Malo tko je uoči početka sezone mogao očekivati da će košarkaši Phoenix Sunsa stići do velikog finala NBA lige u kojem će igrati protiv Milwaukee Bucksa. No momčad predvođena 36-godišnjim Chrisom Paulom od početka sezone pokazala je da se na nju mora ozbiljno računati, a u taj savršeni stroj sjajno se uklopio i 27-godišnji Šibenčanin Dario Šarić. Naime postao je tek peti hrvatski košarkaš u finalu NBA lige. Prije njega to je uspjelo Draženu Petroviću, Toniju Kukoču, Žanu Tabaku i Anti Žižiću.

Na pitanje kakav je osjećaj i je li uzbuđen zbog toga što će igrati za titulu prvaka NBA lige kazao je za tportal:

'Dobar je osjećaj! Prvo se sjetim svih tih kasnih sati kada bih se budio da bih gledao susrete Kobeovih Lakersa protiv velike trojke iz Bostona, a sada sam i ja dio toga. To je stvarno velika stvar za mene osobno, taj osjećaj je lijep, ali nadam se da naš posao još nije gotov.'

Prošle godine s Phoenixom, u sezoni koja je prekinuta pa nastavljena u tzv. balonu u Orlandu, niste izborili play-off, a sada ste u finalu. Jeste li mogli očekivati baš ovakvu sezonu?

'Iskreno, nama je prošle godine falila jedna pobjeda za ulazak u play-off, a dosta smo utakmica izgubili u posljednjoj minuti, tako da se već prošle godine mogla dogoditi lijepa priča, ali eto, nije. Baš ta prošla sezona postavila je temelje za ove naše dobre rezultate.'

'Imao sam dosta problema ove sezone'

Ove sezone imali ste manjih problema s ozljedama, ali i bili pozitivni na koronavirus, zbog čega ste propustili dosta treninga i utakmica. Koliko ste iskreno zadovoljni svojim igrama ove sezone i što vam govori Williams, trener koji vas je najviše koristio na poziciji centra, što nije vaša prirodna pozicija?

'Istina, imao sam dosta problema ove sezone, ali nisu to bile neke dugotrajne ozljede, tako da sam uvijek mogao pohvatati ritam ekipe. Iskreno, zadovoljan sam svojim igrama iako je bilo uspona i padova, a ponekad se treba prilagoditi i na novu ulogu. Ali gledajući ukupno, zadovoljan sam tretmanom, no kao i svaki igrač, uvijek bih htio malo više igrati.'

Dok ste se pripremali za nastup u NBA finalu, vaši suigrači iz reprezentacije mučili su se u Splitu da bi izborili plasman na Olimpijske igre. Dok vi uživate u povijesnoj sezoni, kako je nazivaju u Phoenixu, u Hrvatskoj su košarkaši opet na udaru kritika zbog loših igara i poraza od Njemačke u polufinalu.

'Pratio sam kvalifikacije i samo mogu reći da mi je žao mojih suigrača i što je i ovaj put ispalo ovako. Jako dobro znam kako se osjećaju, jer svakome od nas stalo je do toga da postigne neki rezultat s reprezentacijom.'

Mnogi koji prate košarku mišljenja su da je Hrvatskoj nedostajao igrač koji donosi prave odluke.

Najbolji primjer je 36-godišnji Chris Paul, organizator igre koji je preporodio vašu momčad i vodio vas prema finalu NBA lige. Jeste li dosad igrali s boljim igračem i koja je njegova tajna uspjeha?

'Chris se sa svojih 36 godina postavio kao vođa ekipe i stvarno je jedan od najboljih u povijesti na najvažnijoj poziciji u košarci. Nije se u kasnim godinama htio priključiti nekom tzv. superteamu, nego je želio u momčad koja nije ušla u play-off prošle godine. Imao sam prilike igrati s nekima od najboljih igrača na svijetu i konkurencija je velika, ali u to društvo svakako spadaju Chris Paul, Devin Booker, Bojan Bogdanović, Joel Embid… Svaki od tih igrača izvanredan je na svojoj poziciji i teško je uspoređivati na temelju toga.'

