U pretposljednjem kolu sezone 2017./18. Nenad Bjelica preuzeo je Dinamovu klupu. Bio je treći trener te sezone koji je vodio 'modre', što je, bez obzira na njegov trenerski životopis, ostavljalo sumnju u moguća lutanja čelnika maksimirskog kluba.

U sljedećih nekoliko mjeseci uspio je složiti momčad po svom ukusu, doveo je u klub hrvatskoj javnosti nepoznatog Kadziora, 'rehabilitirao' Mislava Oršića i Brunu Petkovića te odmah u jesenskom dijelu sezone 2018./19. ostvario san mnogih Dinamovih navijača, osiguravši kroz Europsku ligu nastup u tzv. europskom proljeću.

Odmah nakon što je ispao od Benfice, u proljeće ove godine, hrabro je poručio kako s istom momčadi ide i po Ligu prvaka. Doduše, ne baš istom, jer u međuvremenu su igrači stasali, neki i 'eksplodirali', poput Danija Olma, no trener Bjelica imao je viziju, a planirano je i ostvario. Barem što se tiče ambicija navijača.

Međutim za 48-godišnjeg Slavonca koji je, osim za Osijek, igrao za njemačke, španjolske i austrijske klubove, jer poraz 1:4 od Manchester Cityja, a koji je, uz nepovoljan rezultat u drugom dvoboju skupine, to jest pobjedu Atalante kod Šahtara, prouzročio pad na posljednje mjesto u skupini C - to je bio rezultatski neuspjeh.

'Razočarani smo jer nismo ponovno prezimili u Europi'

Dan nakon poraza protiv Cityja u goste su mu pod maksimirski jug stigli prijatelji iz Spezije, donijeli mu i prigodni poklon, ali iako je profesionalno odrađivao već dogovoreni intervju za tportal, znamo da mu je bilo teško u dubini duše.

Razočarani smo zbog toga što nismo ponovno prezimili u Europi. Mislim da smo to zaslužili svojim igrama u grupnoj fazi Lige prvaka. Ali s druge strane možemo biti ponosni na sve ono što smo postigli, kako smo igrali, kako su nas navijači bodrili, kakvu smo atmosferu stvorili u gradu. Dobivamo puno poruka podrške od ljudi koji su stvarno uživali u ovim našim igrama. Ljudi cijene to da igrači na terenu daju sve od sebe i u porazima ih onda slave, a tako je bilo i u ovoj utakmici protiv Manchester Cityja. Jednostavno, protivnik je bio bolji, moramo mu čestitati na tome. A ni u drugoj utakmici rezultat nam nije odgovarao te moramo to prihvatiti i ići dalje. Jer porazi i služe tome da bi vas ojačali, da biste iz njih izvlačili određene zaključke. Tako da ako tako gledate na to, onda su porazi i dobrodošli.

>> Nenad Bjelica - od ratnih dana Osijeka i poziva velikana iz Madrida do austrijske idile i trofeja s Dinamom

Igrači su bili silno razočarani. Može li ih to ispadanje poljuljati na duže vrijeme?

Htjeli mi to priznati ili ne, razočarenje je prisutno. Slično stanje bilo je i poslije one utakmice sa Šahtarom, kad smo kod kuće prosuli prednost od 3:1 u zadnjim minutama. Bilo je i tada veliko razočarenje, ali kada prespavate koju noć, sve dođe na svoje. Tada smo taj proces morali još više ubrzati jer smo imali nove izazove. Jednostavno, život je takav da nema gledanja unazad, već samo naprijed. Imamo još utakmicu s Rijekom 18. prosinca, u kojoj želimo pobijediti, i zato nema kuknjave. Fokus je na onome što dolazi.

S obzirom na postavljene ciljeve uoči početka sezone, a bio je to ulazak u Ligu prvaka, možete li sada reći da ste zadovoljni. Ili ipak niste, jer momčad nije uspjela izboriti nastavak natjecanja u proljeće ni kroz Europsku ligu?

