Za najboljeg igrača po izboru kapetana najboljih hrvatskih klubova 29-godišnji Bruno Petković izabran je i 2019. godine. U međuvremenu je postao i hrvatski reprezentativac, važan kotačić Dalićeve vrste, a igrao je važnu ulogu na Svjetskom prvenstvu u Katru 2022. godine.

Prvi dio sezone 2023./24. SuperSport Hrvatske nogometne lige je okončan, a godina je pri izmaku. Stoga smo na tportalu, u suradnji s kapetanima svih klubova SuperSport HNL-a, birali najboljeg nogometaša godine.

>> Bruno Petković je najbolji u 2023., a odabrali su ga kapetani: Ovo je veliko priznanje!

Dakle 29-godišnji Metkovac itekako dobro zna koliko ova nagrada vrijedi, jer osvajali su je prije njega i Niko Kranjčar, Luka Modrić, Eduardo da Silva, Mario Mandžukić, Andrej Kramarić, Dani Olmo, Arijan Ademi, Marko Livaja..., ali i koliko ju je teško 'zaraditi'.

'Želim zahvaliti svima koji su glasali za mene. Ovo je veliko priznanje s obzirom na to da su upravo kapetani svih klubova HNL-a birali najboljeg igrača. Ovo je nagrada za moj trud i motivacija za dalje. Isto tako želim zahvaliti svojim suigračima, bez kojih sigurno ne bih dobio ovo priznanje', rekao je Petković nakon što je preuzeo nagradu tportala.

Petkoviću nije naštetilo ni to što je zbog ozljede propustio nekoliko utakmica jesenskog dijela prvenstva.

'Moja ozljeda? Nažalost, oštetio sam Dinamo i reprezentaciju, žao mi je zbog toga. Sada nosim drugačiju odgovornost nego prije, ali znam da sam htio najbolje iako nije tako ispalo. Volio bih biti još pametniji sljedeće godine i pomoći svojim momčadima da ostvarimo sve što želimo.'

'Pritisak je biti u Dinamu ako nisi prvi'

Za razliku od 2019. godine i prvog osvajanja ove nagrade, Dinamo je sada 'lovac'. Modri gledaju u leđa Hajduku, što je nova situacija za Petkovića i društvo. Donosi li to i novi pritisak?

Pritisak je biti u Dinamu ako nisi prvi. Ako si prvi i ne pobjeđuješ onako kako bi trebao, s lepršavom igrom i lijepim nogometom, onda si pod upitnikom i pod velikim povećalom. To je nešto što nosi Dinamo - dobiješ puno dobrih stvari, ali to nosi određeni pritisak. Puno dobrih igrača prošlo je kroz klub, dosta mlađih igrača dobro je igralo na posudbi, ali u Dinamu je teže. On je specifičan jer krećeš jako rano u ljeto i ako dovedeš pojačanja, teško im se odmah uklopiti jer Dinamu odmah treba rezultat. Prolaziš kroz ta pretkola i početak sezone, koji je najbitniji, a igračima koji su tek došli, pogotovo iz drugih podneblja, teško se uklopiti. Treba naći granicu između razumijevanja i nekad treba gledati da nam rezultat odmah treba - navikni se ili ne. To je realnost i jako je teško, ali lagao bih da ne kažem da je odlična stvar kad si u najboljem klubu. Osim toga, u zadnjih šest sezona četiri puta smo 'prezimili' u Europi. To je veliki uspjeh. Bilo je situacija u kojima smo svi mogli bolje, ali nadam se da ćemo u nastavku sezone dovesti Dinamo tamo gdje pripada.

>> MAXSport – najbolje od hrvatskog nogometa! Više informacija OVDJE.

U Dinamu se posljednjih sezona (pre)često mijenjalo trenere, pa je tako i ove sezone Igora Bišćana naslijedio Sergej Jakirović, a na startu mandata nisu ga mazili rezultati. Kako ga je tretirala momčad?

