Cibona je brzo stvorila prednost i rutinski je održavala do kraja dvoboja. U prvih deset minuta, cibosi su doslovce letjeli po terenu. Koševi s dodatnim bacanjima, trica Kusa uz prekršaj, nabacivanje za Andersona, bio je to užitak za oči.

Dominaciju Zagrepčana u tom razdoblju najbolje oslikava podatak da je Anderson (13), zabio više koševa od svih protivnika (11). Momčad iz Vršca nije bezazlen protivnik i bilo je jasno da neće pasti bez otpora. Tako su na krilima korpulentnog centra Vukosavljevića tijekom druge četvrtine spojili seriju 12:0 i smanjili prednost na 31:26.

Ipak, Cibona je ekspresno uzvratila i već do velikog odmora vratila dvoznamenkastu prednost. Ponovno je nezaustavljiv bio Alan Anderson, koji je unatoč lošem šutu (6/16) zabio 24 koša, uz pet koševa i četiri dodavanja.

Dvije minute prije kraja susreta, Hemofarm se vratio u život smanjivši na osam koševa razlike, no posljednje dvojbe otklonio je tricom Vukušić. To su mu bili prvi koševi na susretu.

Igrom su vrlo dobro dirigirali Kus i Calloway, dok je centarska linija uspostavila blagu prednost u skoku i tako nadoknadila slab šut za tri poena (3/15). Osim Andersona (24), u Ciboni su najviše zabili Calloway (18), Kus (12) i Prkačin (10). Hemofarm je predvodio Vukosavljević sa 18 koševa, no ostao je bez prave podrške suigrača. Prvenstveno je momčadi iz Vršca nedostajao učinak najboljeg igrača Milana Mačvana, kojega je naš predstavnik limitirao na samo šest koševa i dva skoka.

Cibona je svoj jedini nastup u finalu upisala 2004, kada ju je u Zagrebu svladao Reflex, a iako prostora za napredak ima, igra Cibone (naročito u prvom poluvremenu) mora zabrinuti i posljednjih sezona sjajni Partizan, koji je protiv Zvezde izborio peti uzastopni finale u ovoj ligi.

Bio je to dvoboj tvrdih obrana u kojoj se Zvezda nije dala slomiti, no nisu niti uspjeli dovesti susret do neizvjesne završnice. Partizan je njihov 190. međusobni dvoboj riješio rezultatom 64:58 u svoju korist i zasluženo došli do susreta za naslov.