Boje milanskog Intera i Hrvatskog Dragovoljca, maleno igralište pored impozantnog spomen parka Dudik, djeca na terenu i stariji ljudi u građevinskim radovima... Običan dan u životu najmlađeg vukovarskog sportskog kluba HNK Mitnica.

Osnovan je 2008. kako bi se nakon političkih igrica nastavila gradnja igrališta, a s radom je započeo 2011. godine. Klub su osnovali branitelji, kvartovska ekipa koja je čvrsto odlučila dati klub svojemu dijelu grada koji broji oko tri tisuće stanovnika.

'Svaki početak je težak, takav je bio i naš. prvu sezonu igrali smo na igralištu naših prijatelja NK Dunav iz Sotina, a u to vrijeme smo nabavili kućice koje su ranije koristile izbjeglice i tako stvorili uvjete za igranje u svom domu. Bilo nas je desetak suosnivača i s iznimkom jednoga i dalje smo svi na okupu,' počinje za tportal predsjednik kluba Antun Karaula.

O svom slavnom ratnom putu ne želi govoriti, no zaneseno priča o mladoj povijesti kluba.

'Guramo polako. Prve tri godine igrali smo u trećoj Županijskoj ekipi i zatim napravili momčad s kojom smo lakoćom ušli u viši rang u kojemu smo i danas. Na početku smo vukli ljude na cesti za rukav i tražili da igraju, ali sad imamo stabilnu ekipu i trenera koji unatoč nedostatku napadača voli napadačku igru. Koliko god me to nekada nervira,' kroz smijeh nastavlja...

'Igračima damo po 100, 200 kuna premija kada možemo. Trudimo se osigurati opremu i hranu, Grad pomaže sa 60.000 kuna godišnje i tako možemo pokriti nezaobilazne troškove prema HNS-u. Cilj je za tri, četiri godine pokušati izboriti prvu Županijsku ligu, ali s ovakvim financijskim stanjem to neće biti moguće. Ove sezone cilj je ostanak pa ćemo razmišljati o budućnosti.'

Dok on govori 30 metara iza prijatelji kluba grade nastavak sve pristojnijeg klupskog kompleksa.

'Nemamo kud s traktorima pa gradimo garažu. Bit će tu još svega, volje imamo.'

Klub ima juniorski pogon i gradi temelje stvarajući generaciju 'pionira'. No, nemaju trenera...

'Nitko neće raditi volonterski, a novca nemamo. No, krećemo u dobrom smjeru i već vadimo igrače iz omladinskog pogona za prvi sastav. No, taman kada dođu u neku zreliju dob i maturiraju često odlaze na faks pa ih gubimo... Tu nema lijeka, ali iz te kože ne možemo. Ponosni smo što smo najgledaniji klub u gradu s prosječno prodanih 80 karata po utakmici, s nama obično putuje i desetak navijača i spremni smo na bitku za ostanak. Nije lako, srpski klubovi iz općine ulažu određena sredstva koja mi nemamo, ali kad nam se malo uhodaju novi igrači trebali bi biti konkurentni skoro svima,' dodaje Karaula.

Održavaju prijateljske odnose s drugim klubovima na sportskoj i braniteljskoj bazi. Gostovali su na turnirima u Šibeniku, Tomislavgradu, Dubrovniku, a u klupskom kafiću dominiraju Hajdukova obilježja.

'Ma to naš konobar stavlja... Navijamo svatko za svoje, ali netko nam je nedavno maznuo veliku Dinamovu zastavu pa moramo nabaviti novu. Cilj je urediti manji teren i riješiti pitanje rasvjete da klinci imaju uvjete za igru. Mic po mic smo došli do ovdje i nećemo stati,' u klasičnom slavonskom tonu završava klupski predsjednik.

451473,451198,451191,451186