Zadovoljan sam time kako smo igrali i kako smo se prezentirali u Ligi prvaka. Očekivao sam i cilj mi je bio da prođemo grupu kao drugi ili kao treći, svejedno. Postavio sam visoke ciljeve. A kako to nismo ostvarili, ne mogu biti prezadovoljan. S druge strane, ponosan sam na način na koji se ekipa borila, kako je igrala, kako se nosila s protivnicima koji su u svemu superiorniji u odnosu na nas. U dvije utakmice protiv Atalante imamo bolji skor, sa Šahtarom imamo izjednačen skor, iako smo bili jako blizu da i s njima imamo bolji skor. I kažem, samo su detalji odlučili, odnosno mala doza nesreće, da nismo prošli skupinu. To nas može činiti ponosnima i zadovoljnima, ali želio sam proći skupinu, na ovaj ili onaj način, no nismo to ostvarili i zato osjećam sitno nezadovoljstvo.

'U Hrvatskoj nitko ni ne misli da nam može biti konkurentan'

Je li taj cilj, odnosno želja da prođete u osminu finala Lige prvaka bila ipak malo previsoko postavljena?

Uvijek postavljam visoke ciljeve. Jer postavljanjem niskih ciljeva, lako ostvarivih, niti ti napreduješ, niti napreduje momčad. A ja mislim da su igrači, i kao momčad, ali i individualno, jako napredovali. Jer od njih u svakoj utakmici tražim maksimalnu koncentraciju i maksimalno zalaganje, da daju sve od sebe. I onda je njihov napredak i veći i brži. A što bi bilo da sam im postavio kao cilj samo ulazak u Ligu prvaka, bez osvojenog boda - o čemu bismo onda danas razgovarali? Ovako razgovaramo o Dinamu koji je bio konkurentan s vrhunskim momčadima, koji je u tri utakmice privukao skoro 100.000 navijača, koji je napravio kvalitetnu atmosferu u gradu, ali rekao bih i u hrvatskom nogometnom okružju generalno.

Kad ste već spomenuli hrvatsko nogometno okružje, koliki je Dinamu problem biti konkurentan u Europi kad u domaćem prvenstvu ipak nema toliki broj jakih utakmica. Bez obzira na to što je Hrvatski Telekom Prva liga sada sve izjednačenija.

Da imamo puno više jačih utakmica u našoj ligi, sigurno bi nam bilo lakše konkurirati u tim europskim utakmicama. Ali kada vidite da svi na ovaj naš stadion dolaze braniti se, nitko ne pokušava igrati i nadigravati se, onda vam to dovoljno govori o tome koliko nam je na neki način teško biti konkurentan u Europi. Jer u Hrvatskoj nitko ni ne misli da nam može biti konkurentan, ne dođe s otvorenim gardom i proba nositi se s nama. Tako da, iako su utakmice u HT Prvoj ligi dosta teške baš zbog toga, jer su svi zatvoreni i ne žele igrati, imamo potpuno drugačiji tip utakmica kada igramo sa superiornijim protivnicima, koji igraju otvoreno, koji drugačije napadaju, ali se i drugačije brane. I onda ta adaptacija, iz utakmice u utakmicu, nije lagana, a ni fizički napori nisu isti.

Dinamu je nakon ispadanja iz europskih natjecanja ostala 'samo' HT Prva liga te hrvatski kup. Može li to predstavljati problem za motivaciju igračima poput Oršića, Petkovića, Olma… Odnosno hoćemo li sada češće gledati Ivanušeca, Điru, Majera?

Kao prvo, moramo vidjeti što će se dogoditi u zimskom prijelaznom roku, hoće li nas napustiti netko od naših igrača, hoće li za nekoga doći kakva ponuda, pa ćemo onda vidjeti kakvom ekipom raspolažemo. Prošlog proljeća imali smo 24 utakmice, u prvenstvu, kupu i Europskoj ligi, a sada bez Europe, ali ako bismo išli do finala kupa, imali bismo ih 20, što je samo četiri utakmice manje. I zato će, ukoliko budemo išli do finala, napori biti manje-više isti. Vidjet ćemo. Htjeli smo i ove sezone više rotirati, ali vidjeli smo da to nije moguće. Jer ne vrijede ista pravila ponašanja u jednoj i drugoj godini. Prošle sezone imali smo malo drugačiju ekipu, prošle godine mnogi su igrači bili zadovoljni kad bi igrali HT Prvu ligu. Ove godine za neke je to zadovoljstvo manje. I onda, jednostavno, moraš raditi neke stvari na drugačiji način. Znači, recept od prošle ne mora baš funkcionirati i ove godine. Zbog toga su neki igrači bili malo preopterećeni. Osim toga, važno je napomenuti da smo u ovih godinu dana stvorili pet novih reprezentativaca, Oršića, Petkovića, Perića, Olma i Gojaka. Što su dodatni napori koje oni imaju u reprezentativnoj stanci, kada igraju, tako da sve to utječe i na formu momčadi. Naravno da nam ne treba 30 igrača u kadru za proljeće. Vidjet ćemo hoće li netko otići, hoćemo li koga prodati ili će se netko od mladih vratiti s posudbe. Sve ćemo to procjenjivati u prvom mjesecu sljedeće godine.

