Ante Ćorić svojevremeno je bio Dinamov igrač budućnosti. Sa 17 godina ušao je u prvu momčad, oduševljavao je potezima, skrenuo pozornost europskih velikana, poput Reala, Liverpoola, Milana, Borussije (D), Newcastlea, natjerao Pepa Guardiolu da njegovo ime podcrta u svojoj bilježnici, bio čak i putnik na Euro 2016. godine u Francusku, ali se potom - zbog nesuglasica s čelnicima zagrebačkog kluba - našao na marginama. A uz njegovo su ime pripisivali to da je buntovan, nediscipliniran... Što nikako ne drži vodu.

I zato je u ljeto 2018. godine poziv iz Rima, točnije Rome, koja ga je kupila za šest milijuna eura, Ćoriću bio prilika za novi nogometni iskorak. Glavni krivac za odlazak u Romu bio je njezin tadašnji sportski direktor Monchi.

Međutim, kako to ide u današnjem nogometu, kada si nečiji igrač, onda ćeš dobiti priliku. Ali ako nisi, što je postao slučaj s Ćorićem, nakon što je Monchi dobio otkaz, onda se nađeš u problemu.

I tako je Ćorićev položaj postajao sve teži, minute nije dobio i bilo je jasno da mu za buđenje karijere treba nova prilika. I dočekao ju je na kraju ljetnog prijelaznog roka. Iako su ga zvali iz Mallorce, a bio je čak i na radaru Betisa, Roma je svojim uvjetima tjerala kupce, da bi na kraju ipak prihvatila ponudu Almerije, španjolskog drugoligaša, u koju je ušao arapski kapital. A sve samo s jednim ciljem - što brži povratak u španjolsku La Ligu.

Ćorić je postao najskuplji eksponat svlačionice, a kako je vrijeme odmicalo, postajao i sve važniji kotačić ove andaluzijske momčadi.

Almeria je odlučno ušla u sezonu, nakon sedam kola bila uvjerljivo vodeća momčad, a onda je stigao niz remija, uz dva poraza, i sredinom studenog umjesto Portugalca Pedra Emanuela na klupu je sjeo bivši Realov igrač Guti.

Nažalost, krajem prosinca Ante Ćorić zaradio je tešku ozljedu, a koja je prijetila i operacijom koljena.

'Stradao mi je kolateralni ligament desnog koljena. U toj sam utakmici (op.a., protiv Ponferradine) ušao u 60. minuti jer smo gubili 1:2. A uopće nije bilo u planu da igram jer sam samo tri dana prije te utakmice odradio 120 minuta u kup-ogledu protiv Tamaraceitea. Ne bi ni tih 120 minuta bio problem, ali igrali smo na umjetnoj travi, jako tvrdom terenu, i već sam tada osjećao da me oba koljena bole. I onda me u toj utakmici, u 84. minuti, kada smo smanjili zaostatak, u jednom duelu u zraku udario suparnički igrač, a pri padu sam osjetio jaku bol. Odmah sam znao da nije dobro', prisjetio se u razgovoru za tportal Ante Ćorić tih teških trenutaka.

Strahovao je od najtežeg, odnosno puknuća ligamenata, dva je dana čekao da se smanji oteklina i drhtao hoće li morati na operaciju.

'Na svu sreću, ozljeda je bila 2. stupnja, operaciju sam izbjegao, a ja sam morao na rehabilitaciju. Prve prognoze liječnika bile su da ću za šest tjedana moći ponovno na teren. Međutim, kako sam stalno bio na vježbama, a bol nisam osjećao, tako sam se već nakon tri tjedna odlučio vratiti. Pitao me Guti u jednom trenutku jesam li zbilja spreman, klimnuo sam glavom i pojavio se na treningu, a on stoji, gleda i ne vjeruje. I sjećam se, došla mi je jedna 'rolica' na 16 metara, opalio sam po lopti, ali kako sam je puknuo, tako me je samo 'presjeklo' u koljenu. Napravio sam si pakao, jer to je značilo novu pauzu. I umjesto da sam odradio još tri tjedna terapije, odnosno bio strpljiviji, morao sam sve ispočetka, na novi prisilni odmor, a pauza se rastegnula na skoro tri mjeseca. Ipak, sada sam, hvala Bogu, dobro. Trenirao sam normalno zadnjih tjedana i da se nije dogodilo ovo s koronavirusom, odnosno da nam nisu prekinuli prvenstvo, već ih kandidirao za momčad.'