Treneri su uvijek imali podršku svlačionice i to vam garantiram, bar dok sam ja u Dinamu. Znate kakav sam i nikad nisam imao problema reći nekom treneru u lice bilo što. Bilo je rasprava s prijašnjim trenerima, jer nisam nikad bio lik koji je štedio sebe, ostale i reputaciju, samo s ciljem da ekipa bude bolja, da bude bolja kohezija između stožera i igrača. Uvijek sam se trudio da sve bude u najboljem redu i pošteno. Imao sam izleta i lošijih utakmica, a nervoze i reakcija s godinama je sve manje i manje, to ide s iskustvom. Ekipa kao ekipa, bio sam u puno svlačionica, a u Italiji sam ih promijenio dosta, i ne mogu reći nijednu lošu riječ za karakter igrača. Nikad nije bilo smicalica, igre protiv trenera ili povlačenje ručne. Stalno imamo sastanke, razgovaramo i nikad se nisam libio ukazati na bilo što mislim da treba promijeniti. U četiri oka ili pred cijelom svlačionicom.

Otvoreno o trenerima Bjelici i Čačiću

Spomenuli ste da ste sa svim trenerima imali iskren odnos i da su svi imali podršku svlačionice. No kad god bi se spominjala smjena trenera, mediji su uvijek servirali priču o povratku Nenada Bjelice.

Vjerujem da je to zato što smo tada napravili ozbiljne rezultate. Kada napraviš nešto prvi put nakon 50 godina, to je velika stvar. Došao sam u Dinamo kad je Bjelica već bio tamo, uredio je sustav i sve kako bi trebalo biti. Normalno je da je novom treneru teško kada dođe u novi sustav i treba mu da se navikne na način rada ekipe, baš kao što i ekipi treba da se navikne na novog trenera. Bjelica je sigurno odličan trener, naučio je i mene osobno puno toga, baš kao i cijelu ekipu. Ali kroz Dinamo je prošlo jako puno dobrih trenera i nekad ti treba taj segment sreće, treba ti pravi trenutak. Puno toga se treba poklopiti i za uspjeh jednog igrača, baš kao i za uspjeh jednog trenera.

Jedno ste vrijeme bili osporavani, ali trener Ante Čačić rekao je da će napraviti sve da svojim igrama izborite nastup na SP-u u Katru. A to ste i uspjeli.

Da, ne želim previše ulaziti u trenersku sferu, jer jednog bih dana mogao biti trener, a možda i ne. No gledam sada iz perspektive igrača. I nastojao sam učiti od svakoga. Bez obzira hoću li biti trener kasnije ili ne. Mislim čak da je teže biti trener nego igrač. Dok sam bio ozlijeđen i morao sam promatrati 'sa strane', bilo mi je jako teško. Puno frustracija, jer misliš da bi se trebalo raditi na jedan način, a radi se na posve drugačiji način. I da sam ulazio u rasprave - jesam. Ulazio sam u rasprave i s trenerom Čačićem, možda čak i najviše. Jer smo gledali na neke stvari na drugačiji način. I završilo je tako kako je završilo. Još uvijek sam mišljenja da smo tu Ligu prvaka mogli odraditi na puno bolji način. No to je prošlost. I tko zna, možda bi moj način bio neispravan.

Osim što vas je trener Čačić vratio u formu, samim time i u hrvatsku reprezentaciju, morali ste i vi nešto mijenjati u stilu igre, jer izbornik Zlatko Dalić od vas je tražio da ste bliži golu.

Pokušavam na maksimalan način pomoći ekipi. Nekad pogrešno, s previše spuštanja. Nekad se loše krećem, nekad sam u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. Ili nisam na mjestu na kojem bih trebao biti. Imam nekakav stil nogometa, ali uvijek se pokušavam prilagoditi da pomognem ekipi. Nisam nikad bio igrač osobne statistike, nikad nisam gledao sebe. I ne volim igrače koji to rade. Imam čak i averziju prema mnogim dobrim igračima zato što se osjeti da gledaju sebe. Ne volim to, a pokušavam se istaknuti kroz momčadske uspjehe, nikad neću biti škrt i nikad neću gledati osobnu statistiku ispred rezultata ekipe.

Kada biste vi dijelili bodove u ovom izboru, kome biste ih dali?

