Novac pokreće svijet. Novac je pokrenuo i hrvatsku nogometnu reprezentaciju da prvi reprezentativni termin u 2013. godini ispuni naoko bizarnim gostovanjem u Londonu, gdje će odmjeriti snage sa selekcijom Južne Koreje. Stadion Fulhama, nogometno nevrijeme – 15 sati u radnom danu - jasno je da su Korejci, domaćini susreta, sve podredili sebi primjerenoj satnici.

No dobro, barem su reprezentativci pošteđeni dalekog puta u Koreju, a želimo vjerovati da će zarada HNS-a biti primjerena ugledu reprezentacije. Međutim dvoboj s Korejom nije tema ove Tribine

Nakon što je lani u četiri utakmice upisao tri pobjede i jedan neriješen ishod – na teškom gostovanju u Belgiji - Igora Štimca čeka godina izazova, ali i moguće potvrde. Nije mali broj onih koji još uvijek dvoje o njegovim izborničkim kvalitetama, koji glasno propituju njegov odabir igrača, a sigurno ima podosta i onih koji, zlobno, priželjkuju posrtanje u nastavku kvalifikacija. Iako se već sada stvara golema buka u medijima uoči dolaska Srbije u Zagreb, iako se potenciraju nenogometne teme i odnosi, moje je mišljenje da dvoboj sa Srbijom 22. ožujka nikako nije ključan za uspješno okončanje kvalifikacija i odlazak u Brazil.

Šest je kola do kraja i ostavimo po strani Belgiju i Srbiju - vjerujem da stopostotan učinak protiv Makedonaca, Škota i Velšana otvara put za Copacabanu. Srbi su u toj računici već izgubili punih pet bodova, mi i Belgijanci za sada smo sve dobili, ali Belgijanci još nisu igrali s Makedonijom, najopasnijom od te tri mine. Iako je uvučen u medijski obračun sa Srbima, znam da i Štimac razmišlja vrlo slično.

Pogledajmo ipak što ga čeka do kraja ove godine. Koreja je test na kojem želi natjerati igrače da i prijateljske oglede dožive ozbiljno. Je li to moguće s Modrićem, Mandžukićem, Srnom, iskusnim lavovima koji znaju da se na Craven Cottageu ništa bitno za njihov status neće dogoditi? Teško. To je prijetnja usmjerena mlađima, od kojih Štimac želi stvoriti skupinu bojovnika koji će jurišati bespogovorno. Ali mladih baš i neće biti mnogo na ovoj utakmici, pa vjerojatno želi preventivno 'opržiti' Lovrena, možda Vukojevića, možda Kranjčara, pa možda čak i Eduarda i Olića, ne bi li ušli maksimalno angažirano.

A iza svega, možda, postoji generalni plan 'čišćenja' reprezentacije i otvaranja nekih mjesta mladoj gardi na koju Štimac sigurno računa. Budući da je motiv ove utakmice zarada, tek kraj ožujka donosi pravi test sa Srbijom. Iako, ponavljam, rezultatski to sigurno neće biti ključna utakmica, Štimac može pobjedom silno profitirati. Čak i oni koji nogomet ne prate pozorno, neće izbjeći gledanje te utakmice. Ponovo će se ložiti i nacionalne vatre, a prva nogometna pobjeda protiv najljućih suparnika promovirala bi Štimca u nacionalnog junaka.

Poraz pak, ako uspije pametno pripremiti medijsku sliku, neće biti doživljen tragično. Za Štimca jednako ili čak važnije u sljedećih šest utakmica bit će selektiranje konačne momčadi za Brazil ili, u najgorem slučaju, za sljedeći ciklus kvalifikacija. Čini mi se da bi mu to mogao biti čak i teži zadatak. Siguran sam da u svojim planovima ozbiljno razmišlja istrčati u Brazilu (nemojte ovo doživjeti kao prejudiciranje ishoda kvalifikacija) s Kovačićem, Radoševićem i barem još jednim igračem koji će donijeti svježu krv i novi zanos.

Ali to traži i oproštaj od nekolicine 'zaslužnih', a to je uvijek bolno i medijski nepopularno. Čeka ga i potpuno besmisleni 'teret' Sammira, koji jednostavno ne može biti teret, zato što je sigurno reprezentativna klasa – ali kao da je to bitno. Protiv Koreje će stotke upisati Plete, Srna i Joe. Ali hoće li sva trojica živjeti do Brazila?

Teško. Je li ova utakmica samo prilika Petriću za častan oproštaj na njegovu stadionu? Možda. Hrvatska nogometna reprezentacija u dobrom je položaju da osigura nastup na još jednom velikom turniru, a za Igora Štimca 2013. je godina koja će bitno usmjeriti njegov život i karijeru. Osobno, želim mu mnogo sreće i uspjeha za dobrobit cijelog hrvatskog nogometa.