Jeste li se uplašili u tom trenutku da je sve moglo biti još gore po vas?

'Naravno. No imao sam želju pomoći suigračima. Kad su vidjeli što se dogodilo, zvali su me i iz Rome, misleći da su možda oni nešto krivi, odnosno da se što više želim nametnuti u Almeriji. Ali ponavljam, bila je to samo moja kriva procjena. Na kraju sam ostao na terapijama u Španjolskoj i sve je dobro prošlo.'

Naravno, kada je ovakav razlog prekidu prvenstva, nitko ne može biti miran. Ali vama će pomoći da se još bolje spremite.

'Pa, u jednu ruku mi i odgovara. Čisto zbog duljeg protoka vremena. I sada, doma, u izolaciji, treniram, baš kao i svi suigrači.'

Kakva je situacija u Almeriji?

'Teška, kao i svugdje u Španjolskoj. Parkovi za djecu su ograđeni trakama, trgovine rade samo dok imaju robe, ali sve one svježe namirnice brzo se rasprodaju. Kafići i restorani ne rade i zbilja sve izgleda žalosno.'

A kako vi provodite ove dane?

'Kao što rekoh, doma sam, vježbam po programu. Na svu sreću, mama Zdravka je sa mnom, pa ipak imam s kime razgovarati. Ona odlazi u trgovinu, ali pazimo da se ne izlaže opasnostima. I nadamo se samo da će se ova situacija što prije okončati.'

Priča li se o mogućem prekidu prvenstva?

'Nažalost, mislim da još nitko ne zna kako će se razviti situacija, jer mijenja se iz dana u dan. Nama, kad su nas poslali kućama, rekli su da ćemo imati novo okupljanje 23. ožujka. Hoće li biti tako, zbilja ne znam.'

Kad smo već kod Almerije, kako je raditi s Gutijem, velikim Realovim igračem koji je polako počeo graditi trenersku karijeru?

'Ugodno. Koliko vidim, nogomet ima u malom prstu, a što ni ne čudi kad je imao i veliku karijeru. No ono što me još više iznenadilo jest briga oko igrača. Iako smo se, zbog mojih terapija u klubu, mimoilazili, često me znao pitati kako sam, treba li mi što. A što se igre tiče, u našoj polovini često igramo s tek dva, tri dodira, dok u zoni, kada napadamo, a nalazimo se na 30 metara od protivničkog gola, dopušta slobodu i kreaciju, što mi se jako sviđa.'

U ovom trenutku Almeria je treća u Segundi Division, što znači da ste u zoni koja donosi doigravanje za ulazak u La Ligu. To bi i vama omogućilo odlazak iz Rome.

'Da, još sam uvijek njezin igrač, ali Almeria je dobila pravo prvokupa. I vjerujem, ako uđemo u La Ligu, da će se tako i rasplesti situacija.'

Čujete li se s nekim od bivših suigrača iz Dinama? Pratite li rezultate 'modrih' i što kažete zna uspjeh mlade momčadi koja je izborila okršaj s Benficom u juniorskoj Ligi prvaka?

'Čujem se često s Danijem Olmom, s Markom Rogom... Ponekad i s Markom Pjacom. Ali njih više nema u Dinamu. Drago mi je zbog iskoraka 'modrih' u Europi, a i rezultati ove mlađe generacije potvrda su dobrog rada. E da, čujem se i s Antonijom Marinom, koji je dio te generacije. I poželio sam njemu, odnosno svima njima, da odu što dalje. Velika je to stvar', zaključio je Ante Ćorić, koji je u 12 ovosezonskih prvenstvenih nastupa skupio nešto manje od 500 minuta na terenu. Bilo bi ih kudikamo više da nije bilo ove teške ozljede. Ali ona je sada iza ovog, još uvijek mladog igrača, a pred njim je još puno godina vrhunskog nogometa.