Hrvatska nogometna reprezentacija s dvije uspješno odrađene utakmice u rujanskom ciklusu za odlazak na Euro sljedećeg ljeta u Njemačkoj, donijela je dodatni mir izborniku Zlatku Daliću, koji je proteklih dana boravio u Sarajevu i upoznao sve zainteresirane s mnogim detaljima iz svojeg 'izborničkog' života
Još od ljeta 2018. godine, kada je Hrvatska senzacionalno stigla do finala SP-a u Rusiji, uz nogometnu se reprezentaciju proživljavaju prekrasni trenuci. Možda ne uvijek sa sretnim završetkom, poput šokantnog Eura u ljeto 2021. godine, ali prosinačko SP u Kataru, pa lipanjska završnica Lige nacija u Rotterdamu, sve su to epizode koje su izvukle tisuće i tisuće ljudi na stadione, ulice, trgove...
A sve te uspjehe vežemo uz izbornika Zlatka Dalića, koji je preko noći sjeo na klupu 2017. godine i onda u Ukrajini spasio stvar. Ovog puta, na simpoziju u Sarajevu, naglasio je još jedan detalj, uz onu posvećenost i skromnost, koji krasi ovu reprezentaciju.
'Ova naša hrvatska reprezentacija je najurednija, najuređenija reprezentacija na svijetu! To odgovorno tvrdim. Po svemu najuređenija. Po ponašanju, radu, pristupu. Jamčim, najuređenija reprezentacija na svijetu', naglasio je Dalić.
Za razliku od današnjih vremena, kada je moderno ići zarađivati u Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate, Dalić je otišao 'orati i kopati', kako bi se izborio za svoje mjesto na trenerskoj karti.
'U početku, tamo prije i u Ukrajini 2017. godine, mene je bilo strah. Bilo me je strah jer ja ću sada doći u tu svlačionicu koju čine sve svjetske zvijezde, a prije toga sam 12 godina radio u Aziji. Tko sam ja? U ono malo vremena, dan-dva do te prve utakmice s Ukrajincima, nisam imao nikakvog vremena, prostora za neke velike promjene, izmjene. Mogao sam samo malo razgovarati, pokušati odgonetnuti što je valjalo prije, što ih smeta, što ne... Dobro, za nas i za mene, ta je ukrajinska epizoda sretno završila'.
Mi bi dodali, nije još završila, jer - na svu sreću - ona traje već šest godina. I mogla bi potrajati još barem tri, tj. do 2026. godine i SP-a u SAD-u, Kanadi i Meksiku.
'Hrvatska je imala ranije, tamo 2006. - 2008. godine, možda i bolje igrače, jaču reprezentaciju. No, nešto je nedostajalo. Uvijek. Možda se ranije dolazilo na okupljanja reprezentacije kako bi usputno igrači obavili dosta nekih privatnih stvari, pa se tu okupljala rodbina, puno ljudi i gubio se fokus. Sada je sasvim drukčije. Dobro, jasno, na moju sreću imam u momčadi i dalje i Luku Modrića'.
I za kraj...
'Ono najbitnije... Da biste u nečemu uspjeli, morati početi s dna. Mislim da je to jedna od rečenica iz filma o Toniju. Ja sam prije 13 godina bio u Saudijskoj Arabiji. Ona je sad u modi, ja sam bio tada, u pustinji, gdje nitko za mene nije ni pitao, niti pratio, znao. Bio sam na početku. Sad je, iz ove moje perspektive, moja situacija fantastična. Izbornik sam, stekao sam ime, status. Ne mogu reći i da me se ne uvažava u Hrvatskoj. Bio sam trenerom u HNL-u, ali sasvim drukčiji no danas. U sukobima, stalno u medijima i tu sam ja stisnuo prekidač i potpuno se promijenio. Kao što sam se promijenio i nakon Eura 2020. Dotad sam sve nastojao držati sam, kontrolirati, ali uvidio sam da to ne vodi ničemu, da nije dobro ni za mene i tada sam odlučio i bitno proširiti stručni stožer. Baš kao što nikada nisam nikoga potjerao iz reprezentacije. Onih kojih nema, sami su odlučili tako. Ja imam 23 sretnih u reprezentaciji. Oni koji nisu sretni, koji se tako ne osjećaju ondje, nisu više sada tu. Jednostavno. Ali, otišli su sami'.