Zatekli ste me malo, nisam razmišljao o tome. Imam jako dobrih suigrača u Baturini, Mišiću, Ristovskom, imam jako dobrih protivnika u Livaji, Mierezu, Labroviću. Liga je jako dobra i podiže se kvaliteta HNL-a iz godine u godinu. Europski rezultati to ne prate, ali fali nam možda iskorak u infrastrukturi, školi i svemu da i drugi naprave iskorak u Europi. To je sve proces i mislim da će hrvatski nogomet rasti bez obzira na ovaj period u kojem liga stagnira.

Spomenuli ste Marka Livaju, dvostrukog osvajača ove laskave nagrade. Bili ste i suigrači u hrvatskoj reprezentaciji. Kako gledate na njegov nagli odlazak?

Sigurno će nedostajati jer je odličan igrač. Ali to je njegova osobna odluka. Bilo bi mi krivo da je donesena zbog nekog drugog. Ako je to njegova osobna odluka, u kojoj odlučuje čisto zbog sebe, svi to moramo poštovati. Ako je donesena zbog nečega što nije bilo korektno prema njemu ili nekome, to je nešto što treba uvidjeti i da se takve stvari ne događaju u budućnosti. Svi znamo kakav je igrač, odnosno da radi razliku. I koji donosi jako puno Hajduku, njihova je referentna točka. Žao mi je što u reprezentaciji nećemo igrati zajedno, ali odluku koju je on donio treba poštovati i to je njegova stvar.

O transferu i novom ugovoru s Dinamom

U rujnu ove godine produžili ste ugovor s Dinamom. Ali sjećamo se da su vas prije dvije, tri sezone spominjali u kontekstu mogućeg transfera u Barcelonu. Kada biste sada odlazili ili birali ligu, koja bi to bila?

To je bilo davno, stigao je nekakav poziv mom menadžeru, ali nije dugo trajalo. No bilo je zanimanja i nekih drugih klubova. Ovo je bila samo inicijalna priča i nije došla ni blizu realizacije. Međutim ja to niti spominjem, niti za čime žalim, jer takvih priča u ovom poslu ima jako puno. Bilo bi lijepo da se ostvarilo, ali nije to bio dogovor, pa da je propao u zadnjoj fazi. Italija? Nisam ni nju prekrižio, nikad si nigdje ne zatvaram vrata. Uvijek sam ostajao u dobrim odnosima sa svima, nikad nisam tražio svađu. Nekih preferencija nemam, niti ciljam da bih otišao iz Dinama. Ne želim otići pod svaku cijenu, ali ako se ukaže nešto što će biti dobro za moju budućnost, zašto ne? Ali želim osvojiti HNL s Dinamom.

Kraj je godine, odnosno ubrzo početak nove, 2024. Kakve su vam želje s Dinamom i reprezentacijom?

Imam dva velika cilja: prvo otići s reprezentacijom na Europsko prvenstvo, a onda tamo napraviti što je više moguće. Nema velikih i pompoznih izjava, trebamo ovo ili ono. Ići ćemo korak po korak, a vjerujem da možemo daleko dogurati. Što se tiče Dinama, naravno da želimo osvojiti naslov prvaka. To nam je primarni cilj. Napravit ćemo sve da to i ostvarimo.

Petković je prokomentirao i činjenicu da se napokon krenulo u projekt izgradnje novog maksimirskog stadiona.

Nisam siguran da ću toliko dugo igrati da dočekam izgradnju stadiona. Nisam toliko upućen da bih to mogao komentirati, ali se nadam da će stadion biti brzo izgrađen zbog svih koji dolaze iza mene.

A možda bi onda vaš sin Adrijan mogao to dočekati. Naravno, ako ga pustite u nogomet. Jer vaš put do zvijezda bio je težak ili, kako se to kaže, posut trnjem.

Sigurno ću tražiti da se razvija kroz sport i u kvalitetnom okruženju. Hoće li to biti nogomet ili nešto drugo, to će biti njegova odluka, u čemu se bude najugodnije osjećao. Želim samo da bude sretna i ispunjena osoba. Ali hoće li se baviti nogometom ili nekim poslom izvan sporta, to će biti apsolutno njegova odluka i imat će moju maksimalnu podršku.