U svijetu koji nas okružuje, Slaven Bilić je svakako drukčija osoba. Dok većina njegovih kolega ne pokazuje emocije, hrvatski izbornik ih itekako pokazuje, opisuje Bilića Fifa.com.

Slavene, kada vas se gleda pokraj terena, prva asocijacija koja padne na pamet jest strast. Bi li to bio dobar opis?

'Da, naravno. Kao mali bio sam pun strasti, a onda kao igrač i trener. Ne možete posvetiti svoj život sportu ako niste ludi za sportom. Ponekad mislim da sam neobičan, ali onda vidim da i drugi rade te iste stvari i pomislim da sam ili normalan ili su svi drugi ludi. Ljudi misle da je biti izbornik posao koji ne zahtijeva puno radno vrijeme, ali to nije istina.'

Bilić se u razgovoru za Fifa.com dotakao i toliko spominjane utakmice četvrtfinala Eura 2008. kada je Hrvatska u triler završnici i nakon jedanaesteraca izgubila od Turske.
'Ah, ta utakmica. Bio sam ljut na suca što nije dozvolio da napravimo izmjenu, a onda sam razgovarao s igračima i pokušao ih uvjeriti da i kroz jedanaesterce mogu pobijediti Tursku. No, oni su bili toliko utučeni i šokirani da ih nisam mogao podignuti.'

O šansama hrvatske nogometne reprezentacije izbornik smatra da Hrvatska ima igrače koji 'kockaste' mogu odvesti daleko.
'Mislio sam da ćemo napraviti nešto i na Svjetskom prvenstvu 2010, no na kraju se nismo kvalificirali. Mislim da mi još nismo ni blizu našeg vrhunca, a on će se dogoditi u Brazilu 2014. Naravno da će biti i nekih promjena u reprezentaciji te će neki igrači doći. No u dvije godine bit ćemo u zavidnoj situaciji, a za četiri u još boljoj.'

Hrvatska je kvalifikacije za Euro 2012. krenula vrlo dobro.
'Prvi smo u skupini i imamo dobro šanse da se kvalificiramo. Kad bismo uspoređivali ovu grupu s grupama u kojima smo igrali bivše kvalifikacije za Euro ili SP, ova se čini lakša, ali samo na papiru. No, bili bismo glupi ako bi nas ta činjenica uspavala. Moramo se još dobro oznojiti da se kvalificiramo.'

Slažete li se da je posljednje velika generacija Hrvatske bila ona koja je igrala na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj?
'Mi smo tada imali pravi karakter, no i sreću jer smo, recimo, bili jači na Euru 1996. i izgubili od Njemačke u polufinalu. Ono što nas je izdvajalo jest činjenica da nismo igrali u najboljim svjetskim klubovima, ali smo bili važni za klubove u kojima smo igrali. Imali smo jake karaktere, bili smo prijatelji na i izvan terena.'

Možete li to stvoriti od trenutne momčadi?
'Ne, jer je svaka nova generacija drukčija. No, ono što nas krasi jest da, bez obzira na to koliko igrači zarađuju ili za koji klub igraju, oni vole svoju domovinu i uvijek žele igrati za reprezentaciju. To je naša velika prednost.'

Osvrnuo se Bilić i na pisanje medija koje, tvrdi, prati, ali ne svaki dan.
'Naravno da pratim što mediji pišu, no nisam opsjednut time, ali ni ne jadam se. Radije provodim vrijeme u druženju s prijateljima i svojom djecom. Ne bojim se medija, dapače, drago mi je ako ima konstruktivne kritike. Hrvatska je mala zemlja i znam tko je iza svakog komentara. Naši navijači su ludi. Ponekad je stres toliko velik da pomislim da bi bio manji da vodim Real Madrid. No, to je čisto zato što vodim svoju domovinu. Ali, ne žalim se jer svi prolaze kroz isto', završio je Bilić.