Njemačka je pobijedila Škotsku na otvaranju Europskog prvenstva na domaćem tlu. U Münchenu je završilo 5:1 za domaćina, koji je pokazao kako može otići daleko. Ali, ima li dovoljno kvalitete za osvajanje europske krune?
Kako otvoriti Euro kod kuće u tri jednostavna koraka? Ako pitate Juliana Nagelsmanna, njemačkog izbornika, onda ovako nekako...
Prvo, stvorite višak u sredini terena suparničke polovice s Tonijem Kroosom, İlkayem Gündoğanom, Kaijem Havertzom kao lažnom devetkom i dvojicom krila koje vole ulaziti unutra. Drugo, kroz posjed osigurati prostor i vrijeme za svoje match-winnere da naprave razliku u posljednjoj trećini. Florian Wirtz i Jamal Musiala pokazali su da su više od krilnih plejmejkera.
I treće, nakon zdrave razlike od dva ili tri gola, braniti se kroz posjed, proaktivno, kontrolirati utakmicu i demonstrirati silu svima koji su Elf mislili otpisati na temelju loših rezultata na posljednja tri velika natjecanja. Njemačka je razbila Škotsku u Münchenu s 4:0; nakon 10 minuta bilo je 1:0 (Wirtz), nakon 19 već 2:0 (Musiala), a u sudačkoj nadoknadi prvog dijela Kai Havertz realizirao je penal za 3:0 i usput ostavio Škotsku s desetoricom na terenu nakon crvenog kartona za Ryana Porteousa.
Bilo je tek poluvrijeme, a utakmica je već bila riješena. U nastavku je Škote dokrajčio Niclas Füllkrug u 68. Moglo je biti i više od 4:0 da je bilo malo više preciznosti. Škotska je prvi udarac prema Manuelu Neueru uputila u, pazite, 87. minuti. I to čak nije bio šut škotskog igrača; Antonio Rüdiger zabio je auto-gol. Utakmica je tada već efektivno bila riješena, ali Emre Can je svejedno u sudačkoj nadoknadi stavio točku na i golom za 5:1.
Pitanje je, dakle, znači li ovo da je Njemačka zaista ozbiljan kandidat za titulu prvaka Europe, titulu koju Elf nema još od 1996. i Eura u Engleskoj? Treba biti oprezan sa zaključcima iz samo jedne utakmice i imati na umu da Škotska nije momčad iz višeg ranga europskih reprezentacija, ali teško je oteti se dojmu da je ovo funkcionalna momčad s odličnim spojem individualne kvalitete i momčadske organiziranosti.
Kroos donosi zavidnu količinu kontrole u sredini terena, Gündoğan je monstrum u oba smjera koji prijeti u kaznenom prostoru, a može i kontrolirat tempo kroz dodavanja, a Wirtz i Musiala su super-zvijezde koje mogu prelamati utakmice. Nijemci u Kimmichu imaju i jednog od ponajboljih europskih hibridnih bekova. Večeras se poklopilo baš sve; momčad je odradila plan na terenu, sitnice su otišle na njemačku stranu i rezultat je zastrašujuć.
Pa ipak, reprezentativni turniri strašno su specifični i dojam na terenu često nije nikakav prediktor budućih uspjeha. Portugal i Italija slavili su na posljednja dva Eura, a u nokaut fazi oba turnira došli su samo do dvije pobjede u regularnom dijelu utakmice (Portugal protiv Walesa u polufinalu, Italija protiv Belgije u četvrtfinalu). Drugim riječima, ovo ne mora značiti ništa.
Bila je to najveća pobjeda njemačke reprezentacije na europskim prvenstvima i najveća pobjeda uopće jedne momčadi na otvaranju europskih smotri. Ova Njemačka je ozbiljno dobra, ali Nagelsmann će prvi upozoravati protiv euforije nakon prve utakmice.