O treneru starog kova i očekivanjima u NBA-u

Ključan dio svake momčadi je trener. U Phoenixu vas vodi 50-godišnji Monty Williams, kojeg poznajete još iz Philadelphije, vašeg prvog NBA kluba u kojem je bio pomoćnik. Kako biste ga opisali i po čemu je drukčiji od drugih?

'Mislim da je Monty trener tzv. starog kova koji ima razumijevanje za potrebe igrača u današnje vrijeme. Jako je realan i iskren. Bio je igrač u NBA-u, prošao školu San Antonio Spursa i imam samo riječi hvale za njegovo trenersko umijeće.'

Kada smo već kod trenera Williamsa, on zna sve o vama, pa i činjenicu da ste u mlađim kategorijama često igrali organizatora igre (playmakera) i imali puno više loptu u rukama. Danas najviše minuta provodite na poziciji centra, što nije vaša prirodna pozicija, a mnoge zanima je li vam žao zato što u NBA-u ne igrate na poziciji niskog krila, tzv. point forwarda, nešto slično što je igrao Toni Kukoč u Chicago Bullsima.

'U seniorskoj košarci nisam baš igrao konkretno na poziciji playmakera, ali sam imao više slobode igrajući u Ciboni. Jednostavno, kad dođete igrati s boljim igračima od sebe, tražite kako da se prilagodite sustavu i ekipi jer se igra gradi oko jednog ili dva igrača, pogotovo u NBA-u. Volio bih se svakako malo vratiti i na svoju poziciju, ali to se od mene traži i očekuje. Pogotovo jer je u NBA-u posljednjih godina trend igra s nižim petorkama, bez klasičnog centra, i sve važnije minute igraju se s niskim četvorkama, odnosno bekovima. NBA košarka napreduje i mijenja se kao i sve ostalo u svijetu.'

U Hrvatskoj mnogi kritiziraju NBA košarku zbog stila igre, velikog broja ispucanih trica te velikog broja koševa, što kritičari pripisuju neobaveznoj obrani u većini utakmica. Što nam možete reći iz prve ruke - koja je najveća razlika između igrača u Europi, primjerice u Anadolu Efesu, u kojem ste proveli dvije sezone, i nekom NBA klubu?

'Košarka je danas jako brza i traži se više posjeda lopte, što znači više šutova na koš te kraćih napada. Puno je jakih individualaca koji mogu igrati takvu košarku. Kada igraš u dobroj ekipi, onda je svaka utakmica važna ili, kako se kaže, igra se na nož. Sve ovisi o tome kakav je plan ekipe. Euroliga je malo drukčija, čeka se stopostotna situacija za šut. Ovdje ima puno odličnih košarkaša koji mogu u seriji pogađati teške šutove, ali svakom je to osobno na odabir te ovisi o tome što preferira kao fan košarke.'

'Kada završi moja epizoda u NBA-u, odluka će pasti na rodni grad Šibenik'

Možete li nam ukratko opisati kako izgledaju putovanja u SAD-u? Većina klubova leti privatnim avionima, no zanima nas je li se puno toga promijenilo tijekom koronakrize kada je u pitanju odsjedanje u hotelima ili odlazak u grad?

'Sve je to slično, a razlika je u tome da se konstantno testiramo na Covid, ponekad i dva puta dnevno. Maske su obavezne u avionu te za one koji sjede blizu terena, uključujući nas igrače. Sve je malo drukčije, ali živ se čovjek navikne na sve.'

Za kraj nam recite je li vam palo na pamet, ako uskoro osnujete obitelj, da kao Toni Kukoč nakon završetka igračke karijere ostanete živjeti u SAD-u. Je li vas neki grad dovoljno oborio s nogu da donesete takvu odluku?

'Ima SAD svojih mana, ali naravno i vrlina, kao i sve zemlje svijeta. Vidiš lijepih, ali i ružnih stvari. No kako sada razmišljam, mislim da će jednog dana, kada završi moja epizoda u NBA-u, odluka pasti na rodni grad Šibenik. Ondje se najbolje osjećam.'