Tako se u NBA ligi posebno vodi kategorije 50–40–90. O čemu se radi? Kako bi igrač mogao ući u tu kategoriju i odabrano društvo mora kroz cijelu sezonu imati ukupan šut minimalno 50%, zatim šut za tricu 40% i slobodna bacanja 90%.

Posljednji kojem je to uspjelo je Kyrie Irving iz Brooklyn Netsa u sezoni 2020–21.

Dodajmo tome da postoji i minimalan broj ubačenih lopti u sezoni pa tako u odabrano društvo mogu samo igrači koji imaju minimalno 300 ubačaja iz igre od čega minimalno 82 trice (u prosjeku jedna po utakmici) te minimalno 125 ubačenih slobodnih bacanja.

Kad je najbolji hrvatski košarkaš Bojan Bogdanović u pitanju ispod radara je prošlo kako u dresu Detroit Pistonsa igra možda i svoju najbolju košarku u karijeri. Trenutačno je na prosjeku od 20,8 koševa, 3,7 skokova i 2,6 asistencija, ali ono još važnije jest podatak kako je vrlo blizu ulaska u elitni klub 50–40–90, u koji je prvi ušao legendarni Larry Bird u sezoni 1986–87. Ponovio je to i sljedeće sezone…

Ova kategorija rezervirana je isključivo za vrhunske šutere, a podatak kako su u povijesti NBA lige – ili točnije od 1979. godine kad je uveden šut za tri poena – samo devet igrača u povijesti ušlo u ovo društvo – sve govori. Stephen Curry, kojeg mnogi smtatraju najvećim puterom svih vremena, u ovu kategoriju se probio samo jednom i to u sezoni 2015–16. kad je bio MVP sezone (najkorisniji igrač).

Jubilarni deseti lako bi mogao biti upravo Bojan Bogdanović koji trenutačno ima šut iz igre 48.1%, trice 40.8% i slobodna bacanja 89.6%. Vrlo blizu Kluba 50–40–90 bio je u svojoj zadnjoj NBA sezoni 1992-93. i Dražen Petrović koji je zabijao 22,3 koša po utakmici uz šut iz igre 51,8%, trice 44,9%, ali nije ispunio normu kad su u poitanju slobodna bacanja (87,0%).

Listu devetorice igrača (Steve Nash to je uspio čak tri puta) pogledajte OVDJE.