Naime, još ranije je PSG bio veliki projekt bogatog Canal Plusa (nakon što su otkupili prava za francusku ligu željeli su dostojnog konkurenta Marseilleu), koji naravno nije bio srazmjeran onome što rade Arapi, ali je i dalje u klub dovodio velika imena. Tako su Parkom Prinčeva prodefilirali i takvi igrači kakvi su Ronaldinho, George Weah, Nicolas Anelka, David Ginola, Youri Djorkaeff, Okocha, a jedna od velikih zvijezda bio je i Ivica Šurjak.

Međutim, Parižani će jedno ime uvijek izdvojiti kao najvažnije u kratkoj povijesti njihovog kluba. Aktualni izbornik nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine Safet Pape Sušić u Pariz je stigao 1982. godine iz Sarajeva i u Francuskoj ostavio dubok trag - France Football ga je prije dvije godine proglasio najboljim igračem PSG-a u povijesti, a ovog ljeta isti magazin, jedan od najuglednijih na svijetu, dodao mu je i titulu najboljeg stranca u Ligue 1 ikada. Dovoljno.

Ruku na srce, Sušićevi planovi nisu uključivali Francusku. Kada je navršio dvadeset i osam godina, i stekao pravo da napusti jugoslavensku ligu, Pape je bio velika zvijezda lige koja je, iako to danas zvuči nadrealno, bila možda i kvalitetnija od francuske. Štoviše, u to vrijeme najveći rejting imali su talijanski klubovi, pa je Sušić, koji je postao planetarno poznat po svoja tri hat-tricka za reprezentaciju Jugoslavije (Rumunjska, Italija, Argentina), trebao biti glavna zvijezda prijelaznog roka u Serie A.

U to vrijeme, kazat će danas to i sam Sušić, veliki novac u nogometu nije značio isto što i danas. Kako je Zlatko Topčić u svojoj romantiziranoj biografiji Safeta Sušića (koju je ovaj odbio priznati) opisao, 'u to vrijeme je Johan Cruyff iz Ajaxa u Barcelonu prešao za milijun dolara, danas svaki revnosni izbijač lopte u aut dobije barem dvostruko više u eurima'. Po Papeta su u Sarajevo stigli predstavnici milanskog Intera sa bogatom ponudom i Sušić je navodno stavio potpis na svojevrsni predugovor. No, nekoliko dana kasnije u gradu na Miljacki, barem tako kaže priča, pojavili su se i emisari iz Torina. Željeli su da Sušić bude vođa novog Torina i ponudili još više novca. Pape nije previše razmišljao - navodno su mu objasnili da predugovor ne znači ništa u Italiji - i stavio je paraf na ugovor sa Torinom.

Nekoliko tjedana poslije talijanska nogometna federacija dobila je žalbe i tužbe, Inter i Torino su se otimali za Papeta, a najlakše je bilo sve presjeći - zabranom. Sušić je na godinu dana dobio zabranu igranja za talijanske klubove i sreću je morao tražiti negdje drugo. U Parizu je, spomenuo je to neki dan Sušić, zarađivao oko 700.000 dolara, ali PSG je tada imao tek dvanaest godina i u europskim okvirima, štoviše i u francuskim okvirima, bio je nitko.

Pape nije imao izbora i odlučio ih je staviti na mapu francuskog nogometa. U devet godina odigrao je preko 300 utakmica, postigao 96 golova, već u prvoj sezoni donio im prvi trofej (francuski Kup), a 1986. pod Eiffelovim tornjem podigao je i pehar namijenjen prvaku Francuske. I danas, kada je veliki novac kupio velike zvijezde, među njima i još jednog velikog Bosanca (sa švedskom putovnicom, doduše), u Parizu na ulici zaustavljaju Sušića i zahvaljuju se na svemu što je dao PSG-u...