Ako će nastaviti ovako, Slaven Belupo ima dobro šanse dogodine igrati drugu ligu. Niti u jednom trenutku na terenu nisu izgledali kao momčad koja pripada u isti rang natjecanja kao njihovi protivnici, a često su djelovali kao amaterski igrači.

I nije onda niti čudno da im Dinamo, momčad koja poslovično ima problema s igrom poslije prekida, u prvom poluvremenu napravi nekoliko neprilika gotovo isključivo nakon prekida. Dodatno, svaki je iole opasniji napada Dinama završavao golom, sve tamo do 60. minute, kada je na semaforu već bilo 1:5.

Sama je utakmica počela u poprilično laganom tempu, pa je pogodak Brozovića iz 15. minute došao gotovo kao iznenađenje. Izvedena je uigrana akcija nakon kornera, ali Slavenova je obrana izgledala poprilično naivno, a vratar Pelin još i gore. Drugi je pogodak došao također kao posljedica loše reakcije nakon kornera i potpuno neshvatljivog guranja u leđa Arijana Ademija, što je napravio Novinić. Jedanaesterac Duje Čopa ne spada u 'najbolje ikad', ali je pronašao put do desnog kuta domaćih vratiju. Trenutak nesmotrenosti Pinta iskoristio je Melnjak, ali njegova obrana, ponovo kapitulira nakon prekida, a pogađa Šimunović.

Na odmor se otišlo s 1:3, te dojmom kako Slavenu predstoje još veće nevolje, koje su uskoro i stigle...

U drugom poluvremenu ista slika, samo što više nisu prekidi ti koji su mučili domaće nogometaše, već silan propuh u obrani, koji su koristili prije svih Fernandes i Pivarić s lijeve strane, pa je bilo samo pitanje rutine i 'podmetanja' glave ili noge, kako bi svoj drugi pogodak postigao Brozović, a utakmicu s tri gola zaokružio Duje Čop.

Da su se trsili do zadnjih minuta, dojam je kako su Dinamovi nogometaši mogli postići i dvoznamenkasti broj golova, pa ostaje dojam naznačen na početku teksta - utakmica je izgledala kao susret dvaju ekipa koje ni po čemu ne spadaju u istu ligu, a vjerojatno niti na isti travnjak.