Sandra je u 34. godini na svojim prvim paraolimpijskim igrama, ali prije umalo fatalne prometne nesreće 2009. nanizala je impresivan broj velikih natjecanja. Uvjerljivo je najbolja stolnotenisačica na ovim Igrama, no u kategoriji šest igra i s curama koje imaju veću mogućnost kretanja. Ipak, sve je protivnice precizno skenirala u pripremi natjecanja i ne skriva da očekuje zlato.

Nije poražena tri godine, a službena stranica Igara podsjeća da je ove godine i diplomirala. Vraćaju se na trenutak kada je Sandra odlučila vratiti se stolnom tenisu nakon nesreće, ključnom jutru nove životne etape.

'Užasna je bila pomisao da više nikada neću stati za stol. Ali kada se dogodilo prvo malo čudo i pomaknula sam nogu, vratila se i nada. Kada je rehabilitacija otišla dalje i došao je poziv, došla sam jedan dan u dvoranu u Prečkom i pronašla novi zanos za stolnim tenisom te budućeg supruga. Često se pitam kako bi mi život izgledao da nije bilo tog jutra', kaže Sandra i govori o svom Danielu koji joj je i partner, i suputnik i potpora. Sve što čovjek može poželjeti.

'Klasična ljubav na prvi pogled... Mi međusobno i oboje u isti sport. Stalno smo zajedno i sjajno mi pomaže s motivacijom. Ja sam i dalje bolja za stolom, ali približava mi se jer je veliki natjecatelj i za godinu, dvije ću imati problema', uz karakterističan širok smijeh nastavlja šampionka koja u utorak ima priliku osvojiti prvo vukovarsko olimpijsko zlato. Damiru Martinu pobjeglo je za nekoliko tisućinki i stavljeno je na čekanje do Tokija, sada dolazi nova velika prilika.

I prije nesreće voljela je stajati blizu stola dok igra; to joj je danas posebna prednost, uz superiornu tehniku koja je odvaja od konkurencije. Posljednja je prepreka Njemica Stephanie Grebe, jedna od cura koje pokušavaju kratiti lopte i tako si stvoriti priliku protiv - bolje od sebe. Mora pokušati, no dosad još nikome nije uspjelo. Sandra je na korak od zlata i ne misli stati.