Na krilima ruske euforije i s velikim pritiskom na leđima nakon katastrofalnog poraza 6:0 u Elcheu od Španjolske igrači izbornika Zlatka Dalića na krcatom stadionu Maksimir pred 32.500 gledatelja nadigrali su Furiju 3:2.

Za razliku od loše klime koja je vladala uoči Svjetskog prvenstva u Rusiji, kada su ovakve slike bile samo želja, činjenica jest kako su Modrić, Rakitić i društvo nošeni sjajnom atmosferom dali sve od sebe. Ukratko, Hrvatska je u četvrtak imala dvanaestog igrača u gledateljima iako je već godinama jasno kako ti isti gledatelji, koji su satima čekali da bi kupili ulaznicu, nemaju na ruglu od stadiona gotovo nikakav komfor. Tribine nisu natkrivene, teren je poprilično udaljen od svake tribine, a stara je priča kako je slobodno mjesto za parkiranje jako teško naći u krugu dva kilometra od stadiona.

>> Treba li uopće Hrvatskoj nacionalni stadion; evo koje bogate države ga ne žele i zašto

Sve su to problemi koji se moraju što prije riješiti, ali sve to jako puno košta.

'Pokazali smo malo veća muda nego oni. Nekulturni su... Ali ovo je velika pobjeda, drago mi je pogotovo jer smo u zadnjim trenucima zabili gol. Pred punim stadionom Maksimir vratila su mi se neka sjećanja, volio bih da je tako uvijek. Nadam se da će jednog dana sagraditi taj stadion o kojem pričaju. Ako to ne naprave...', kazao je nakon utakmice Dejan Lovren, čime je poslao jasnu poruku čelnim ljudima države, ali i HNS-a. Nešto se po tom pitanju mora odmah poduzeti.

Tako je pouzdani hrvatski stoper opet načeo temu o nacionalnom stadionu ili barem uređenju postojećeg. Tema je to o kojoj smo već puno puta pisali, ali ništa se nije pomaklo. Ima li smisla potrošiti ogroman novac u dodatno uređenje stadiona u Maksimiru ili je najisplativije graditi novi? Navodno je dosad u obnovu maksimirskog stadiona, u nekoliko navrata, ukupno utrošeno oko 135 milijuna eura, a on nije ni izdaleka gotov. I pitanje je hoće li ikada biti završen onako kako je zamišljeno idejnim rješenjem.

Podsjetimo, tijekom ljeta, nošeni euforijom hrvatske nogometne reprezentacije, koja je postala viceprvak svijeta, pojavila se inicijativa kako bi većinu problema u hrvatskom nogometu riješio moderan nacionalni stadion. No isto tako je pokrenuta inicijativa s pitanjem treba li uopće Hrvatskoj nacionalni stadion?

Uostalom, izgradnju je najavio i hrvatski premijer Andrej Plenković, a podržala ga predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. U istom smjeru krenuo je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić te je u svom stilu najavio gradnju nacionalnog stadiona u Blatu u Zagrebu, odmah uz nikada izgrađenu bolnicu.

'Izmjena generalnog urbanističkog plana ide u studenom. Riješit će se lokacija stadiona u Blatu, pored dječje bolnice. Stadion će biti južno od Save, a Blato je, da ljudi ne ulaze u grad, odličan izbor. Do 2021. napravit ćemo nacionalni stadion u Zagrebu. Nećemo ga davati privatnim investitorima. Zagreb je metropola i mora ga imati', govorio je u ljeto gradonačelnik Bandić.

Prošla je polovica studenog, ali zasad ni traga ni glasa o toj inicijativi - o novom stadionu kapaciteta 35 tisuća sjedećih mjesta, čija bi izgradnja koštala oko 120 milijuna eura. Neki su mišljenja kako bi izgradnja modernog stadiona stajala između 250 i 300 milijuna eura, stoga se postavlja pitanje zar nije mudrije uložiti novac u obnovu stadiona Poljud, koji je izgrađen davne 1979. i potrebna mu je opsežna rekonstrukcija. Zar nije pametnije dio novca uložiti u izgradnju južne tribine u Maksimiru i izradu krova?

Uostalom, kada je nacionalni stadion u pitanju, nije nikakva sramota ako ga Hrvatska nikada ne izgradi. Uostalom, svoj nacionalni stadion nemaju nogometne supersile kao što su Njemačka, Španjolska, Brazil, Portugal i Italija, kao i bogati SAD, Australija i Kina. Novac za izgradnju nacionalnog stadiona tim državama nije problem, ali ne žele ga iz vrlo jednostavnog razloga - cilj im je da nacionalna momčad igra na stadionima širom države i sve su ih uredili tako da praktički imaju jednak standard.

Upravo to je između redaka želio reći i Dejan Lovren. Vrijeme je da se nešto pokrene, a ne da se skupljaju jeftini politički bodovi. Nekoliko hrvatskih stadiona treba malo veća ulaganja ili, bolje rečeno, face lifting, ali će u tom slučaju ti gradovi dobiti savršen prostor za koncerte.

No uz novi moderan stadion posebna je priča mreža nogometnih kampova iz kojih će se iznjedriti novi modrići, perišići, mandžukići... Dakle prvo treba postaviti zdrave temelje, a nacionalni stadion bi bio završni krov.

Još uvijek nije poznato hoće li se ići u izgradnju novog stadiona ili u drastično uređenje nekoliko postojećih. Također se ni približno ne zna koliko bi koštao projekt novog. Činjenica je da su troškovi izgradnje samo dio jednadžbe. Tu su i troškovi održavanja i pitanje jest koliko bi uopće dana taj stadion bio u upotrebi.

Zato svakako treba podsjetiti i na deset najjeftinijih europskih stadiona izgrađenih u posljednjih pet godina:

• Samsun Stadium (Turska), 2017., 33.919 mjesta, ukupno 34,83 mil. eura, 1027 eura/mjesto
• Sivas Arena (Turska), 2016., 27.532 mjesta, ukupno 29,35 mil. eura, 1066 eura/mjesto
• Gaziantep Stadium (Turska), 2017., 35.574 mjesta, ukupno 39,07 mil. eura, 1098 eura/mjesto
• New Eskisehir Stadium (Turska), 2016., 34.930 mjesta, ukupno 46,53 mil. eura, 1332 eura/mjesto
• Torku Arena-Konya (Turska), 2014., 41.981 mjesto, ukupno 61,46 mil. eura, 1464 eura/mjesto
• Allianz Stadion-Beč (Austrija), 2016., 28.345 mjesta, ukupno 53 mil. eura, 1870 eura/mjesto
• Senol Gunes Stadium-Trabzon (Turska), 2016., ukupno 41.461 mjesto, 82,33 mil. eura, 1986 eura/mjesto
• Timsah Arena-Bursa (Turska), 2015., 43.877 mjesta, ukupno 89,97 mil. eura, 2051 eura/mjesto
• Nagyerdei Stadion-Debrecen (Mađarska), 2014., 20.340 mjesta, ukupno 43,42 mil. eura, 2135 eura/mjesto
• Groupama Arena-Budimpešta (Mađarska), 2014., 23.700 mjesta, ukupno 51,06 mil. eura, 2154 eura/mjesto