Sajmanov je osuđen za članstvo u bandi Sevastopoljskie – klasičnoj, čini se, gangsterskoj skupini kakve su 90-ih haračile raspadnutim SSSR-om, a nazvana je po moskovskom hotelu Sevastopolj, u kojem se tih godina utaborila da bi s distance upravljala banditskim ratovima u Tatarstanu. Skupa s još 13 kompanjona, Sajmanov je osuđen za ubojstvo 20-ak ljudi te još niz pokušaja umorstva, zatim za otmice, ilegalno nošenje oružja i slične mafijaške prakse.

Bivši sportski direktor kluba iz Tatarstana, najistočnijeg sudionika Lige prvaka u njenoj povijesti, na slobodu će vjerojatno izaći već za tri i pol godine. Uračunato mu je vrijeme provedeno u pritvoru, a Kommersant piše da je izbjegao veću kaznu priznavši krivicu u nagodbi prije početka procesa.

Do uhićenja 2008. godine Sajmanov je bio jedan od pripadnika novovjeke tatarstanske vlastele, onih 'uvaženih poslovnih ljudi' po čijim biografijama nije preporučljivo čačkati.

U Rubinu je radio svega dvije godine, ali je navodno bio glavni za financije i pregovore prilikom dovođenja igrača. Upravo su u tom periodu dres rubinske boje prihvatili nositelji igre budućeg šampiona: Rebrov, Semak, Karadeniz, Savo Milošević, Stjepan Tomas...

Nogometni klubovi u Rusiji bili su redovita meta mafijaša nakon pada sovjetske diktature. No banditsko podrijetlo još uvijek znade izgmizati ispod njihovih novih tepiha.

Početkom mjeseca u atentatu u Moskvi ubijen je Jurij Šišlov, bivši zamjenik generalnog direktora FK Šinnik iz Jaroslavlja. Neki mediji opisivali su Šišlova kao medijski povučenog, ali u nogometnim krugovima znanog 'antikriznog menadžera' - čovjeka s vezama u sudskim i kriminalnim strukturama, koji je na svoje maglovite načine rapidno podigao seriju manjih klubova, ali ih je i običavao napustiti u egzistencijalnom rasulu.