Jeste li možda preblagi u odnosu s igračima ako vas neki od njih ne prate?

Njima sam i trener i prijatelj. U nekim situacijama i otac. U javnosti sve najbolje o njima, ali privatno im kažem svoje iskreno mišljenje. Oni to znaju i mislim smo da tim odnosom i postigli sve ovo u zadnjih godinu i pol. Jednostavno, imamo iskren odnos te očekujem puno od igrača na terenu, a očekujem da se ponašaju profesionalno i odgovorno i izvan terena. Oni su igrači Dinama i kao takvi moraju biti primjer svim drugima. Na terenu zahtijevam puno od njih, prvenstveno da daju sve od sebe, da ispunjavaju zadatke koje stavimo ispred njih, a privatno imamo jako opuštenu i familijarnu atmosferu, u kojoj bi se svatko trebao dobro osjećati. Uvijek imate igrača koji je malo nezadovoljniji zbog svoje minutaže, ali to je svugdje tako. I nismo nikad imali nekih većih problema zbog toga, a na što sam jako ponosan.

Iako je evidentno to da je Dinamo bolji od drugih hrvatskih klubova, postoji li koji igrač u nekom od hrvatskih klubova kojeg biste željeli u svojoj momčadi?

Naravno. I gledamo. Ali ne bih ja tu sada prostituirao igrače, dajući imena u javnost. Nema to smisla, ne želimo nekome nabijati cijenu. Ali definitivno ima dobrih igrača, onih koji bi možda u perspektivi mogli nositi Dinamov dres. Gledamo i međunarodno tržište, jer obično su ovi domaći igrači skuplji nego oni koje dovodimo izvana. Puno ćete lakše naći igrača iste kvalitete, možda čak i besplatno, nego uzeti nekog hrvatskog igrača, mladog, perspektivnog, jer klubovi sada traže po dva, tri milijuna eura, što je za Dinamo još uvijek velik novac. A takve rizike ne želimo.

Kakve su vam ambicije u 2020. godini, posebno u onom jesenskom dijelu, odnosno novim europskim izazovima?

Još imamo puno planova u ovoj sezoni, a to je dvostruka kruna. Mislim da imamo dovoljno kvalitete za taj uspjeh. Ali moramo puno raditi za to. I onda ćemo vidjeti u ljeto gdje smo i što smo te tko nas je napustio. I vjerujem da ćemo, to jest nadam se, kroz Ligu prvaka opet imati što pokazati.

Najveća želja za novi posao španjolska, talijanska ili njemačka liga

Nedavno ste dobili veliko priznanje jer bili ste gost predavač u velikoj nogometnoj instituciji kao što je Barcelona. Dakle vaš rad se cijeni. Vidite li sebe u budućnosti, bolje reći u skoroj budućnosti u nekom od velikih klubova?

Živim iz dana u dan. I ništa ne planiram. Imam ugovor s Dinamom još godinu i pol. U nogometu nikad ne znate što se može dogoditi za mjesec dana, za tri mjeseca, za šest mjeseci ili godinu dana. Zato ni ne planiram. Radim svoj posao najbolje što znam, ne opterećujem se previše budućnošću. U Dinamu mi je lijepo, blizu sam obitelji (op.a., koja inače živi u austrijskom Klagenfurtu), ugodno mi je raditi s ovim igračima i s ovim ljudima u klubu. Imam podršku navijača, i to su neke stvari koje me zadržavaju u Dinamu. A ja imam dovoljno i energije i snage da nastavim s ovim poslom, i dok tako bude, bit ću u Dinamu.

