju pozicije, a na raspolaganju će nakon oporavka od ozlijede biti i polivalentni Michael Bradley, koji može odigrati bilo koje od ta tri mjesta. Kad bočni braniči Maicon/Torosidis i Balzaretti naizmjence odlaze prema naprijed, leđa im čuvaju De Rossi ili Strootman – iako njeni prednji igrači vrlo često igraju visoki presing, Roma u svakom trenutku ima četvoricu defenzivaca koji mogu zaustaviti suparničke kontre.

Najslabiji dio momčadi je obrana – ako se to uopće može tako reći za momčad koja je u šest prvenstvenih utakmica primila tek jedan gol. Ni već spomenuti bekovi, ni stoperi Benatia i Leandro Castan nisu posebno brzi niti tehnički nadareni, ali imaju odličan osjećaj za postavljanje i tajming. Mogući nedostatak je i dosta tanka klupa, pa je za očekivati da će Jedvaj dobiti svoje prilike ove sezone u Serie A. Na golu je Morgan De Sanctis, 36-godišnji veteran koji je ovog ljeta pristigao iz Napolija.

Garcia je sve to nekako uspio povezati u vrlo smislenu cjelinu. Roma dominira, stvara šanse, prosječni posjed lopte vrti joj se oko 60 posto i, sve u svemu, zasad izgleda jako dobro. Susret s Interom na Meazzi bit će veliki test za ovu momčad, u kojem će se pokazati koliko je zrela za velike stvari.

'Kad vidim veselje na licima igrača prilikom postizanja pogotka, kao i to zajedništvo s navijačima...', priča trener. 'Onda kažem sam sebi da se ovdje kuha nešto jako dobro. Ali još ni sami nismo svjesni koliko daleko možemo ići'.

Do sada su rezultati bili doista impresivni, ali može li se Roma vratiti na veliku scenu? Može li ostati u konkurenciji za naslov? Scena u kojoj 37-godišnji Totti, među Vukovima već 24 godine, proslavlja scudetto – prvi poslije onoga prije 13 godina – još je zasad nezamisliva; ako momčad večeras neokrznuta prođe i Meazzu, mašta će se dodatno razigrati. Ali kakva bi to priča bila...