Svi koji misle kako je Dinamov poraz u Munchenu stvar kataklizmičke naravi, trebali bi razmisliti još jednom. Jer s druge strane nije bila neka tek vrlo dobra momčad (kakva je uostalom i Arsenal), nego momčad koja na dobar dan drobi sve pred sobom, ne samo klubove ranga Dinama, nego i puno veće.

Samo kao mali podsjetnik, to je ista ona momčad koja je u posljednjih godinu dana u prvih pola sata demolirala s tih istih 4:0 i Romu usred Rima i Porto u Munchenu, a i Šahtar je do kraja utakmice izgubio ne 5:0, nego 7:0. Redom Porto, Roma i Šahtar tri su ekipe koje imaju pet ili više puta veći proračun od Dinama, pa ih je svejedno snašla minhenska kaznena ekspedicija. Posljednji primjer je utakmica protiv Wolfsburga, u kojoj je Lewandowskom trebalo samo 10 minuta kako bi utrpao pet golova ekipi koja se nada da bi mogla igrati proljeće u Ligi prvaka.

Da, to je Bayern! Kada nemaju 10 ozlijeđenih igrača sposobni su potpuno demolirati te na terenu i osramotiti i puno jače ekipe od Dinama, a to gotovo pa redovito pokazuju u posljednjih godinu dana. Priče kako je Dinamo 'momčad regionalne lige' jednostavno ne stoje jer na isti ovaj način, s pola snage te bez nekih važnih igrača, Bayern gazi i HSV, Werder te još mnoge druge momčadi Bundeslige. Uostalom, nije slučajno da su oni jedina ekipa koja ove godine ima redom sve pobjede, a u ligi imaju +20 nakon sedam odigranih kola i jednako toliko pobjeda. Kada se sve to uzme u obzir, poraz 5:0 ulazi u domenu 'očekivano'.

Što onda Dinamo može naučiti?

Zapravo, ništa - osim jedne pouke! Igrali su protiv trenutačno najjače momčadi svijeta (vjerojatno i uvjerljivo najjače momčadi svijeta) na njihovom terenu i doživjeli uvjerljivi poraz koji je bio vrlo očekivan. Jedino što mogu vidjeti je koliko su skupe individualne pogreške koje su ih koštale prva tri gola, te se uvjeriti na samom terenu, iz prve ruke, kako izgleda doista vrhunski nogomet. Jer neovisno o rezultatu, na terenu je cijelo vrijeme vladao dojam kako igraju dvije ekipe koje zapravo ne bi trebale igrati jedna protiv druge, jer ne spadaju u isti nogometni razred. I doista, ne spadaju...

I nije tu samo riječ o tome da Bayern u svom kadru ima najbolje svjetske igrače, kontinentalne i globalne prvake. Puno se više moglo vidjeti kako izgleda ekipa koja na terenu radi sve dobro, gdje svaki, pa i rutinski, dodir s loptom svakog igrača ima smisla u širem kontekstu, protiv ekipe koja tako nešto niti iz bliza nema. Svaki put kad bi se Dinamo pokušao otvoriti, kada bi pokušali spojiti nekoliko dodavanja i sustavno izaći iz svog dijela terena, vidjeli su koliko se brzo lopta nađe u opasnoj zoni, samo pred njihovim golom.

Razlog za to je činjenica da je Bayern podjednako jak u čuvanju loptu, kao i u svim vrstama tranzicije - prema nazad i prema naprijed. Također, vidljivo je koliko dobro funkcioniraju kao jedinica koja zna manipulirati terenom, po potrebi ga smanjivati ili povećavati. Sve su to elementi igre koje Dinamo nema, ali koje nema niti jedna ekipa Dinamovog ranga, i zapravo bi bilo nadrealno kada bi ih Dinamo imao. Međutim, najveći poučak koji Dinamovi nogometaši mogu izvući iz ove utakmice je pouka o skromnosti.

A to je ujedno pouka koja bi im mogla dobro doći. Jer svaki igrač Dinama sada mora biti svjestan (jer je vidio iz prve ruke) koliko je on individualno, a i oni kao momčad, zapravo jako daleko od vrhunskog nogometa. To je nešto što smo svi znali i prije početka utakmice, ali toga se postane svjestan tek kada se stvari potpuno učine transparentnima na terenu. Ako će doista izvući tu pouku i suočiti se s njom, onda mogu krenuti i dalje, napredovati individualno i kao momčad. Ako će, pak, dopustiti da ih jedna pobjeda protiv Arsenala i beskonačna pobjede u HNL-u drže u iliuzijama o vlastitoj veličini, onda doista iz ovog dvoboja nemaju što naučiti.

Gdje je onda Dinamo doživio fijasko?!

A gdje drugdje, nego na tribinama. Svima nam je poznato kako nogometom drmaju sumnjivi tipovi sa sumnjivim namjerama. Od južnoameričkih TPO agencija, preko agenata koji kupuju klubove i koriste ih kao uzgajališta za svoje igrače, sve je to dio jednog velikog nogometnog kupusa, koji ima svoje dobre i loše strane. Pa ipak, uz takvu vrlo oštru konkurenciju sumnjivih tipova i kriminalaca, baš je Dinamova uprava probila led i došla na tapetu ne svojih, nego i protivničkih navijača.

Jer kada na najvećoj mogućoj pozornici, na utakmici Lige prvaka na Allianz Areni, protivnički navijači naprave transparent kojeg vidi ne samo cijela Njemačka, nego i cijela Europa, onda je klub pretrpio sramotu koja se s pravom može nazvati fijasko. Pritom, mogu Mamići kriviti i medijski mašineriju, USKOK, orjunaše, komuniste, Srbe i sve ostale koji su redovito već na nišanu i koji služe kao 'uobičajeni sumnjivci' cijele ove priče, ali činjenica ostaje da je njihovo 'poslovanje' sada postalo nešto od čega se zgražaju i 'oni vani'.

I da, vjerojatno će se ponovo krivnja dijeliti među onima gore spomenutima, ali to je više dio igrokaza koji služi samo kao svojevrsno fantazmagorično samoopravdanje situacije koja je svima manje-više jasna, a sada je i internacionalna.

Kako dalje?

Već samo pisao o tome (LINK ovdje) ali Dinamo može uspjehom smatrati činjenicu da je došao do tri boda. Sve više od toga, može se smatrati ostvarenjem iznad očekivanja, a puno više od toga senzacijom. Zato ovaj poraz ne treba shvaćati kao neku tragediju, osim ako nije put prema stranputici kakva se prošle sezone dogodila BATE-u, koji je nakon pobjede protiv Athletic Bilbaa doživio doista nekoliko utakmica poniženja. To je više stvar karaktera nego taktike ili igračkog kadra, a ostaje samo da vidimo je li Dinamova momčad u tom segmentu napredovala.