Dojam je da su ljubitelji borilačkih sportova uvjereni da hrvatski boksači, UFC, K-1 i Pride borci, zarađuju milijune, no činjenica je da Hrvatska ovog trenutka nema čovjeka koji bi u ringu ili kavezu mogao zaraditi cifru koja se računa sedmeroznamenkastim brojevima
Vrlo cijenjeni hrvatski portal s tematikom borilačkih vještina Profightstore.hr, objavio je u petak vrlo zanimljiv tekst koji potpisuje poznati novinar Slobodan Mufić, a dotiče se teme zarada hrvatskih boraca u svijetu boksa, UFC-a, Pridea, K-1 i sličnih organizacija.
Poanta svega jest da se milijunski iznosi u svijetu borilačkih sportova zaista isplaćuju, no da bi netko dobio takav ček, mora jako puno iskrvariti na treninzima, imati brutalne borbe, strašan talent i, po mogućnosti, putovnicu neke zapadne države.
'Baš svaki naš borac s kojim sam razgovarao u posljednjih 20 godina potrudio se naglasiti da je krvavo zaradio svaku marku, dolar ili euro, da su ga menadžeri, treneri ili promotori zakidali, da je karijeru često financirao obiteljskom ušteđevinom i da je prije ili kasnije morao pokucati na vrata bogatog mecene', piše autor i dodaje:
'Osim malobrojnih izuzetaka, poput Željka Mavrovića ili Stipe Drviša koji su karijere završili kao kunski milijunaši, hrvatski boksači koji su karijere gradili nakon 1990. godine nisu mogli osigurati egzistenciju. Branko Šobot, Vedran Akrap, Stjepan Božić, Mario Preskar, Aske Vojnović i ostali njihovi kolege potpisivali su i unosne ugovore, boksali i za svjetske naslove ili razvukli karijeru na više desetljeća, no ozbiljan novčani ulov ipak ih je mimoišao ili nije bio proporcionalan uloženom trudu. S putovnicama neke zapadnoeuropske ili sjeveroameričke zemlje sve bi bilo kudikamo drukčije.'
Jasno, posebno poglavlje cijele priče odnosi se na neponovljivog Mirka Filipovića. Njegova popularnost, ali i snaga, znanje i vještina, osigurali su mu izvrsne ugovore.
'Prvih godina 21. stoljeća hrvatskim se borcima otvorilo novo tržište slobodne borbe. Priliku je najbolje iskoristio Mirko Filipović, koji je popularnost i zarade iz K-1 ringova umnogostručio prelaskom u ultimate fight. Inoki, Pride, UFC i Dream natjecali su se za njegove usluge i podizali cijenu do neslućenih iznosa. Vrhunac je bio meč protiv Franka Mira u rujnu 2010. godine, iz kojeg je Cro Cop izašao bogatiji za 1,200.000 dolara.'
Danas se Cro Cop više ne bori pod okriljem bogatog UFC-a, no njegova cijena još uvijek je vrlo visoka, nesumnjivo višestruko viša od bilo kojeg drugog hrvatskog borca u bilo kojem sportu.
'I dalje je Mirko Filipović najplaćeniji Hrvat u borilačkim sportovima i sasvim sigurno među desetak najplaćenijih boraca svijeta. Kad bi kompletna hrvatska borilačka zajednica stavila godišnju zaradu na hrpu, Filipovićeva bi cifra i dalje bila veća. Ovisno o disciplini, Cro Cop svoje udaračke usluge posljednjih mjeseci naplaćuje i nekoliko stotina tisuća dolara.'