KC Dražen Petrović napunio se bučnim navijačima, a od gotovo pet tisuća ljudi, što je novi rekord ovog mladog kluba, dvije trećine sačinjavali su Bad Blue Boysi koji nisu posustajali niti sekunde. Na parketu se kompletirala ozljedama načeta Dinamova momčad (nedostajao je 'samo' Grgić koji je s mladom reprezentacijom), i svi preduvjeti za spektakl bili su ispunjeni. Patrioti su uspješno čuvali mrežu skoro cijelo prvo poluvrijeme, no onda su poklekli u grotlu koji je stvorio gotovo prašumsku vlagu u dvorani...

Četiri minute prije kraja poluvremena tisuće Dinamovih šalova (toliko ih u zraku nije bilo gotovo cijelo desetljeće...) izazvalo je apsolutnu euforiju u čitavoj dvorani i lopta je, kako obično u bajkama biva, napokon ušla u mrežu. Novi val euforije izazvan golom Pavlovića još se nije umirio, a rezultat je na 2:0 već povisio Zorić i pitanje pobjednika bilo je blizu zaključenja.

Jedini problem bila je lakša ozljeda koljena Antonija Franje, ali ovo je jedna od onih utakmica koje se igraju 's pola noge' i Franja se u nastavku vratio te upisao u strijelce. Za konačnih 5:0 pogodili su još jednom Pavlović i Pezelj, a nakon utakmice cijela dvorana je nastavila skakati i bodriti još 20 minuta momčad koja je napravila počasni krug i pokazala koliko im potpora znači. Dinamo je ovom pobjedom osigurao naslov jesenskog prvaka i dokazao da s pravom računa na ozbiljnu bitku za prvu ligu u nastavku sezone.

'Uf, što da kažem nakon ovoga... Dobra utakmica i čudo od navijanja. Lijepo je biti na parkertu i boriti se za ovu publiku. Da, jesenski smo prvaci i sada ćemo dovesti još igrača kako bi spremni dočekali očekivanu borbu za prvu ligu. Uigrali smo se, i užasno je važno da nam u ovoj prvoj fazi nitko nije 'pobjegao' na ljestvici. Sada još napadamo finale kupa (petak, 21 sat u podsusedu protiv Rugvice) i onda se spremamo za biti još jači,' kaže kapetan i sportski direktor kluba Matija Đulvat nakon utakmice koju će pamtiti.

Teško je uopće prispodobiti razliku između atmosfere na Maksimiru i na futsalu. Ovdje se voli, ovdje se izgara, tribine podrhtavaju i odzvanjaju, kao svojevrsno putovanje vremeplovom u neka daleko bolja vremena. Igrači to nagrađuju maksimalnim angažmanom koji je doveo do podatka da - još uvijek nisu poraženi! Bez puno novca, bez 'mašinerije', ovaj klub služi kao putokaz onima koji znaju i žele gledati. Svome gradu na čast. Treba li uopće spominjati da ponovno niti najmanjeg incidenta nije bilo? Skandiralo se Draženu Petroviću (u čiju čast su BBB-i podigli i poruku), Joži Kužeu, herojima iz vremena dok je silna energija na zagrebačkim tribinama bila pravilo. Sada trenutno nije, ali ozarena lica nakon dvoboja sugeriraju - bit će ponovno nakon 'manjih' promjena.