Dobro, ali sigurno postoji nekakva ambicija, barem za daljnju budućnost?

Najviše bih volio u španjolsku, talijansku ili njemačku ligu. To su lige u kojima mislim da bih mogao dobro raditi. Govorim te jezike, u Italiji sam već bio, u Španjolskoj sam igrao, baš kao i u Njemačkoj, znaju me ljudi. I cilj je doći do liga petice, ali hoće li to biti neka od te tri zemlje ili neka druga, nikad ne znate. Ambiciozan jesam, želim napredovati, želim jednog dana završiti u takvoj ligi. No, ponavljam, dok imam energije i radosti raditi u Dinamu, dotad sam ovdje.

Vidjeli smo na kraju utakmice protiv Cityja da ste se srdačno zagrlili s Pepom Guardiolom. Je li vam možda dao kakav savjet ili obećao preporuku? I gledate li u njega kao u neki svoj uzor?

Ha, ha... Ne, nemam uzora. Želim stvoriti neki svoj stil, svoj način rada, nikoga kopirati pa biti nečija loša kopija. Naravno da od trenera kao što je Pep, kao što je Klopp, kao što je Mourinho ili Ancelotti, možeš puno naučiti. I ja kao trener svakodnevno učim i pokušavam napredovati. Pep je jedan od najboljih svjetskih trenera, i to uopće nije upitno, a vjerujem da ove godine ima i veliku šansu osvojiti Ligu prvaka. Siguran sam da će doći do polufinala. A što mi je rekao? Ništa. Čestitao je na dobro odigranoj Ligi prvaka, a ja sam njemu poželio uspjeh.

Potencijalni nasljednik izbornika Zlatka Dalića

Mnogi su vas nakon ovakvih Dinamovih prezentacija i rezultata najavili kao potencijalnog hrvatskog izbornika, odnosno nasljednika Zlatka Dalića?

Ne bih ništa komentirao zato što onda ispada da se nudim. Mislim da je svakom hrvatskom treneru želja biti izbornikom jednog dana. Hoće li se to dogoditi za šest mjeseci, tri ili deset godina, ja to ne znam. Možda se neće nikad dogoditi, možda me ne budu ni htjeli u Savezu, to ne mogu znati. I da pitate bilo kojeg hrvatskog trenera, rekao bi sigurno isto što i ja.

Svojevremeno ste hrabro slali poruke izborniku Daliću kako imate igrača i za njegovu vrstu, a kasnije smo se i uvjerili da ste bili u pravu. Ima li još potencijala?

Imamo pet, šest igrača u mladoj reprezentaciji. To su Moro, Majer, Ivanušec, Marin, Kulenović. Svi su oni budućnost hrvatskog nogometa. Kad će oni zaigrati za A reprezentaciju, pitanje je vremena. Moro ima veliku konkurenciju na svojoj poziciji, isto tako Majer i Ivanušec, vezni igrači, a znamo da u našoj veznoj liniji imamo igrače poput Brozovića, Modrića, Rakitića, Pašalića i Vlašića te je stvarno teško ući u reprezentaciju pokraj njih. Ali oni su tu, s vremenom će dobivati šansu. Dinamo ima potencijala pomoći reprezentaciji, ali sve u svoje vrijeme.

Reprezentacija na Euru?

Imamo dobru skupinu, realno je prolazna. Trebat će se dobro pripremiti nakon naporne sezone. Izbornik Dalić je na neki način u ovih zadnjih godinu dana renovirao reprezentaciju. Uveo je šest, sedam novih igrača. A što je bilo i vrlo važno u ovom periodu. Sigurno mu to nije bilo lako jer imaš pritisak rezultata, a s druge strane potrebu za obnavljanjem reprezentacije nakon odlaska Subašića, Ćorluke i Mandžukića te ozljede Vrsaljka. Mislim da je on to jako dobro napravio, da ima dobru bazu i da će sada samo finese odlučivati o tome tko će biti u reprezentaciji. Reprezentacija dobro igra i vjerujem da može izvući dobar rezultat.

A to bi nakon svjetskog srebra bilo...?

Treba težiti prolasku grupe, a onda ići od utakmice do utakmice. Kad se uđe u nokaut-fazu, onda je sve moguće.